Destinacije
Destinacije - arhiva
Draži Normandije
Datum objave:
13.09.2006
Proteklih dana putovao sam Normandijom u ženskome društvu. Uz Jadranku, moju suprugu i vjernu suputnicu, uz mene je bila i sestrična Astrid ili na našemu jeziku Zvjezdana. Kilometri prolaze po autocesti od Pariza prema Normandiji. Francuska je lijepa i čarobna zemlja, no usput i golema. Ima oko 550.000 četvornih kilometara. Većinu te zadivljujuće površine ipak ne čine ljepote, već obrađena polja što se prostiru u nedogled. Gdje god se pojave neki brežuljci, koji su još pokriveni šumom, odmah je to Le parc Naturell. Čovječe, pa mi toga imamo kao u priči! Valjda nam zato i ne daju da tako brzo uđemo u EU. Plaše se konkurencije! Ja se ne plašim konkurencije pa s Astrid govorim na francuskome. Polovinu onoga što ona govori baš i ne razumijem, no treba vježbati.
Vilim Osvajač
Učas se reljef malo razigra, a mi prolazimo pokraj nekoga dvorca. Astrid, onako usput, reče kako je to dvorac Guillaumea le Conquéreura. To sada mogu izgovoriti, no tad ju baš i nisam razumio.Kao prvo, oni govore “kak da imaju sperilek v ustima“, a osim toga, tamo ima toliko dvoraca i plemića da ih ni “Larousse“ ne bi upamtio! Kakav Gijom, kakav konkerer, to ti meni ne znači ništa. To sam, normalno, rekao u sebi. Onda sam malo razmislio. Čovječe, pa to je Vilim Osvajač, faca koja je pokorila Engleze. To je prije njega uspjelo samo Rimljanima, a poslije nikome, uključujući Napoleona i Hitlera. Svaka čast i “sve pet“! Druga je stvar što tamo na svakomu drugom dvorcu piše da je Guilleaumeaov. Ili se čovjek omastio u nekoj davnoj pretvorbi ili je turizam naredil svoje. Na svaki način, svi ti dvorci i ostala zdanja pokraj kojih smo prolazili vrlo su lijepi. Stil neke povijesne građevine “kunsthistorikeri“ određuju prema razdoblju u kojemu je sagrađena, manje prema njezinim stilskim svojstvima. To me je počesto zbunjivalo. Normandija je očedvidan primjer te zbrke. Gotovo sva stara zdanja imaju gotička obilježja bilo ona koja su nastala prije, za razdoblja romanike, bilo ona koja su iz doba baroka. Renesansa kao da je mimoišla to područje. A ono je veliko kao polovina Hrvatske!
Francuski stil
Normandijska arhitektura je “zakon“. Od pojate pa sve do dvorca, sve je lijepo i u stilu. Druga Istra! Mediteran je uzorak arhitekture. Sve je u kamenu, a kamen je zakon. Suviše je težak za obradu da bi se tu provukao “kič“. Drugi “zakon“ je drvo. Da je tome tako, primjer je Turopolje. Kuće od hrastovih “planjka“ čak kupuju i preseljavaju na druga odredišta. Svaka greda označava se brojem! Zamislite kombinaciju kamena i “planjka“, a nema iskakanja. Nema plastičnih prozora ni ograda od kovana željeza. Labudovi i lavovi od gipsa po dvorištima i ulaznim vratima istinska su rijetkost. Francuzi imaju stila i kad jedu i kad grade. Bože, zašto nisam Francuz! Stigli smo u Bernay, povijesno mjestašce u srcu Normandije. Na rubu grada, na brežuljku zelenome poput jabuke, dio moje obitelji uredili su svoj “vacance“.
Na plaži Atlantskoga oceana
Krajnja odredišta su Cap de la Hague i Mont St. Michel. Prolazimo kroz Caen i ulazimo na Cotentin, poluotok koji se pruža prema sjeveru, prema “Grand Bretagne“. Skrećemo na istok, prema moru. More je odmah tu, ovdje je i plaža “Omaha“. Na svakomu koraku nailazimo na obilježja jedne od najznačajnijih bitaka u povijesti. Čovječe, tu su se godine 1944. iskrcali Ameri, tu uživo imaš dan “D“ i operaciju “Overlord“.
Plaža je golema, lijevo i desno su stijene, pješčenjački Sutra idemo dalje prema Cherbourgu. “cliffovi“obrasli nekim žutim cvijećem “a la naša brnistra“. Na žalu je gomila ljudi, turisti, surferi. Malo smo se odmaknuli od njih. Slikamo plažu, “cliffove” i more. Sve je to lijepo, no nema do Jadrana. Tu neprestano puše sjeverac i smrzneš se kad vidiš sve one u kratkim rukavima. Nastavljamo cestom uz more. Normandija je zelena i sočna, s jedne je strane pšenica, s druge krave. Uto se ukaže i portal nekoga dvorca. Gore visi i “firma“, kao izdajemo sobe. I tako toga dana nismo stigli do Cherbourga, već smo za sitan novac prespavali u dvorcu iz XVI. stoljeća. Dobili smo “apartman“ od dvije stotine četvornih metara, a kroz prozor nam je sjeverac unosio ne osobito ugodan vonj normandijskih krava.
