Recenzije vina
Recenzije vina - arhivaUkratko o vinu
Ukratko o vinu - arhivaSorte i stilovi
Sorte i stilovi - arhivaZanimljivosti
Zanimljivosti - arhiva
Tomac, Portugizac 2006.
Datum objave:
11.11.2006
Tomac, Portugizac 2006.
mlado vino
Legenda o sv. Martinu kaže da kada je polovicom svoga plašta kojeg je mačem podijelio, zaogrnuo promrzlog sirmaha, tu gestu dobrote popratilo naglo zatopljenje vremena. Topliji početak zime zbog toga u mnogim krajevima Hrvatske od davnina nazivaju “Martinje ljeto” kakvome upravo svejdočimo u ovom neobično toplom i suhom listopadu.
Francuzi imaju Beaujolais (isključivo od sorte gamay) koji se prema tradiciji otvara minutu poslije ponoći („Le Beaujolais Nouveau est arrivé!“, "Beaujolais Nouveau je stigao“), svake godine trećeg četvrtka u studenom, a Talijani će još i danas podučiti narodnom poslovicom "II nuovo vino si beve a San Martino! ("Mlado vino se pije na Svetog Martina!"). U našim krajevima, naročito u sjeverozapadnim dijelovima Hrvatske na 11. studenog "krsti” se mlado vino, a sam običaj prate i pučke veselice (“Došel je, došel Sveti Martin, ti ga buš krstil, ja ga bum pil”).
Radi se o prvom vinu nakon netom završene alkoholne fermentacije rastočeno u boce da bi se mlado i uživalo. Recimo odmah da to nije vino za koje vam je potrebno da ga prati “priča”, iščekivanje, olovka i notes, eventualno neki stručnjak koji bi vas mogao uputiti u bogatstvo koje se krije u čaši. Dapače, od tog mladog vina koje se na sv. Martina pije po našim kletima i koje je brzo prešlo put od grožđa do pitkog stanja ne može se ni očekivati mnogo. Veliku popularnost koju nosi pojam “beaujolais“ prema mnogima treba pripisati dobrom francuskom osjećaju za marketing i tržište, a najbezobrazniji će možda reći da to mlado vino koje se na 11. studenog ispija po našim kletima i nije puni proizvod, već poluproizvod. Bilo kako bilo, običaji su uvijek išli s vinom ruku pod ruku, pa sve što kažu običaji, a da je u vezi s vinom, valja primiti ozbiljno. Uostalom, sve dok se ne otvori bačva ili boca, nepoznato je što se krije ispod čepa.
Mladi portugizac koji smo kušali na sv. Martina dolazi s gospodarstva Tomčevih. Kao i mnoga vina tog tipa i ovaj "domaći“ mladi portugizac vino je koje je prema boji crveno, ali koje je po okusu bliže bijelom vinu. Tjekom vrenja dobro je sačuvana njegova svježina i voćnost, što znači da se u vino nisu uspjeli izlučiti gorki tanini iz kožice. Ipak, vrlo živo vino s dosta razigranog CO2 na nepcu. Osim toga vrlo pitko, da ne rečemo plitko vino, kao uostalom i sva mlada vina namijenjeno za zabavu i veselje.
Najbolje pristaje uz: kulen, roštilj, kobasice od divljači, patku s mlincima ili kestenjem i uopće jednostavniju jesensku hranu, meke sireve, snackove, a naša Gastro.hr preporuka, koju smo i sami iskušali, je pirjani kiseli kupus i pire uz domaće svinjske kobasice.
Temperatura posluživanja: 13-16°C
Cijena: nije poznata
Gastro.hr
mlado vino
Legenda o sv. Martinu kaže da kada je polovicom svoga plašta kojeg je mačem podijelio, zaogrnuo promrzlog sirmaha, tu gestu dobrote popratilo naglo zatopljenje vremena. Topliji početak zime zbog toga u mnogim krajevima Hrvatske od davnina nazivaju “Martinje ljeto” kakvome upravo svejdočimo u ovom neobično toplom i suhom listopadu.
Francuzi imaju Beaujolais (isključivo od sorte gamay) koji se prema tradiciji otvara minutu poslije ponoći („Le Beaujolais Nouveau est arrivé!“, "Beaujolais Nouveau je stigao“), svake godine trećeg četvrtka u studenom, a Talijani će još i danas podučiti narodnom poslovicom "II nuovo vino si beve a San Martino! ("Mlado vino se pije na Svetog Martina!"). U našim krajevima, naročito u sjeverozapadnim dijelovima Hrvatske na 11. studenog "krsti” se mlado vino, a sam običaj prate i pučke veselice (“Došel je, došel Sveti Martin, ti ga buš krstil, ja ga bum pil”).
Radi se o prvom vinu nakon netom završene alkoholne fermentacije rastočeno u boce da bi se mlado i uživalo. Recimo odmah da to nije vino za koje vam je potrebno da ga prati “priča”, iščekivanje, olovka i notes, eventualno neki stručnjak koji bi vas mogao uputiti u bogatstvo koje se krije u čaši. Dapače, od tog mladog vina koje se na sv. Martina pije po našim kletima i koje je brzo prešlo put od grožđa do pitkog stanja ne može se ni očekivati mnogo. Veliku popularnost koju nosi pojam “beaujolais“ prema mnogima treba pripisati dobrom francuskom osjećaju za marketing i tržište, a najbezobrazniji će možda reći da to mlado vino koje se na 11. studenog ispija po našim kletima i nije puni proizvod, već poluproizvod. Bilo kako bilo, običaji su uvijek išli s vinom ruku pod ruku, pa sve što kažu običaji, a da je u vezi s vinom, valja primiti ozbiljno. Uostalom, sve dok se ne otvori bačva ili boca, nepoznato je što se krije ispod čepa.
Mladi portugizac koji smo kušali na sv. Martina dolazi s gospodarstva Tomčevih. Kao i mnoga vina tog tipa i ovaj "domaći“ mladi portugizac vino je koje je prema boji crveno, ali koje je po okusu bliže bijelom vinu. Tjekom vrenja dobro je sačuvana njegova svježina i voćnost, što znači da se u vino nisu uspjeli izlučiti gorki tanini iz kožice. Ipak, vrlo živo vino s dosta razigranog CO2 na nepcu. Osim toga vrlo pitko, da ne rečemo plitko vino, kao uostalom i sva mlada vina namijenjeno za zabavu i veselje.
Najbolje pristaje uz: kulen, roštilj, kobasice od divljači, patku s mlincima ili kestenjem i uopće jednostavniju jesensku hranu, meke sireve, snackove, a naša Gastro.hr preporuka, koju smo i sami iskušali, je pirjani kiseli kupus i pire uz domaće svinjske kobasice.
Temperatura posluživanja: 13-16°C
Cijena: nije poznata
Gastro.hr
