.jpg&imefolder=/&width=800)
Sicilija
Datum objave:
26.11.2010
Tekst i foto: Mirko Sardelić
Izvor: Croatian Traveller
Sicilija i Sardinija dva su najveća mediteranska otoka, s vrlo sličnom klimom i raznolikim utjecajima svih naroda koji su ikad doplovili do njih. Pod povećalom su razlike dakako prilično uočljivije, no ona osnovna bi možda bila u tome što bismo nekome tko tjedan želi provesti na čarobnim plažama prije preporučili Sardiniju, a zaljubljenicima u sredozemnu kulturnu baštinu, najvažnija kolonija Grka i Rimljana, s draguljima bizantinske i normanske umjetnosti svakako prije preporučili Siciliju, jer na njoj postoji baš od svega za svakoga, uključujući i plaže na tri različita mora. Turistički aranžmani su sadržajni, ali sumnjamo da se mogu mjeriti s privatnima, gdje se uživa u punoj slobodi kretanja iznajmljenim automobilom (8 dana 300 eura), sa spavanjem u odličnim B&B, koje se u pred i postsezoni nalazi za 25-30 eura po osobi.
Palermo je gotovo milijunski velegrad u kojemu se može vidjeti sve, izgleda kao manja Barcelona ili možda kakav mediteranski Pariz. Sve prednosti i mane takvih gradova, uključujući noćni život, uglavnom su tu. Normanske palače, bizantinski mozaici, vitki arapski lukovi, šareni motivi katalonskoga baroka, indijski i pakistanski fast foodovi, ljudi svih boja i fizionomija. Oni koji se pridržavaju prometnih pravila mogli bi u Palermu biti nešto nervozniji. Često su u tri trake po četiri automobila, žmigavac nije obavezan, kao ni stajanje na crvenom. Ako se dvojica nisu neko vrijeme vidjela, otvorit će prozore i popričati na cesti. Parkira se na pješačkima, benzinskim crpkama, zaustavlja na autobusnim postajama, dok se popije kava.
Grad je šaren koliko i njegova gradska tržnica, ali uz kraljevski sjaj ima i nekoliko strahovito zapuštenih dijelova prekrivenih smećem, a i neki blokovi nisu obnovljeni od razaranja u Drugom svjetskom ratu! Prejedanje do iznemoglosti u izvrsnoj domaćoj kuhinji (obavezno se raspitati kod provjerenog lokalca, jer ih se drukčije ne može naći) dogodilo se u 'Trattoria tipica Altri tempi': sušene rajčice, bob, sirevi, zečetina i masline za zagrijavanje, tjestenina s povrćem za početak, ribe iz pećnice i tunj na žaru kao glavno, četiri vrste rakije za digestiv, plus jagode, a više ne stane. I jeftinije negoli drugdje. Turistički restorani nisu nimalo loši: tjestenina i sabljarka na žaru rijetko gdje razočaraju, ali domaće konobe su neprocjenjive.
Ljubitelje srednjeg vijeka zanimat će Palazzo dei Normanni, sjedište sicilskih kraljeva, čija Capella Palatina spada u remek-djela bizantinske umjetnosti. Zlatne mozaike bizantskih majstora, koji ljepotom nadvisuju one u Sv. Marka u Veneciji, svakako treba vidjeti još barem u Monrealeu, divnom gradiću na brežuljku 20-ak minuta sjeverno od Palerma. Na tom je tragu i sat vožnje udaljen Cefalu', gradić na poluotoku, kojim dominira golema normanska katedrala, i iznad kojega su ostaci golemih antičkih zidina. No, još u Palermu: na trgu pored križanja ulica Maqueda i Vittorio Emanuelle u 30-ak metara moguće je vidjeti tri fascinantne crkve: St. Cataldo, arapsko-normanskoga stila, s tri crvene kupole, Sta Maria di Ammiraglio, sa zasigurno najljepšim zvonikom na otoku, te čudesno lijepo ukrašenu baroknu crkvu Sv. Katarine.
