Knjige
Knjige - arhiva
Djevojka koja se igrala vatrom
Datum objave:
21.10.2009
Naslov: Djevojka koja se igrala vatrom
Autor: Stieg Larsson
Izdavač: Fraktura, Zaprešić, 2009.
Podaci o knjizi: meki uvez, 630 stranica
Napokon! Budući da rijetki mogu čitati švedske knjige u izvorniku, javnost je nestrpljivo dočekala drugi dio trilogije o političkim igrama, novinarskim zapletima i ljudskim strastima. Jedino negativno što o trilogiji Millennium možemo reći jest da je šteta što je završena. Novinar, borac protiv rasizma i šovinizma, urednik i pisac Stieg Larsson preminuo je od posljedica srčanog udara neposredno nakon što je napisao posljednje riječi posljednjeg nastavka trilogije. Nekoliko mjeseci nakon njegove smrti objavljena je prva knjiga serijala i istog časa poharala top-ljestvice. Prvo što nam pada na um jest pitanje zašto čitatelji knjigu ne mogu ispustiti iz ruku. Fabula je gotovo poput svake druge: novinar, skandali, ucjene, tajanstvene bogataške obitelji, skrivene tajne, perverzne sklonosti, osveta.
Oni koji su pročitali prvi nastavak, Muškarci koji mrze žene, možda i neće moći objasniti zašto ih je knjiga tjerala na sumanuto listanje stranica i gutanje poglavlja za poglavljem. Možda će samo slegnuti ramenima i reći: "Pa zato što je knjiga tako prokleto dobro napisana!" Oni koji je nisu pročitali teško da će razumjeti fascinaciju Larssonovim pripovijedanjem kojim je izražavao štetnost mržnje, smionost igranja vatrom i, naposljetku, za kraj trilogije – potrebu da se jednom dirne u osinje gnijezdo.
Volio je reći da ga zanima anglosaksonska detektivska tradicija, posebice radovi Elizabeth George i Minette Walters, a prema svjedočanstvima njegovih najbližih, danas znamo da se za svoje knjige pomno pripremao. No ono što Larssonove knjige izdvaja i zbog čega ih je pogrešno smatrati 'samo' krimićima jest duboka društvena angažiranost kroz koju se proispituju nijanse profesionalne ozbiljnosti i etičnosti, duboke razočaranosti okrutnošću sustava, stvarne granice disfunkcionalnosti ali i nužnost da se promišlja vlastitom glavom i djeluje neupitnom odvažnošću. Pogotovo kad radnju nose novinar sa stavom i djevojka u kakvu bi izrasla Pipi Duga Čarapa, da je samo nadrasla svoje književno trajanje. Dosta priče, idemo čitati i igrati se vatrom.
Izvor: Superknjižara
Autor: Stieg Larsson
Izdavač: Fraktura, Zaprešić, 2009.
Podaci o knjizi: meki uvez, 630 stranica
Napokon! Budući da rijetki mogu čitati švedske knjige u izvorniku, javnost je nestrpljivo dočekala drugi dio trilogije o političkim igrama, novinarskim zapletima i ljudskim strastima. Jedino negativno što o trilogiji Millennium možemo reći jest da je šteta što je završena. Novinar, borac protiv rasizma i šovinizma, urednik i pisac Stieg Larsson preminuo je od posljedica srčanog udara neposredno nakon što je napisao posljednje riječi posljednjeg nastavka trilogije. Nekoliko mjeseci nakon njegove smrti objavljena je prva knjiga serijala i istog časa poharala top-ljestvice. Prvo što nam pada na um jest pitanje zašto čitatelji knjigu ne mogu ispustiti iz ruku. Fabula je gotovo poput svake druge: novinar, skandali, ucjene, tajanstvene bogataške obitelji, skrivene tajne, perverzne sklonosti, osveta.
Oni koji su pročitali prvi nastavak, Muškarci koji mrze žene, možda i neće moći objasniti zašto ih je knjiga tjerala na sumanuto listanje stranica i gutanje poglavlja za poglavljem. Možda će samo slegnuti ramenima i reći: "Pa zato što je knjiga tako prokleto dobro napisana!" Oni koji je nisu pročitali teško da će razumjeti fascinaciju Larssonovim pripovijedanjem kojim je izražavao štetnost mržnje, smionost igranja vatrom i, naposljetku, za kraj trilogije – potrebu da se jednom dirne u osinje gnijezdo.
Volio je reći da ga zanima anglosaksonska detektivska tradicija, posebice radovi Elizabeth George i Minette Walters, a prema svjedočanstvima njegovih najbližih, danas znamo da se za svoje knjige pomno pripremao. No ono što Larssonove knjige izdvaja i zbog čega ih je pogrešno smatrati 'samo' krimićima jest duboka društvena angažiranost kroz koju se proispituju nijanse profesionalne ozbiljnosti i etičnosti, duboke razočaranosti okrutnošću sustava, stvarne granice disfunkcionalnosti ali i nužnost da se promišlja vlastitom glavom i djeluje neupitnom odvažnošću. Pogotovo kad radnju nose novinar sa stavom i djevojka u kakvu bi izrasla Pipi Duga Čarapa, da je samo nadrasla svoje književno trajanje. Dosta priče, idemo čitati i igrati se vatrom.
Izvor: Superknjižara
