.jpg&imefolder=/&width=800)
.jpg&imefolder=/&width=800)
.jpg&imefolder=/&width=800)
.jpg&imefolder=/&width=800)
.jpg&imefolder=/&width=800)
.jpg&imefolder=/&width=800)
.jpg&imefolder=/&width=800)
.jpg&imefolder=/&width=800)
Skriveni raj na rubu Indijskog oceana
Datum objave:
01.03.2011
Tekst i foto: I. Volčanšek
Izvor: Croatian Traveller
Mozambik svakako ima mnogo toga za ponuditi, uključujući fascinantne plaže i otoke, šarmantnu kolonijalnu arhitekturu i živopisnu lokalnu kulturu. Zemlja na istočnoj obali Afrike ostavila je iza sebe mračne tragove prošlosti te se posljednjih desetak godina iz ratom ugrožene zone uzdigla u zemlju ekonomskog prosperiteta. Tisuće kilometara obale prava su turistička atrakcija, ali ono što je najvrednije jest činjenica da ovaj skriveni raj ne poznaje masovni turizam.
Iako uzduž obale nastaju brojne kolibe namijenjene turistima, treba naglasiti da se strogo vodi računa o izvornom okolišu i njegovim zaštićenim stanovnicima, poput morskih krava, koraljnih grebena i stabala mangrove. ‘Netaknuta’ priroda ovdje je više nego fraza: obala ukrašena dugom od školjaka, stotine i tisuće njih u nevjerojatnim oblicima i nijansama od crveno-ružičastih do indigo plavih. To je prizor za pamćenje. Mora da je tako izgledao ostatak svijeta prije nego što ga je okupirao masovni turizam.
Mozambik se čini kao velika zelena nada odgovornog turizma. Njegove ekološki uređene vile i robinzonske plaže, posljednje su utočište za mladence, ali i zvijezde poput Leonarda DiCaprija. No, da nije sve bajno shvatit će svi koji se prvi put upute na ovu egzotičnu lokaciju. Već od dolaska na aerodrom stvari se čine pomalo čudnima: Britanac pokušava kupiti vizu, ali ima problem – nema 25 dolara potrebnih za izdavanje formulara. Kopa po džepovima i izvlači eure, na što mu žena za pultom odgovara: Može 25 eura. On negoduje jer euro imaju veću vrijednost od dolara i pokušava s funtama, a žena kaže: Može, onda 25 funti. Naposljetku sliježe ramenima i ostavlja novac na pultu.
Malo birokratske prevarancije zabavit će svakoga, a posebno zato što pedesetak dolara i nije mnogo za ulazak u zemlju u koju bi se, budimo realni, rijetki zaputili. A takvima sigurno nije do glamura, već im je dovoljno 3000 kilometara vrućih, mekanih djevičanskih plaža od kojih je čak 2997 km moguće proći pješice. Međutim, Mozambik je odredište i za sve kojima nije bitno kako će onamo stići, jer transport nije jača strana u ovom dijelu svijeta. Zapravo, doći i otići iz Mozambika teže je nego snaći se u londonskoj podzemnoj željeznici. Nema direktnih letova, a obavezno je presjedanje i noćenje u Dar es Saalamu ili Johannesburgu. Kako nema lokalnih zračnih prijevoznika, jako je teško doći i s jednog kraja zemlje na drugi, na primjer, od otoka Bazaruto na jugu do sjevernog dijela poput Quirimbasa. Zato je najbolje odabrati ili jedno ili drugo odredište. Srećom, to je kao da se bira između Daniela Craiga ili Georgea Clooneya – nema pogreške.
Šarmantni sjeverni arhipelag Quirimbas nudi kitice tisućljetnog baobaba, kremasti pijesak umotan u mangrove mašnu i izmaglicu iznad kristalne vode bogatog podmorja. Između ostalog, tamo je i fantastičan otok Ibo na kojem su kroz stojeća svoj trag ostavili Kinezi, Arapi, Francuzi, a posebno Portugalaci pretvarajući ga u značajnu trgovačku zonu. Ovaj je otok bio toliko važan u 18. stoljeću da je Ibo, doduše kratko, bio glavni grad portugalskog dijela istočne Afrike i Goe. Njegov utjecaj je smanjen nakon proglašenja samostalnosti 1974. godine, poslije čega su portugalski vladari u samo 24 sata napustili otok.
Naprasiti odlazak stoljetnih gospodara pretvorio je Ibo u eteričan grad duhova, a čak ga je i Gabriel Garcia Marquez 'uzdignuo' u svojim knjigama opisujući raspadanje kolonijalizma uz crvene crjepove kuća pastelnih zidova i nekoć elegantan trg na kojem guske i kokoši trčkaraju, a djeca vrište dok nabacuju loptu napravljenu od plastične vrećice. Jedan pogled na ostatke mjesta i lako je zamisliti kako se nekoć ovdje živjelo.
