Naslov: Moji ratovi Autor: Gaj Julije Cezar Izdavač: Jesenski i Turk, Zagreb 2010. Podaci o knjizi: tvrdi uvez, 569 stranica
Europskim travnjacima, euroazijskim stepama, sjevernjačkim vrištinama i afričkim savanama nekad su jahali i hodali neki narodi zaboravljena imena no opjevanih sudbina: Esuvljani, Sekvanci, Heduanci, Bursavonjani, Alobrožani, Menapljani, Sagunćani. Danas imena njihovih pokrajina i kneževina znamo samo po zaostalim lokalizmima i preoblikovanim imenicama - Akvitanija, Galija, Akarnanija, Kapadokija, Hispanija. Sve je te, danas nama egzotične etnike i toponime, opisao Gaj Julije Cezar u memoarima o svojim vojevanjima, bojevima, generalima i vođama.
Moji ratovi pripadaju vječnim svjedočanstvima o očekivanjima prije, strepnjama usred i smetenošću nakon bitke, o planiranju svakog poteza i predviđanju neprijateljeva nauma. Cezarov glas govori o uštapu, plimama, taocima, bedemima, žitu, izobilju , sokoljenju legija - njegov glas kao da se probija kroz velove godina i briše sve razlike između nas iz 21. stoljeća i mladog patricija iz 102. godine prije nove ere. Pred nama je djelo koje se svojom živopisnošću i naracijom svrstava u sam vrh svjetske književnosti. Prevoditelj Ton Smerdel pomno je na hrvatski jezik prenio misli ispisane kadgod teško prevodivim latinskim jezikom i u pogovoru dodatno objasnio tanahnu granicu između fakta i fikcije.