Portugal je država na zapadu Europe, na istoku i sjeveru graniči sa Španjolskom, na zapadu i jugu izlazi na Atlantski ocean. Ime Portugal, samo po sebi otkriva dijelove rane povijesti ove zemlje - ono potiče od rimskog imena Portus Cale, moguće mješavine grčkog i latinskog imena, a znači "Lijepa luka". Portugal je tijekom 15. i 16. stoljeća proširio svoj utjecaj. Slavne osobe tih stoljeća su: Fernando Magelan koji je oplovio svijet, Bartolomeo Diaz koji je dospio do Rta Dobre nade i istočnog kraja Afrike, Vasco da Gama i ostali. Krajem 16. stoljeća Portugal je prvi put u povijesti izgubio nezavisnost, našavši se pod vlašću Španjolske čime je počelo propadanje Portugala kao velesile.
I poslije ponovnog uspostavljanja nezavisnosti 1640. godine Portugal je nastavio gubiti ekonomsku i političku moć, i to zbog niza događaja kao što su potres u Lisabonu, Napoleonova osvajanja, nezavisnosti Brazila i građanski rat između apsolutista i liberala. Godine 1974. prekinuta je desničarska diktatura nakon čega je zemlja prošla kroz velike demokratske promjene. Godine 1975. Portugal je dao nezavisnost svojim preostalim kolonijama. Portugal je jedan od osnivača Nato pakta, a od 1989. godine je članica Europske unije.
Zemljopis
U Portugalu razlikujemo dvije klime; oceansku i sredozemnu. Na sjeveru Portugala, pod utjecajem Atlantskog oceana, prevladava oceanska klima. Obilježavaju je svježa ljeta, blage zime i dosta padalina tijekom čitave godine. Na jugu države prevladava sredozemna klima zbog utjecaja Mediterana. Nju pak obilježavaju vruća ljeta te blage i vlažne zime. Utjecaj sredozemne klime ograničen je na uske priobalne prostore, za razliku od oceanske.
Gospodarstvo
Zadnjih godina u Portugalu snažno se razvila raznolika industrija; najviše naftna, potom metalurška, automobilska (uglavnom sklapanje vozila), potom proizvodnja cementa, papira, tekstila, obuće, namještaja i pluta. Popularna su portugalska vina. Turizam je također razvijen, pogotovo na otočju Azori i Madeira.
Poljoprivreda, čija je proizvodnja slaba, zapošljava četvrtinu aktivnog stanovništva. Glavni proizvodi su pšenica i kukuruz, ali se svejedno velike količine još uvijek moraju uvoziti. Ističe se urod masline, rajčice i smokve. Zemlja izvozi povrće i voće, drvo i pluto ali uvozi žitarice i ribu. Stupanj nezaposlenosti je još uvijek relativno nizak. Po procjeni za 2005. g. BDP po stanovniku je bio skoro 19 400 dolara što je samo nekoliko tisuća više od Hrvatske. Portugal ima administrativnu podjelu na općine kojih ima 308 (zovu se concelhos), koje su podijeljene na sveukupno više od 4000 župa (freguesias). Osim kopnenog dijela Portugala što se smjestio na zapadu Iberijskog poluotoka, sastavni dio Portugala su i dvije otočne skupine, Azori i Madeira, koje predstavljaju autonomne regije. Glavni grad Portugala je Lisabon u kojem živi 2 547 665 stanovnika, a vrlo poznati gradovi su Porto, Braga i Aveiro.
Stanovništvo
Portugal prema procjeni za 2006. godinu ima 10 545 000 stanovnika, od čega 9 631 000 otpada na Portugalce, a ostatak na nekih tridesetak drugih naroda. U domaće domorodno stanovništvo nikako se ne smiju ubrajati tzv. Mirandezi (10 000), malena lingvistička skupina koja se bori za svoja prava, a po porijeklu i etnički mogli bi biti srodni Asturcima iz Španjolske. Do cijepanja Asturaca dolazi prodorom Maura, nakon čega počinje križarski rat protiv islama.
