Destinacije
Destinacije - arhiva
Ženeva - Grad koji umije živjeti
Datum objave:
10.11.2009
Autor: Darja Radović Mahečić
Fotografije: Astoria arhiva
Izvor: LivingStone
Na top-listi svjetskih gradova u kojima se najkvalitetnije živi dva švicarska grada nalaze se redovito među prvih pet. Začudo, to nije glavni grad Bern, već su to Zürich u njemačkom te Ženeva u francuskom dijelu zemlje.
Ženeva je najvažniji grad frankofonske Švicarske i, nakon Züricha, drugi po veličini švicarski grad. Iako slovi za znanstveno, međunarodno i humanitarno središte, za diplomatsku i pregovaračku prijestolnicu, kao i za najjači centar privatnog bankarstva, Ženeva nema više od 300.000 stanovnika, od kojih su trećina stranci. U Ženevi se radi i živi kao u velegradu, no za petnaestak minuta stiže se u svaki dio grada ili se može pobjeći u netaknutu prirodu. Ženeva, navodno, ima najveći postotak zelenih površina po glavi stanovnika među gradovima svijeta.
Corbusierov dom
S druge strane, svojom arhitekturom Ženeva mnoge podsjeti na pedesete ili šezdesete godine 20. stoljeća, na razdoblje modernističkog urbanističkog planiranja sa slobodnostojećim zgradama u zelenilu, u ime kojih su bili porušeni čitavi stariji kvartovi. Le Corbusier, ključni arhitekt 20. stoljeća, bio je Švicarac i u Ženevi je 1931. realizirao svoju prvu inovativnu građevinu - Maison Clarté – zgradu kolektivnog stanovanja, avangardno djelo s dvoetažnim stanovima i stubištem od željeznih ograda.
U Ženevi nema posebno dobrih ili loših gradskih četvrti jer se grad širio tako da u svakom dijelu ima povijesne i nove građevine, škole, parkove, sportske i kulturne centre. Uredne uske autoceste nemaju jakih zaštitnih ograda i njima bešumno mile automobili strogo se pridržavajući ograničenja brzine od 120 km na sat. Godišnja vinjeta stoji 40 franaka (manje od 200 kuna), a u živice postavljene sigurnosne kamere, i drakonske kazne, osiguravaju da se propisi poštuju.
Protestantski Rim
Ženeva je vrlo rano postala turistička destinacija koja svoj uspjeh zahvaljuje atraktivnoj vizuri grada smještenog na dvjema obalama jezera nad kojim se prema horizontu nižu moćne planine i vječno bijeli Mont Blanc. Prvi “moderni“ turisti bili su Englezi, dobrostojeći i obrazovani stalež, koji je dijelom svog obrazovnog programa držao odlazak na tzv. grand tour, odgojno europsko putovanje. Na tom se putu nalazila i Ženeva. Dio ženevske turističke ponude i danas čini obilazak malih vila koje su svojedobno unajmljivali lord Byron i Mary Shelley, jedni od prvih takvih ženevskih posjetitelja.
Okladu tko će od njih unutar godine dana u Ženevi uspjeti napisati knjigu dobila je tada 19-godišnja Shelley, koja je 1818. napisala Frankensteina.
Mnogi su poznati pisci posjetili Ženevu, poput Dostojevskog, Tolstoja i drugih Rusa izbjeglih nakon Oktobarske revolucije 1917. godine, ali i Borghesa, koji se kao dijete tu školovao, a u starosti se povukao umrijeti. Jedan od razloga za hodočašće pisaca je slavni Jean-Jacques Rousseau koji se u Ženevi rodio i u njoj živio do šesnaeste godine. Spomenik Jean-Jacquesu Rousseauu nalazi se na malom otoku Rousseauu koji je pješačkim mostom povezan s obje gradske obale te se smatra simboličnim i stvarnim gradskim epicentrom.
Ove 2009. godine Ženeva slavi 450 godina od osnutka sveučilišta i 500-godišnjicu rođenja crkvenog reformatora Jeana Calvina. Ženeva je bila snažno uporište crkvene reformacije u 16. stoljeću. Théodore de Bèze, drugi važan reformator, zaslužan je za osnutak sveučilišta. On je 1559. utemeljio Ženevsku akademiju koja je gradu osigurala velik intelektualni prestiž, kao i naziv – „protestantski Rim“.