Zaljubljenike u barok zanimat će i cijeli grad podignut iz nule nakon razornog potresa 1693., Noto, na jugoistoku otoka. Na sjevernoj strani istočnog dijela otoka nalaze se Taormina, vrlo pitoreskan mondeni gradić koji se stepenasto pruža po brežuljku, i vulkan Etna. Ondje je moguće doživjeti tri potpuno drukčija svijeta u samo jednom danu: s jutarnjeg kupanja podno Taormine (u mjestu Mazzaro') autom se zaputite do podnožja Etne (sat vožnje). Ondje vas za 50 eura (a svaki se isplati) žičara s 2000 n/m podigne do 2500 n/m, a odande posebna vozila dovedu do 2900 n/m, ispod glavnog kratera Etne, gdje je, nakon kratke vođene ture, moguće ostati i razgledati prema želji. Glavnom krateru nije moguće prići, a vrijedno je spomenuti da je vrh pod snijegom sve do lipnja (ima nekoliko skijaških staza), da najčešće jako puše i potrebna je topla odjeća – moguće je iznajmiti posebne vjetrovke za vrlo pristojnu cijenu. Grijanje ruku na nekim mjestima je moguće (i drago) na toplom kamenju tik ispod površine. Vodena para uzdiže se s par mjesta, ali ne djeluje prijeteće. Odozgo se, za vedrih dana, pruža pogled sve do Jadranskoga mora i na cijelu Siciliju, a onda se opet spustite u dvadesetak stupnjeva topliju Taorminu na popodnevno piće. Večerati je povoljnije u obližnjem mjestu Giardini Naxos, odakle je lijep pogled na svjetla Taormine, koja sjaji nad uvalom.
U Taormini, u koju je s obale mora najljepše pristupiti žičarom, može se početi i razgledavanje grčke arheološke baštine. Veliki amfiteatar usječen u brdo, s kojega se pruža pogled na Etnu u oblacima i tirkiznu obalu Giardini Naxosa, poziva svakoga da barem jednom kupi avionsku kartu i ode na neki koncert. Svjetske glazbene zvijezde ondje rado nastupaju. Nastavak je nešto južnije, u Sirakuzi, nekoć najvećoj grčkoj koloniji s lijepim i bogatim Arheološkim muzejom (onaj u Palermu je zatvoren do daljnjega, a rijetko tko i zna gdje se nalazi, iako je u samom centru). Na samom jugu otoka nalazi se Valle dei templi, kilometarska šetnica s ostacima sedam monumentalnih hramova, u gradu Agrigentu. 'Grčku' priču otoka završava lokalitet Selinunte, na (jugo)zapadu otoka, s prilično dobro očuvanim spomenicima.
Mjesto iz priče je svakako Erice: kad mu se približavate iz smjera Palerma (s istoka), on je na vrhu brda, najčešće u oblacima. A tek gore zapravo počinje čarolija: srednjovjekovni grad, bez automobila (ostavljate ga ispred gradskih vrata nakon 20-ak minuta serpentina s podnožja), s pogledom na Trapani, zaljev Palerma, unutrašnjost otoka prošaranu vjetrenjačama… Još je nekoliko manjih otoka oko Sicilije, koje je vrijedno spomenuti. Sat vremena trajektom iz mjesta Milazzo (s monumentalnom normanskom utvrdom koja arhitekturom donekle podsjeća na dubrovačke zidine) stiže se do otočića Vulcano, najbližeg od sedam Eolskih (ili Liparskih) otoka, koji je poznat po čistom moru i blatnim kupkama. Na drugoj strani, na pola puta do Afrike, nalazi se vulkanski otok Pantelleria, površinom jednak Visu, do kojeg se leti i s rimskog aerodroma, nadaleko poznat po vrhunskom vinu.
U unutrašnjosti otoka, u mjestu Piazza Armerina nalaze se najbogatiji rimski mozaici uopće. U unutrašnjosti žive i rođaci holivudskih zvijezda, ali se ne bave tako atraktivnim zanimanjima: Tarantino drži automehaničarsku radionicu, Coppolla apartmane, a Buscemi je pekar. Prolazeći par kilometara od mjesta Corleone do susjeda u mjestu Prizzi, proći ćete zapravo više stotina kilometara filmske vrpce o junacima iz tih krajeva. Ovdašnjim junacima je jedan od važnijih izvora zarade upravo turizam, pa je i sigurnost turista i gostoljubivost nešto o čemu se vodi briga... Unutrašnjost otoka nažalost nismo dovoljno dobro upoznali, za to bi trebalo još jednom otići. A želja je velika.
