Knjige
Knjige - arhiva
Hotel Grand
Datum objave:
31.03.2009
Naslov: Hotel Grand
Autor: Renato Baretić
Izdavač: Algoritam, Zagreb, 2008.
Podaci o knjizi: tvrdi uvez, 258 stranica
Ziheraški instrumentarij "Kurvi i olova“, traume naše svagdanje iz devedesetih, omiljene preokupacije "nove hrvatske proze“, okosnica su romana "Hotel Grand“ Renata Baretića. Problematičan odabir motiva prepoznao je u startu sam pisac, te je posegnuo za drugim sredstvom u svrhu presijecanja njegove zamorne fabulativne niti.
Tako se u "Hotelu Grand“ priča o odrastanju dječaka u izravnom dodiru s obiteljskim biznisom balkanskoga bordela, kojeg vodi njegov otac, stavlja u kontekst podređen zbivanju u "stvarnom vremenu“, gdje se čitava priča plasira tek kao upad jednoga blogera u virtualni literarni prostor drugoga. Sve skupa podređeno je kritici ostalih blogera koji su se tu zatekli, a poslužilo je piscu kao mjesto na kojemu se svako toliko može (auto)ironijski osvrnuti na razvitak vlastitoga djela, sa svim njegovim precizno uočenim manjkavostima.
Baretićeva je proza, što je uostalom i sindrom njegove "generacije“, građanska, građanski prihvatljiva i kabinetska. To znači da pati od manjka izravnoga, oduševljavajućega i uzbudljivoga dodira sa stvarnošću o kojoj govori, a viška posredovanoga iskustva koji prečesto prelazi u manirizam riječi i izraza.
Izvor: LivingStone
Autor: Renato Baretić
Izdavač: Algoritam, Zagreb, 2008.
Podaci o knjizi: tvrdi uvez, 258 stranica
Ziheraški instrumentarij "Kurvi i olova“, traume naše svagdanje iz devedesetih, omiljene preokupacije "nove hrvatske proze“, okosnica su romana "Hotel Grand“ Renata Baretića. Problematičan odabir motiva prepoznao je u startu sam pisac, te je posegnuo za drugim sredstvom u svrhu presijecanja njegove zamorne fabulativne niti.
Tako se u "Hotelu Grand“ priča o odrastanju dječaka u izravnom dodiru s obiteljskim biznisom balkanskoga bordela, kojeg vodi njegov otac, stavlja u kontekst podređen zbivanju u "stvarnom vremenu“, gdje se čitava priča plasira tek kao upad jednoga blogera u virtualni literarni prostor drugoga. Sve skupa podređeno je kritici ostalih blogera koji su se tu zatekli, a poslužilo je piscu kao mjesto na kojemu se svako toliko može (auto)ironijski osvrnuti na razvitak vlastitoga djela, sa svim njegovim precizno uočenim manjkavostima.
Baretićeva je proza, što je uostalom i sindrom njegove "generacije“, građanska, građanski prihvatljiva i kabinetska. To znači da pati od manjka izravnoga, oduševljavajućega i uzbudljivoga dodira sa stvarnošću o kojoj govori, a viška posredovanoga iskustva koji prečesto prelazi u manirizam riječi i izraza.
Izvor: LivingStone