Svjetska prijestolnica
Na razglednicama Ženeve nezaobilazni su otmjeni stari hoteli uz obalu, među čijim su posjetiteljima brojne slavne osobe. Tako je npr. poslije Prvog svjetskog rata u hotelu “Beau Rivage“ bio potpisan i “rodni list“ Čehoslovačke, a prostorija u kojoj se zbio taj događaj danas se naziva salon Masaryk. U istom je hotelu nekoliko godina ranije odsjela i austrijska carica Sissi, koja je na šetalištu ispred hotela bila probodena nožem, od čega je i umrla. Njezin je spomenik zato, smješten nedaleko uz samo jezero, uvijek prepun cvijeća. Mnogi će se turisti slikati i pred poznatim velikim cvjetnim satom, koji sumira znanja gradskih hortikulturnih stručnjaka.
No glavna je gradska pozornica jezero sa svojim mostovima i najatraktivnijim gradskim orijentirom - famoznim mlazom vode visokim 140 metara na prilazu gradskoj luci zvanim Jet d'eau. Iz samog jezera izvire rijeka Rhona koja dijeli Ženevu na lijevu i desnu obalu. Lijeva obala personificira stari grad i tradiciju, a desna obala internacionalnu Ženevu koja nastaje nakon 1920. s osnutkom Lige naroda i gradnjom Palače naroda, danas europskim sjedištem UN-a. S vremenom su oko UN-ove palače podignuta sjedišta još dvadesetak međunarodnih organizacija, među ostalim: Svjetske meteorološke organizacije (WMO-a), Svjetske organizacije za zaštitu intelektualnog vlasništva (WIPO-a), Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU-a), Svjetske trgovinske organizacije (WTO-a), UNICEF-a, UNHCR-a, a i najnovije informacije o širenju svinjske gripe dobivamo iz ženevskog sjedišta Svjetske zdravstvene organizacije (WHO-a). Grad ima i jaku znanstveno-istraživačku tradiciju na tragu koje je 1954. osnovan CERN, europsko središte za nuklearna istraživanja u kojemu rade fizičari iz cijelog svijeta, pa i Hrvatske.
Ženevski Hrvati
Posjetitelju iz Hrvatske grad može biti zanimljiv iz nekoliko razloga. Ženeva je poznata po kemijskim istraživanjima, a tvrtka Firmenich, koja se bavi proizvodnjom aroma, posebno parfemima, ima tradiciju dulju od stoljeća. Tvrtka se hvali kako je među svojim suradnicima imala istraživača kakav je bio Lavoslav Ružička, koji je 1939. dobio Nobelovu nagradu za kemiju, a njegova se rodna kuća s memorijalnom zbirkom nalazi u Vukovaru, u Hrvatskoj!
Najpoznatiji Hrvat upisan u svjetsku povijest, čije djelo možemo “dotaknuti“ u Ženevi, liječnik je Andrija Štampar, jedan od utemeljitelja Svjetske zdravstvene organizacije, jedan od autora osnivačke povelje i jednoglasno izabran predsjednik prve osnivačke konferencije te organizacije. Njegova se bista nalazi u ulaznoj auli Svjetske zdravstvene organizacije. U Olimpijskom muzeju u nedalekoj Lausanni predstavljeni su sportski uspjesi “Snježne kraljice“ Janice Kostelić.
Posjet Ženevi i njezinoj okolici svakome može biti drukčiji i svatko će u njoj pronaći svoje interese i junake. Žičara iz 30-ih brzo vas može odvesti na obližnju planinu Salève s koje se pruža najbolji pogled na grad i jezero koji u svojoj stoljetnoj simbiozi dokazuju sve kvalitete istinskog umijeća življenja.
U starogradskoj vijećnici 22. kolovoza 1864. potpisana je poznata Ženevska konvencija, prva konvencija Crvenoga križa. Osnivač Crvenoga križa, Ženevljanin Henri Dunant za svoje je postignuće 1902. primio Nobelovu nagradu, a sjedište i suvremeni muzej Crvenog križa i danas se nalaze u itinerarima gotovo svih ženevskih turista.
