Dolska torta za gastro brand
Datum objave:
01.11.2009
Autor: Darko Baretić
Fotografije: Astoria arhiva
Izvor: LivingStone
Sedam je dana s kumom na Braču brzo prošlo te se Najdraža i ja uključujemo u Dugopolju na autocestu. Kumov civilizacijski tečaj dalmatinskog “way of life“ uspio sam preživjeti bez značajnijih psiho-fizičkih poremećaja. Sjedili smo u hladu stoljetnih borova na terasi okruženoj kamenim zidićima, slušali danju cvrčke, noću zrikavce, marendavali i ručavali, kužinavali (malo kumova majka, malo žena, malo ja), kupali se podno velikih borova i na velikim kamenim pločama, odlazili na jutarnju kavu u najlipše malo misto na svitu, pili popodnevnu kavu na taraci te slušali nonine priče o starograjskoj mladosti i splitskoj zrelosti, čudili se kakva se to jahta s imenom Malo vitra vezala u valu i zašto je na bivšoj kući barbe Ranka Marinkovića stalno izvješena hrvatska zastava i tko ju je kupio.
Poezija kamena i potočić
Odlazili smo na izlete u Pučišća - poezija u kamenu, klesarska škola i palača-hotel Dešković, na Vidovu goru – najljepši pogled na Jadranu uz biokovski sa Svetog Jure, gledali zvonike i stare kuće u Ložišćima – Malo misto, Bobovišću i Donjem Humcu. Posebno su nas oduševila dva stara mjesta u zaleđu iznad Postira – Škrip i Dol. U Škripu etnografski Muzej otoka Brača i vrijeme kao da je stalo prije dvjesto godina, veličanstven pogled na Dol, Postira i Omiš.
U Dolu potočić, kuće s kamenim krovovima, vinogradi pošipa, tri konobe. Ugođaj zaleđa Cannesa, sela oko Mouginsa pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća kad su u njih dolazili Picasso, Dali.... Gastronomski ističem nonin recept za kupus na fratarski - kuhani svježi kupus sa suhim mesom u čijoj se vodi na kraju skuhaju pennette, iznimno kvalitetnu konobu Kod Tonča u Splitskoj u kojoj smo Najdraža i ja zajedno s kumovima još kasnih 70-ih godina prošlog stoljeća jeli najbolje Linine lignje u teču.
Bingo - torta
Konoba je još u obiteljskom vlasništvu, uključili su se i novi naraštaji, ali gđa Lina je uvijek na gradelama, Tonči diže atmosferu, a crni rižot je izvrstan.
Još treba preporučiti Konobu Toni u Dolu zbog iznimnog ozračja, dobre frigane ribe, dobrog ugođaja, posluge i gastro binga - dolske torte Hrapačuše koju u toj konobi možete probati. Torta je to čiji je biskvit s puno jaja, putra i badema, s vrlo malo brašna, narančine korice, prošeka i ruma, preliven smjesom od polovica oraha, bjelanca i šećera, koja se miješajući kuha oko sat vremena koliko se i biskvit peče. Iznimna torta koja zaslužuje izlazak iz gastronomskog zapećka u hrvatski gastro brand.
Fotografije: Astoria arhiva
Izvor: LivingStone
Sedam je dana s kumom na Braču brzo prošlo te se Najdraža i ja uključujemo u Dugopolju na autocestu. Kumov civilizacijski tečaj dalmatinskog “way of life“ uspio sam preživjeti bez značajnijih psiho-fizičkih poremećaja. Sjedili smo u hladu stoljetnih borova na terasi okruženoj kamenim zidićima, slušali danju cvrčke, noću zrikavce, marendavali i ručavali, kužinavali (malo kumova majka, malo žena, malo ja), kupali se podno velikih borova i na velikim kamenim pločama, odlazili na jutarnju kavu u najlipše malo misto na svitu, pili popodnevnu kavu na taraci te slušali nonine priče o starograjskoj mladosti i splitskoj zrelosti, čudili se kakva se to jahta s imenom Malo vitra vezala u valu i zašto je na bivšoj kući barbe Ranka Marinkovića stalno izvješena hrvatska zastava i tko ju je kupio.
Poezija kamena i potočić
Odlazili smo na izlete u Pučišća - poezija u kamenu, klesarska škola i palača-hotel Dešković, na Vidovu goru – najljepši pogled na Jadranu uz biokovski sa Svetog Jure, gledali zvonike i stare kuće u Ložišćima – Malo misto, Bobovišću i Donjem Humcu. Posebno su nas oduševila dva stara mjesta u zaleđu iznad Postira – Škrip i Dol. U Škripu etnografski Muzej otoka Brača i vrijeme kao da je stalo prije dvjesto godina, veličanstven pogled na Dol, Postira i Omiš.
U Dolu potočić, kuće s kamenim krovovima, vinogradi pošipa, tri konobe. Ugođaj zaleđa Cannesa, sela oko Mouginsa pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća kad su u njih dolazili Picasso, Dali.... Gastronomski ističem nonin recept za kupus na fratarski - kuhani svježi kupus sa suhim mesom u čijoj se vodi na kraju skuhaju pennette, iznimno kvalitetnu konobu Kod Tonča u Splitskoj u kojoj smo Najdraža i ja zajedno s kumovima još kasnih 70-ih godina prošlog stoljeća jeli najbolje Linine lignje u teču.
Bingo - torta
Konoba je još u obiteljskom vlasništvu, uključili su se i novi naraštaji, ali gđa Lina je uvijek na gradelama, Tonči diže atmosferu, a crni rižot je izvrstan.
Još treba preporučiti Konobu Toni u Dolu zbog iznimnog ozračja, dobre frigane ribe, dobrog ugođaja, posluge i gastro binga - dolske torte Hrapačuše koju u toj konobi možete probati. Torta je to čiji je biskvit s puno jaja, putra i badema, s vrlo malo brašna, narančine korice, prošeka i ruma, preliven smjesom od polovica oraha, bjelanca i šećera, koja se miješajući kuha oko sat vremena koliko se i biskvit peče. Iznimna torta koja zaslužuje izlazak iz gastronomskog zapećka u hrvatski gastro brand.