Izvor: National Express
Vilim Osvajač
Učas se reljef malo razigra, a mi prolazimo pokraj nekoga dvorca. Astrid, onako usput, reče kako je to dvorac Guillaumea le Conquéreura. To sada mogu izgovoriti, no tad ju baš i nisam razumio.Kao prvo, oni govore “kak da imaju sperilek v ustima“, a osim toga, tamo ima toliko dvoraca i plemića da ih ni “Larousse“ ne bi upamtio! Kakav Gijom, kakav konkerer, to ti meni ne znači ništa. To sam, normalno, rekao u sebi. Onda sam malo razmislio. Čovječe, pa to je Vilim Osvajač, faca koja je pokorila Engleze. To je prije njega uspjelo samo Rimljanima, a poslije nikome, uključujući Napoleona i Hitlera. Svaka čast i “sve pet“! Druga je stvar što tamo na svakomu drugom dvorcu piše da je Guilleaumeaov. Ili se čovjek omastio u nekoj davnoj pretvorbi ili je turizam naredil svoje. Na svaki način, svi ti dvorci i ostala zdanja pokraj kojih smo prolazili vrlo su lijepi. Stil neke povijesne građevine “kunsthistorikeri“ određuju prema razdoblju u kojemu je sagrađena, manje prema njezinim stilskim svojstvima. To me je počesto zbunjivalo. Normandija je očedvidan primjer te zbrke. Gotovo sva stara zdanja imaju gotička obilježja bilo ona koja su nastala prije, za razdoblja romanike, bilo ona koja su iz doba baroka. Renesansa kao da je mimoišla to područje. A ono je veliko kao polovina Hrvatske!
Francuski stil
Normandijska arhitektura je “zakon“. Od pojate pa sve do dvorca, sve je lijepo i u stilu. Druga Istra! Mediteran je uzorak arhitekture. Sve je u kamenu, a kamen je zakon. Suviše je težak za obradu da bi se tu provukao “kič“. Drugi “zakon“ je drvo. Da je tome tako, primjer je Turopolje. Kuće od hrastovih “planjka“ čak kupuju i preseljavaju na druga odredišta. Svaka greda označava se brojem! Zamislite kombinaciju kamena i “planjka“, a nema iskakanja. Nema plastičnih prozora ni ograda od kovana željeza. Labudovi i lavovi od gipsa po dvorištima i ulaznim vratima istinska su rijetkost. Francuzi imaju stila i kad jedu i kad grade. Bože, zašto nisam Francuz! Stigli smo u Bernay, povijesno mjestašce u srcu Normandije. Na rubu grada, na brežuljku zelenome poput jabuke, dio moje obitelji uredili su svoj “vacance“.
Na plaži Atlantskoga oceana
Krajnja odredišta su Cap de la Hague i Mont St. Michel. Prolazimo kroz Caen i ulazimo na Cotentin, poluotok koji se pruža prema sjeveru, prema “Grand Bretagne“. Skrećemo na istok, prema moru. More je odmah tu, ovdje je i plaža “Omaha“. Na svakomu koraku nailazimo na obilježja jedne od najznačajnijih bitaka u povijesti. Čovječe, tu su se godine 1944. iskrcali Ameri, tu uživo imaš dan “D“ i operaciju “Overlord“.
Plaža je golema, lijevo i desno su stijene, pješčenjački Sutra idemo dalje prema Cherbourgu. “cliffovi“obrasli nekim žutim cvijećem “a la naša brnistra“. Na žalu je gomila ljudi, turisti, surferi. Malo smo se odmaknuli od njih. Slikamo plažu, “cliffove” i more. Sve je to lijepo, no nema do Jadrana. Tu neprestano puše sjeverac i smrzneš se kad vidiš sve one u kratkim rukavima. Nastavljamo cestom uz more. Normandija je zelena i sočna, s jedne je strane pšenica, s druge krave. Uto se ukaže i portal nekoga dvorca. Gore visi i “firma“, kao izdajemo sobe. I tako toga dana nismo stigli do Cherbourga, već smo za sitan novac prespavali u dvorcu iz XVI. stoljeća. Dobili smo “apartman“ od dvije stotine četvornih metara, a kroz prozor nam je sjeverac unosio ne osobito ugodan vonj normandijskih krava.
Izvor: National Express
