Knjige

Knjige - arhiva
početna -> knjige -> cjelovitost i implicitni red
  • Smanji veličinu slova
  • Normalna veličina slova
  • Povećaj veličinu slova

Cjelovitost i implicitni red

Datum objave: 19.05.2009
Naslov: Cjelovitost i implicitni red
Autor: David Bohm
Izdavač: Kruzak, Hrvatski Leskovac, 2008.
Podaci o knjizi: meki uvez, 219 stranica

Prirodne znanosti poprilično su hermetična polja, zatvorena u svojim ravnima nerazumljivih formula i zakučastih istraživanja. Rijetko do širokog kruga ljudi uspiju doći podaci koji su dovoljno razumljivi i prilagođeni uhu laika. Nerijetko su to trenuci promjene paradigmi, velikih proboja znanosti i rušenja postojećeg znanstvenog svjetonazora, trenuci u kojima se stvaraju kultovi ličnosti pa tako gotovo svima u glavi zazvoni kad čuju za Newtona, Einsteina i Teslu. Dalje od toga sami rijetki dopiru, pa čak i kad je riječ o visokoobrazovanim osobama.

No mnogo znanstvenika "jake" struje, primjerice fizičara i matematičara, iskoračilo je iz svojih uskih okvira znanstvenog "mainstreama" i usudilo se izazvati općeprihvaćeno mišljenje te zaključke svog vrlo specijaliziranog područja mišljenja primijeniti i na neke pojave koje inače ne bismo doveli u vezu s njihovim primarnim interesom. Ono što je Wittgenstein u filozofiji, Jay Gould u biologiji, Turing u matematici ili Levi u kemiji, to je u fizici David Bohm. Prošle godine objavljen je prijevod Bohmova djela Cjelovitost i implicitni red, a prošli tjedan iz tiska je izašlo i njegovo djelo O dijalogu koje se ne bavi izravno fizikom, fizikalnim pojavama i kvantnom mehanikom.

Bohm bi s pravom mogao nositi epitet "fizičara filozofa" koji je promišljao stvarnost u cjelini, narav svijesti i neuropsihološke zakonitosti. Ono što Bohm naglašava jest važnost kvalitete komunikacije i prihvaćanje stajališta onog "drugog"– sugovornika. Sastavni dio dijaloga nije puki razgovorni način izražavanja ili govorna razmjena. Dijalog je mnogo više: riječ je o ljudskom iskustvu u cjelini, od svjetonazora i emocija do procesa pamćenja, naslijeđenih mitova i neurofiziološkog ustrojstva.

Poznato je da je Bohmov stil katkad teško pratiti jer je njegovo izražavanje precizno i ne trpi suvišna stilska dotjerivanja ni podilaženje čitateljima – no kad uistinu uronimo u rečenice kojima Bohm iznosi svoje viđenje stvarnosti i naravi misaonih procesa, tada se nužno moramo zapitati i o vlastitim, duboko ukorijenjenim pretpostavkama o kulturi, značenju i identitetu. Jesu li te pretpostavke ujedno i predrasude – odluka je za koju svi, svaki za sebe, moramo skupiti hrabrosti i donijeti je.

Izvor: Superknjižara