Danas nema struje, jedna katolička crkva sumorno stoji, kao i dva automobila koja su se prošle godine uspjela nekako sudariti, te tri utvrde od kojih je jedna Sao Joao Baptista u kojoj je tisuće ljudi stradalo pod vladavinom Portugalaca. Lokalne žene tamo ne zalaze, uspomene su preteške, ali unatoč nasilnoj prošlosti Ibo se čini relativno sigurnim mjestom. Mještani su siromašni, ali kao i u drugim dijelovima Mozambika, smiješe se skromno dok turisti prolaze ulicama njihova grada. Nitko ne prosi. A noću, čak i turisti mogu ostaviti vrata i prozore otvorene jer ne prijeti opasnost od provale i krađe. Štoviše, prozori tada moraju ostati otvoreni jer klima uređaji ne rade zbog štednje resursa i ekologije.
Kad je prije tri godine počela obnova otoka, investitori su uspostavili razne društvene projekte, poput učenja engleskog jezika i osposobljavanja lokalnog stanovništva za turizam. Tako su mlađi muškarci, oduševljeni što ne moraju egzistenciju tražiti kao ribari, počeli raditi kao konobari najavljujući ponosno specijalitete poput rakova u češnjaku ili rakova u curry umaku. Samo bi nepristojni gosti zanovijetali zbog oskudnog menija koji nudi definitivno više užitaka od obilnog mesnog odreska u Južnoafričkoj Republici. I dok je posluga "šarmantna", ugođaj je doista čaroban: strop restorana ukrašen je resicama koje se njišu u ritmu glazbe, baklje osvjetljavaju prostor uređen u tamnom drvu, a gusarske škrinje stvaraju autentičan dojam.
Svega sat vremena od Iboa nalazi se privatni resort Quilalea, idealno mjesto za škakljivu, seksi scenu na plaži. Kada se prije šest godina otvorio ovaj resort, Mozambik se prvi put našao na ‘radaru’ poznatih i slavnih, uključujući goste poput princa Harryja. Lako je razumjeti i zašto. Quilalea je najtanja točka arhipelaga, a potrebno je nešto više od pola sata za šetnju njenim uvalama i koraljnim grebenima, dok je ronjenje s perajama zapanjujuće. U podmorju se nalaze jata riba ružičaste, tirkizne i žute boje, kao i morske zvijezde u nevjerojatnoj svjetloplavoj boji. Resort ima devet kamenih vila natkrivenih sa makuti slamom i uređenih od autohtone tikovine sa namještajem od mahagonija, te majstorski isklesanim domorodačkim umjetninama. Uz zajamčenu privatnost za potpuni doživljaju pobrinuo se besprijekorno uređen okoliš u kojem se ističu afrički lješnjak i šarene ptice koje se u ljepoti natječu s leptirima.
Oko resorta je mnogo malih plaža koje su puste tijekom dana jer gosti radije istražuju podmorje ili provode vrijeme u šetnji ili vožnji kajakom. Drugi luksuzni resort Vamizi smjestio se nešto sjevernije, a jedan od prvih njegovih gostiju bio je Nelson Mandela sa suprugom Graçom Machel koja je, igrom slučaja, udovica Samora Machela, bivšeg predsjednika Mozambika. Vamizi se sastoji od dvanaest velikih vila koje su izolirane i prilično jednostavno uređene. Hrana je ovdje više nalik haute kantini, nego pravoj kuhinji, ali ronjenje je zato izvanredno.
Obala uz Vamizi je nekim slučajem ostala netaknuta i za vrijeme El Niña koji je uništio sve u susjedstvu. Na jugu zemlje se smjestilo drugo interesantno odredište – arhipelag Bazaruto koji nudi najbolji doživljaj podmorja, ali i odličnu priliku za plivanje s jednom od tri preostale populacije dugonga – neobičnih morskih krava za koje se smatra da su bile inspiracija bajkama o morskim sirenama. Najnaseljeniji od pet Bazaruto otoka je Benguerra, dom novog resorta Azura. To je najluksuznije mjesto u zemlji, ali kao i ostale turističke destinacije i ova strogo poštuje ekologiju. Azura ima neutralan postotak dušika, koristi solarnu energiju i 40 posto osoblja čine mještani. Na mjestu gdje "Afrika upoznaje Armanija" nalazi se četrnaest sofisticiranih prostranih vila sa velikim, odličnim restoranom, zanimljivim barom, teretanom i spa centrom specijaliziranim za afričke tretmane poput pilinga tijela s dijamantnom prašinom.