Glazba
Portugalsku glazbu predstavljaju mnogi različiti glazbeni oblici. Najpoznatija portugalska glazba je fado, vrsta melankolične glazbe. Obično se povezuje s portugalskom gitarom i portugalskom riječju saudade. Saudade se može opisati kao čest ljudski osjećaj - kao zaljubljenost u nekoga tko je vrlo daleko. Taj je stil izrazita mješavina tuge, boli, nostalgije, sreće i ljubavi. Fado vjerojatno potječe od mješavine ritmova afričkih robova i tradicionalne glazbe portugalskih mornara, s arapskim utjecajem. Dvije su varijacije fada - fado iz Lisabona i iz Coimbre. Lisabonski fado je prvenstveno bio popularna glazba, obično su ga izvodile žene, dok je fado iz Coimbre imao više literarno obilježje i obično su ga izvodili muškarci. Oba pravca su danas prihvaćena kao nacionalna glazba cijenjena u inozemstvu, unatoč manjoj popularnosti u samom Portugalu. Neki od međunarodno najistaknutijih izvođača fada su Amalia Rodrigues, Mariza, Mafalda Arnauth i dr.
Lisabon
Lisabon je živahna i živopisna metropola. Šećući gradom ne propustite posjetiti srednjovjekovni dvorac Sao Jorge s 10 tornjeva; maursku četvrt Alfama sa svojim uskim, zavojitim uličicama i snježnobijelim kućama; Belem, luku iz koje je Vasco de Gama krenuo u istraživanja; lisabonsku katedralu iz 12. st., viseći most preko Tagusa; vožnju starim tramvajem.
Svakako treba posjetiti mnoštvo muzeja i restorana i kušati riblje specijalitete (poznati bakalar!) i porto, piće sinonim Portugala. Lisabon je inače najzapadniji glavni grad Europe. Centar je jedna velika pješčana zona, a moderna, brza i jeftina podzemna željeznica te mreža tramvaja i autobusa čine lako dostupan bilo koji dio grada. Grad je dobrim dijelom revitaliziran tako da se tu mogu naći brojni restorani, kavane i klubovi. U nekima od njih svira se i pjeva originalni fado.
Središte grada oko ulice Rua Augusta je pješačka zona s brojnim trgovinama. Od velikih šoping centara najbolji je Vasco da Gama u Parque des Nacoes, preko puta sportske dvorane u kojoj je Hrvatska osvojila naslov Svjetskog prvenstva u rukometu te robna kuća El Corte Ingles pored parka Eduardo VII.
Općenito se misli da su ovdje cipele i proizvodi od kože jeftiniji nego u drugim zemljama Europe, no i to je pitanje dizajna i ukusa. Cijene u trgovinama poznatih robnih marki su manje-više svugdje podjednake pa tako ni Portugal nije izuzetak.
Cijene ugostiteljskih usluga i taksija su pak poprilično niske. Primjerice, vožnja od dvadesetak minuta taksijem po gradu rijetko doseže 10 eura, a ništa više vas neće koštati ni pristojan obrok u nekom restoranu. Taksiji su dosta pošteni, no prijevare su moguće kada se taksi uzme na aerodromu, koji je prilično blizu grada te vožnja do centra ne bi trebala biti skuplja od sedam-osam eura.
Bogat je i noćni život. Osim u staroj četvrti Baixa-Chado sve više restorana, pubova i diskoteka otvara se uz rijeku Tejo, a najveća koncentracija je na Docasima, preuređenim lučkim skladištima te u bivšim paviljonima nastalima u povodu svjetske izložbe Expo u dijelu grada Parque des Nacoes. Stariji građani Lisabona, lisboetas, izlaze većinom u Bairro Alto, a mlađi na Docase. Lokali su otvoreni do najmanje tri ujutro, dok se većina restorana na Docasima nakon jedanaest pretvara u plesne klubove.
Ukoliko želite sami obići Lisabon, najbolje je kupiti dnevnu kartu za turistički autobus poput londonskih, ali s otvorenim gornjim katom. Oni stalno kruže gradom i stoje na označenim stanicama po principu - hop on - hop off, a zgodno je i provesti se tramvajem br. 28 kroz Bairro Alto, Alfamu te prema staroj tvrđavi odakle je najljepši pogled na grad i široku rijeku Tejo.
Izvor:
www.nationalexpress.hr