Naslov: Kafka na žalu
Autor: Haruki Murakami Izdavač: Vuković & Runjić, Zagreb, 2009. Podaci o knjizi: meki uvez, 490 stranica
Naklada Vuković i Runjić prije nekoliko je dana objavila još jedan Murakamijev roman izvorno objavljen 2002. na japanskom, a 2005. na engleskome jeziku. Prijevod na hrvatski jezik povjeren je Mati Marasu, sjajnom prevoditelju i jezičnom znalcu koji je nedavno Shakespearova djela približio našim čitateljima i ogrnuo ih u ruho senzibiliteta hrvatskoga jezika, a koji je Murakamijevu knjigu preveo prema engleskom prijevodu majstora-prevoditelja s japanskog jezika Philipa Gabriela.
Kafka na žalu je roman koji izaziva rasprave, neki Murakamijevi vjerni čitatelji svrstavaju ga u sam vrh opusa tog japanskog autora, a drugi mu prigovaraju zamornu metafizičnost i gubljenje niti. No činjenica jest da vas Murakamijev Kafka jednostavno ponese kad je otvorite, a magični realizam, po kojemu je taj japanski pisac i postao poznat, otvara vrata plejadi grotesknih likova - koji, kad malo bolje promislimo, nisu ništa bizarniji od nas, naših susjeda i prijatelja. Murakami ne moralizira i ne razvrstava, on jednostavno pripovijeda - ovaj put o najdubljoj intimi i porivima koji bi se mogli precrtati u općenite slike ljudskog stremljenja da se, unatoč tome što je smisao nedokučiv, proživi zanimljiv i ispunjen život.
Dječak koji se otisne u svijet kako bi doznao pokopane tajne, starac koji vodi nikad zaustavljene bitke sa sjenama prošlosti, mladić koji nije siguran je li doista mladić, ostarjela žena koja neprestano pjeva jednu te istu pjesmu, čovjek koji od mačjih duša želi stvoriti savršeni instrument i nekoliko mačaka s tragičnim završetkom - to su samo neki od likova od kojih se plete zamršena mreža odnosa, slutnji i optužbi. Murakamijevog Kafku možete čitati s priručnicima o grčkoj mitologiji, poredbenoj religiologiji, svjetskoj književnosti ili glazbi - doista ćete uvidjeti koloplet povezanih značenja koja se mogu preslagivati kao dječje kocke. No možete se samo opustiti i dopustiti tekstu da vam prenese poruku, jedinstvenu, samo za vas - jer Murakamijeve riječi nikad ne govore kako je nešto bilo i što se dogodilo, u njima nema apsolutne istine, te riječi samo opisuju iskustva koja se u svakome od nas drukčije zrcale.