Izvor: Croatian Traveller
Sicilija i Sardinija dva su najveća mediteranska otoka, s vrlo sličnom klimom i raznolikim utjecajima svih naroda koji su ikad doplovili do njih. Pod povećalom su razlike dakako prilično uočljivije, no ona osnovna bi možda bila u tome što bismo nekome tko tjedan želi provesti na čarobnim plažama prije preporučili Sardiniju, a zaljubljenicima u sredozemnu kulturnu baštinu, najvažnija kolonija Grka i Rimljana, s draguljima bizantinske i normanske umjetnosti svakako prije preporučili Siciliju, jer na njoj postoji baš od svega za svakoga, uključujući i plaže na tri različita mora. Turistički aranžmani su sadržajni, ali sumnjamo da se mogu mjeriti s privatnima, gdje se uživa u punoj slobodi kretanja iznajmljenim automobilom (8 dana 300 eura), sa spavanjem u odličnim B&B, koje se u pred i postsezoni nalazi za 25-30 eura po osobi.
Palermo je gotovo milijunski velegrad u kojemu se može vidjeti sve, izgleda kao manja Barcelona ili možda kakav mediteranski Pariz. Sve prednosti i mane takvih gradova, uključujući noćni život, uglavnom su tu. Normanske palače, bizantinski mozaici, vitki arapski lukovi, šareni motivi katalonskoga baroka, indijski i pakistanski fast foodovi, ljudi svih boja i fizionomija. Oni koji se pridržavaju prometnih pravila mogli bi u Palermu biti nešto nervozniji. Često su u tri trake po četiri automobila, žmigavac nije obavezan, kao ni stajanje na crvenom. Ako se dvojica nisu neko vrijeme vidjela, otvorit će prozore i popričati na cesti. Parkira se na pješačkima, benzinskim crpkama, zaustavlja na autobusnim postajama, dok se popije kava.
Grad je šaren koliko i njegova gradska tržnica, ali uz kraljevski sjaj ima i nekoliko strahovito zapuštenih dijelova prekrivenih smećem, a i neki blokovi nisu obnovljeni od razaranja u Drugom svjetskom ratu! Prejedanje do iznemoglosti u izvrsnoj domaćoj kuhinji (obavezno se raspitati kod provjerenog lokalca, jer ih se drukčije ne može naći) dogodilo se u 'Trattoria tipica Altri tempi': sušene rajčice, bob, sirevi, zečetina i masline za zagrijavanje, tjestenina s povrćem za početak, ribe iz pećnice i tunj na žaru kao glavno, četiri vrste rakije za digestiv, plus jagode, a više ne stane. I jeftinije negoli drugdje. Turistički restorani nisu nimalo loši: tjestenina i sabljarka na žaru rijetko gdje razočaraju, ali domaće konobe su neprocjenjive.
Ljubitelje srednjeg vijeka zanimat će Palazzo dei Normanni, sjedište sicilskih kraljeva, čija Capella Palatina spada u remek-djela bizantinske umjetnosti. Zlatne mozaike bizantskih majstora, koji ljepotom nadvisuju one u Sv. Marka u Veneciji, svakako treba vidjeti još barem u Monrealeu, divnom gradiću na brežuljku 20-ak minuta sjeverno od Palerma. Na tom je tragu i sat vožnje udaljen Cefalu', gradić na poluotoku, kojim dominira golema normanska katedrala, i iznad kojega su ostaci golemih antičkih zidina. No, još u Palermu: na trgu pored križanja ulica Maqueda i Vittorio Emanuelle u 30-ak metara moguće je vidjeti tri fascinantne crkve: St. Cataldo, arapsko-normanskoga stila, s tri crvene kupole, Sta Maria di Ammiraglio, sa zasigurno najljepšim zvonikom na otoku, te čudesno lijepo ukrašenu baroknu crkvu Sv. Katarine.