Fotografije: Astoria arhiva
Izvor: LivingStone
Na top-listi svjetskih gradova u kojima se najkvalitetnije živi dva švicarska grada nalaze se redovito među prvih pet. Začudo, to nije glavni grad Bern, već su to Zürich u njemačkom te Ženeva u francuskom dijelu zemlje.
Ženeva je najvažniji grad frankofonske Švicarske i, nakon Züricha, drugi po veličini švicarski grad. Iako slovi za znanstveno, međunarodno i humanitarno središte, za diplomatsku i pregovaračku prijestolnicu, kao i za najjači centar privatnog bankarstva, Ženeva nema više od 300.000 stanovnika, od kojih su trećina stranci. U Ženevi se radi i živi kao u velegradu, no za petnaestak minuta stiže se u svaki dio grada ili se može pobjeći u netaknutu prirodu. Ženeva, navodno, ima najveći postotak zelenih površina po glavi stanovnika među gradovima svijeta.
Corbusierov dom
S druge strane, svojom arhitekturom Ženeva mnoge podsjeti na pedesete ili šezdesete godine 20. stoljeća, na razdoblje modernističkog urbanističkog planiranja sa slobodnostojećim zgradama u zelenilu, u ime kojih su bili porušeni čitavi stariji kvartovi. Le Corbusier, ključni arhitekt 20. stoljeća, bio je Švicarac i u Ženevi je 1931. realizirao svoju prvu inovativnu građevinu - Maison Clarté – zgradu kolektivnog stanovanja, avangardno djelo s dvoetažnim stanovima i stubištem od željeznih ograda.
U Ženevi nema posebno dobrih ili loših gradskih četvrti jer se grad širio tako da u svakom dijelu ima povijesne i nove građevine, škole, parkove, sportske i kulturne centre. Uredne uske autoceste nemaju jakih zaštitnih ograda i njima bešumno mile automobili strogo se pridržavajući ograničenja brzine od 120 km na sat. Godišnja vinjeta stoji 40 franaka (manje od 200 kuna), a u živice postavljene sigurnosne kamere, i drakonske kazne, osiguravaju da se propisi poštuju.
Protestantski Rim
Ženeva je vrlo rano postala turistička destinacija koja svoj uspjeh zahvaljuje atraktivnoj vizuri grada smještenog na dvjema obalama jezera nad kojim se prema horizontu nižu moćne planine i vječno bijeli Mont Blanc. Prvi “moderni“ turisti bili su Englezi, dobrostojeći i obrazovani stalež, koji je dijelom svog obrazovnog programa držao odlazak na tzv. grand tour, odgojno europsko putovanje. Na tom se putu nalazila i Ženeva. Dio ženevske turističke ponude i danas čini obilazak malih vila koje su svojedobno unajmljivali lord Byron i Mary Shelley, jedni od prvih takvih ženevskih posjetitelja.
Okladu tko će od njih unutar godine dana u Ženevi uspjeti napisati knjigu dobila je tada 19-godišnja Shelley, koja je 1818. napisala Frankensteina.
Mnogi su poznati pisci posjetili Ženevu, poput Dostojevskog, Tolstoja i drugih Rusa izbjeglih nakon Oktobarske revolucije 1917. godine, ali i Borghesa, koji se kao dijete tu školovao, a u starosti se povukao umrijeti. Jedan od razloga za hodočašće pisaca je slavni Jean-Jacques Rousseau koji se u Ženevi rodio i u njoj živio do šesnaeste godine. Spomenik Jean-Jacquesu Rousseauu nalazi se na malom otoku Rousseauu koji je pješačkim mostom povezan s obje gradske obale te se smatra simboličnim i stvarnim gradskim epicentrom.
Ove 2009. godine Ženeva slavi 450 godina od osnutka sveučilišta i 500-godišnjicu rođenja crkvenog reformatora Jeana Calvina. Ženeva je bila snažno uporište crkvene reformacije u 16. stoljeću. Théodore de Bèze, drugi važan reformator, zaslužan je za osnutak sveučilišta. On je 1559. utemeljio Ženevsku akademiju koja je gradu osigurala velik intelektualni prestiž, kao i naziv – „protestantski Rim“.
