Lagana, ljetna vina

Piše: Ivo Kozarčanin
Izvor: Lider

Kad se princ William opraštao od kolega u vojnoj bazi Cranwell u Linconshireu, počastio ih je vinom Tempus Two Verdelho berbe 2004., koje je platio 5,65 funti za butelju. Riječ je o australskoj vinariji koja je 1997., kad je otvorena, proizvodila 6.000 sanduka vina (72.000 butelja). Za deset godina proizvodnja je porasla na čak 100.000 sanduka. Vina rade od grožđa iz Južne i Zapadne Australije te Novoga Južnog Walesa, a najpoznatiji su po mješavinama sorti. Verdelho je portugalska bijela sorta koje ima najviše na otoku Madeiri. Uzgaja se malo i u dolini rijeke Douro, gdje ga nazivaju i gouveio. Ima ga u španjolskoj Galiciji i Argentini, a udomaćio se u australskim vinskim regijama Langhorne Creek, Swan Valley te glasovitoj Hunter Valley, odakle dolazi i ‘Williamov’ Verdelho, koji opisuju kao savršeno ljetno vino, lijepih aroma tropskih citrusa i manga te odlično izbalansiranih kiselina. Skromnost engleskog princa očarala je javnost. Tragom njegovoga izbora nudimo listu vina s hrvatskog tržišta prikladnih za vrele ljetne dane, a u trgovinama stoje manje od 10 eura.

Najbolje hrvatsko vino za gemišt
Kao aperitiv, po toj se cijeni može u najvećoj hrvatskoj vinoteci, u zagrebačkom Vrutku, kupiti mala butelja, 0,375 litara, Bermeta, aromatiziranog vina samoborske obitelji Filipec. Što se tiče pjenušaca, manje od 70 kuna stoji samo jedan hrvatski vrijedan ikakve pozornosti, a to je Bakarska vodica Grand Cuvée, koju za Istravino puni Janez Istenič iz Bizeljskog. I neke njegove 'originalne' penine, poput dopadljive Barbare, u toj su cjenovnoj kategoriji, u kojoj najveću ponudu pristojnih pjenušaca ima katalonska vinarija Freixenet. To su suhi Cordon Negro, polusuha Carda Nevada i ružičasti Rosado Seco. Svim tim pjenušcima cijena je između 50 i 60 kuna.

Od lakših bijelih ljetnih vina može se preporučiti Križevačka graševina, po mnogima najbolje hrvatsko vino za gemišt, čija butelja stoji 30-ak kuna. Slične su cijene i drugoga 'gemištovskog' favorita, zelinskih kraljevina. U Prigorju treba potražiti kraljevine boljih proizvođača poput Zdravka Puheleka, Stjepana Puheleka-Pureka, Željka Kosa, obitelji Kos-Jurišić, Jarec&Kure... I moslavački škrleti izvrsno pristaju ljetu, a cijene su im oko 40 kuna za butelju. Toliko, ili samo malo više, stoje i lagani međimurski sauvignoni Belovića, Bobnjara, Cmrečnjaka, Lebara...

‘Ozbiljna’ bijela vina
Dobra je ponuda i ozbiljnijih bijelih vina poput slavonskih graševina. Kutjevačka De Gotho stoji oko 60 kuna, a nekoliko su kuna skuplje Krauthakerova Graševina Mitrovac, Enjingijeva kasna berba, Zdjelarevićeva A Capella. Pedesetak kuna stoji vrlo dobra graševina iz Belja, ona s vrhunskom etiketom. Do 70 kuna stoje i odlični rajnski rizlinzi s Plešivice (Korak, Tomac), a oko 70 kuna svoje malvazije cijene i ponajbolji istarski vinari Matošević, Degrassi, Coronica, Kabola, Clai, Agrolaguna pod svojom boljom etiketom Festigia, pa i tvrtka Polesina u kojoj proizvodnju vode dva glasovita enologa Gianfranco Kozlović i Miljenko Bošnjak.
Od crnih vina po toj ili nižoj cijeni treba preporučiti Zlatka Bošnjaka iz Iloka koji ima odličan cabernet franc, a odnedavno se njegova vina mogu kupiti i u Zagrebu, u Vrutku. Ugodni su i slavonski merloti i crni pinoti (Krauthaker, Kutjevo De Gotho, Adžić), kao i istarski terani. Dalmacija, pak, u tom cjenovnom razredu nudi obične plavce, među kojima se kvalitetom ističu Plavac Andre Tomića, Plavac barrique Miličića, Milošev Plavac... Ti će plavci ipak malo razočarati one naviknute na ponajbolja hrvatska crna vina s Dingača, Postupa, Ivan Dolca ili bračke Murvice. Manje će očekivati, a više dobiti u jeftinijim bocama crnjaka iz Novog svijeta poput Argentine, Australije, Čilea, JAR-a, Novog Zelanda... Iz Francuske kod nas nema dobrih vina po toj cijeni, ali Italija nudi čak i vrlo pristojno svakodnevno vino Santa Cristina glasovitog Piera Antinorija. l

Slatkiši nisu uvijek skupi
Slavonska, plešivička i istarska slatka vina izvanredna su, ali i podosta skupa, od sto i nešto pa do 500 ili 700 kuna. Samo Međimurje nudi bogat izbor lakših predikatnih vina, koja stoje do 10 eura. To su polusuhi i poluslatki moslavci, sauvignoni, chardonnayi, graševine, a najveći izbor ima Agromeđimurje, čija su vina dostupna u svim trgovačkim lancima. Australski Rosemont ima polusuhu mješavinu 'prinčevog' verdelha sa, chardonnaya i sauvignona po 63 kune, čileanski San Pedro slatki rizling za 50 kuna, francuski Chenet, ružičastu poluslatku mješavinu sorata, a Mađari glasoviti Tokai po 60 kuna. To je Tokai Szamorodni, a ne Aszu i bez 'puttonyosa', koji osim slatkoće označavaju i kakvoću.