Zaljubljenike u barok zanimat će i cijeli grad podignut iz nule nakon razornog potresa 1693., Noto, na jugoistoku otoka. Na sjevernoj strani istočnog dijela otoka nalaze se Taormina, vrlo pitoreskan mondeni gradić koji se stepenasto pruža po brežuljku, i vulkan Etna. Ondje je moguće doživjeti tri potpuno drukčija svijeta u samo jednom danu: s jutarnjeg kupanja podno Taormine (u mjestu Mazzaro') autom se zaputite do podnožja Etne (sat vožnje). Ondje vas za 50 eura (a svaki se isplati) žičara s 2000 n/m podigne do 2500 n/m, a odande posebna vozila dovedu do 2900 n/m, ispod glavnog kratera Etne, gdje je, nakon kratke vođene ture, moguće ostati i razgledati prema želji. Glavnom krateru nije moguće prići, a vrijedno je spomenuti da je vrh pod snijegom sve do lipnja (ima nekoliko skijaških staza), da najčešće jako puše i potrebna je topla odjeća – moguće je iznajmiti posebne vjetrovke za vrlo pristojnu cijenu. Grijanje ruku na nekim mjestima je moguće (i drago) na toplom kamenju tik ispod površine. Vodena para uzdiže se s par mjesta, ali ne djeluje prijeteće. Odozgo se, za vedrih dana, pruža pogled sve do Jadranskoga mora i na cijelu Siciliju, a onda se opet spustite u dvadesetak stupnjeva topliju Taorminu na popodnevno piće. Večerati je povoljnije u obližnjem mjestu Giardini Naxos, odakle je lijep pogled na svjetla Taormine, koja sjaji nad uvalom.
U Taormini, u koju je s obale mora najljepše pristupiti žičarom, može se početi i razgledavanje grčke arheološke baštine. Veliki amfiteatar usječen u brdo, s kojega se pruža pogled na Etnu u oblacima i tirkiznu obalu Giardini Naxosa, poziva svakoga da barem jednom kupi avionsku kartu i ode na neki koncert. Svjetske glazbene zvijezde ondje rado nastupaju. Nastavak je nešto južnije, u Sirakuzi, nekoć najvećoj grčkoj koloniji s lijepim i bogatim Arheološkim muzejom (onaj u Palermu je zatvoren do daljnjega, a rijetko tko i zna gdje se nalazi, iako je u samom centru). Na samom jugu otoka nalazi se Valle dei templi, kilometarska šetnica s ostacima sedam monumentalnih hramova, u gradu Agrigentu. 'Grčku' priču otoka završava lokalitet Selinunte, na (jugo)zapadu otoka, s prilično dobro očuvanim spomenicima.
Mjesto iz priče je svakako Erice: kad mu se približavate iz smjera Palerma (s istoka), on je na vrhu brda, najčešće u oblacima. A tek gore zapravo počinje čarolija: srednjovjekovni grad, bez automobila (ostavljate ga ispred gradskih vrata nakon 20-ak minuta serpentina s podnožja), s pogledom na Trapani, zaljev Palerma, unutrašnjost otoka prošaranu vjetrenjačama… Još je nekoliko manjih otoka oko Sicilije, koje je vrijedno spomenuti. Sat vremena trajektom iz mjesta Milazzo (s monumentalnom normanskom utvrdom koja arhitekturom donekle podsjeća na dubrovačke zidine) stiže se do otočića Vulcano, najbližeg od sedam Eolskih (ili Liparskih) otoka, koji je poznat po čistom moru i blatnim kupkama. Na drugoj strani, na pola puta do Afrike, nalazi se vulkanski otok Pantelleria, površinom jednak Visu, do kojeg se leti i s rimskog aerodroma, nadaleko poznat po vrhunskom vinu.
U unutrašnjosti otoka, u mjestu Piazza Armerina nalaze se najbogatiji rimski mozaici uopće. U unutrašnjosti žive i rođaci holivudskih zvijezda, ali se ne bave tako atraktivnim zanimanjima: Tarantino drži automehaničarsku radionicu, Coppolla apartmane, a Buscemi je pekar. Prolazeći par kilometara od mjesta Corleone do susjeda u mjestu Prizzi, proći ćete zapravo više stotina kilometara filmske vrpce o junacima iz tih krajeva. Ovdašnjim junacima je jedan od važnijih izvora zarade upravo turizam, pa je i sigurnost turista i gostoljubivost nešto o čemu se vodi briga... Unutrašnjost otoka nažalost nismo dovoljno dobro upoznali, za to bi trebalo još jednom otići. A želja je velika.