Svjetska prijestolnica
Na razglednicama Ženeve nezaobilazni su otmjeni stari hoteli uz obalu, među čijim su posjetiteljima brojne slavne osobe. Tako je npr. poslije Prvog svjetskog rata u hotelu “Beau Rivage“ bio potpisan i “rodni list“ Čehoslovačke, a prostorija u kojoj se zbio taj događaj danas se naziva salon Masaryk. U istom je hotelu nekoliko godina ranije odsjela i austrijska carica Sissi, koja je na šetalištu ispred hotela bila probodena nožem, od čega je i umrla. Njezin je spomenik zato, smješten nedaleko uz samo jezero, uvijek prepun cvijeća. Mnogi će se turisti slikati i pred poznatim velikim cvjetnim satom, koji sumira znanja gradskih hortikulturnih stručnjaka.
No glavna je gradska pozornica jezero sa svojim mostovima i najatraktivnijim gradskim orijentirom - famoznim mlazom vode visokim 140 metara na prilazu gradskoj luci zvanim Jet d'eau. Iz samog jezera izvire rijeka Rhona koja dijeli Ženevu na lijevu i desnu obalu. Lijeva obala personificira stari grad i tradiciju, a desna obala internacionalnu Ženevu koja nastaje nakon 1920. s osnutkom Lige naroda i gradnjom Palače naroda, danas europskim sjedištem UN-a. S vremenom su oko UN-ove palače podignuta sjedišta još dvadesetak međunarodnih organizacija, među ostalim: Svjetske meteorološke organizacije (WMO-a), Svjetske organizacije za zaštitu intelektualnog vlasništva (WIPO-a), Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU-a), Svjetske trgovinske organizacije (WTO-a), UNICEF-a, UNHCR-a, a i najnovije informacije o širenju svinjske gripe dobivamo iz ženevskog sjedišta Svjetske zdravstvene organizacije (WHO-a). Grad ima i jaku znanstveno-istraživačku tradiciju na tragu koje je 1954. osnovan CERN, europsko središte za nuklearna istraživanja u kojemu rade fizičari iz cijelog svijeta, pa i Hrvatske.
Ženevski Hrvati
Posjetitelju iz Hrvatske grad može biti zanimljiv iz nekoliko razloga. Ženeva je poznata po kemijskim istraživanjima, a tvrtka Firmenich, koja se bavi proizvodnjom aroma, posebno parfemima, ima tradiciju dulju od stoljeća. Tvrtka se hvali kako je među svojim suradnicima imala istraživača kakav je bio Lavoslav Ružička, koji je 1939. dobio Nobelovu nagradu za kemiju, a njegova se rodna kuća s memorijalnom zbirkom nalazi u Vukovaru, u Hrvatskoj!
Najpoznatiji Hrvat upisan u svjetsku povijest, čije djelo možemo “dotaknuti“ u Ženevi, liječnik je Andrija Štampar, jedan od utemeljitelja Svjetske zdravstvene organizacije, jedan od autora osnivačke povelje i jednoglasno izabran predsjednik prve osnivačke konferencije te organizacije. Njegova se bista nalazi u ulaznoj auli Svjetske zdravstvene organizacije. U Olimpijskom muzeju u nedalekoj Lausanni predstavljeni su sportski uspjesi “Snježne kraljice“ Janice Kostelić.
Posjet Ženevi i njezinoj okolici svakome može biti drukčiji i svatko će u njoj pronaći svoje interese i junake. Žičara iz 30-ih brzo vas može odvesti na obližnju planinu Salève s koje se pruža najbolji pogled na grad i jezero koji u svojoj stoljetnoj simbiozi dokazuju sve kvalitete istinskog umijeća življenja.
U starogradskoj vijećnici 22. kolovoza 1864. potpisana je poznata Ženevska konvencija, prva konvencija Crvenoga križa. Osnivač Crvenoga križa, Ženevljanin Henri Dunant za svoje je postignuće 1902. primio Nobelovu nagradu, a sjedište i suvremeni muzej Crvenog križa i danas se nalaze u itinerarima gotovo svih ženevskih turista.