U moru oko resorta pojava dupina je svakodnevna, a do prije dvadesetak godina ovdje su obitavali i nilski konji. Krokodila ima popriličan broj, a jata flaminga posvuda plešu svoj baletni ples. Ono što se na Benguerri ne smije propustiti je vruća nedjeljna nogometna utakmica između zaposlenika resorta. Razlika u golovima je izuzetno mala, igrači su bosi, mještani "nabrijani", djeca neumorno navijaju, a atmosfera uzavrela. Potom treba probati izvanredne školjke aranžirane u cvijetu s pet latica koje poslužuje restoran na otoku Pansy do kojeg postoji organizirani prijevoz.
U blizini su i Santa Carolina otoci na kojima su šezdesetih godina prošloga stoljeća bogati Rodezijci dane provodili u game-fishingu, a večeri uz obaveznu crnu kravatu. Davno napušteni piano i dalje zaokuplja veliki dio tamošnjeg hotelskog podija, a između kamenih ostataka mogu se pronaći stari računi za šampanjac. To je surovi podsjetnik na nepostojanost turizma. U današnje vrijeme, uz malo sreće, Mozambik ima svijetlu budućnost. Krajolik sigurno pridonosi tome; stanovnici to svakako zaslužuju; i, za sada, samo nekoliko stranaca zna za skriveni raj u srcu oceana.
Arhipelag Bazaruto
Arhipelag se sastoji od pet glavnih otoka: Bazaruto, Benguera, Magaruque, Santa Carolina i Bangué. Osim što podsjeća na pravi tropski raj, ovaj je kraj najznačajniji dio Mozambika i krasi ga čisto tirkizno more, bijele pješčane plaže, obilje šarenih ptica i potpuni mir. Veći su otoci povezani s kopnom preko Ponta São Sebastião, a zahvaljujući zaštićenom statusu i relativnoj izolaciji dok se na kopnu ratovalo, priroda je ostala bujna i netaknuta. Ovdje je prisutna i mala populacija nilskih krokodila koji se izležavaju na suncu, što je dokaz da su nekoć Bazaruto i Benguera otoci bili povezani. Najimpresivniji je, dakako, neuhvatljivi dugong (poznatiji kao morska krava) koji provodi dane provlačeći se kroz morsku travu, ali i savršeno očuvane koraljne formacije uzduž arhipelaga.
Maputo
Maputo je jedan od najatraktivnijih afričkih glavnih gradova. Smjestio se uz more, a krasi ga arhitektura u mediteranskom stilu i široke avenije ukrašene redovima drveća jacaranda i flame. Maputo je ujedno i najrazvijeniji dio Mozambika s mnogobrojnim hotelima, restoranima, dobro opremljenim tržnicama, malim kafićima i šarenom kulturnom scenom. U središtu grada se nalazi užurbana baixa – poslovni i trgovački centar, ali i mnogobrojne zgrade iz portugalske ere s raskošnim balkonima i balustradama od kovanog željeza nagurane s nezgrapnim blokovima zgrada marksističkog stila. Muškarci odjeveni u galabiyya uniforme okupljaju se na ulazima u zgrade i razgovaraju, istovremeno na cesti indijski trgovci "posluju", a žene omotane u šarene capulanas marame prodaju gotovo sve – od morskih plodova do najrazličitijih mirodija.
Otok Mozambik (Ilha de Mozambique)
Malen i oblikovan kao polumjesec, otok Mozambik odigrao je značajnu ulogu u povijesti istočnoafričkog života kao luka arapskih trgovaca i glavni grad za portugalske kolonizacije. Danas, kad je i na listi UNESCO-ve baštine, predstavlja intrigantnu anomaliju – iako dijelom otok duhova, a dijelom živopisno ribarsko središte, otok je interesantan i ugodan za lutanje, a njegovi kolonijalni putovi i zgrade iz istog razdoblja leže u potpunoj tišini. U gradu Makuti Town uzduž popločenih ulica smjestile su se upečatljive kolibe sa slamnatim krovovima, između kojih odzvanja dječja igra, dok ribari polako i pažljivo slažu duge, obojene mreže.
Politička situacija
Nakon pet stoljeća vladavine Portugalaca, u Mozambiku je 1975. proglašena samostalnost. Velika emigracija bijelaca, ekonomska ovisnost o Južnoafričkoj Republici, ozbiljna nestašica hrane i dugogodišnji građanski rat ometali su razvoj zemlje do sredine 1990. Vladajuća fronta Oslobođenje Mozambika (FRELIMO) formalno je napustila marksističke teze 1989., a novi je ustav omogućio višestranačke izbore i slobodno ekonomsko tržište. UN je pregovorima uspostavio dogovor između FRELIMO-a i pokreta otpora RENAMO-a pa su sukobi prestali 1992., a značajna prekretnica dogodila se 2004. kada je predsjednik Joaquim Chissano odstupio nakon 18 godina službe. Na njegovo je mjesto izabran Armando Emilio Guebuza koji je obećao stabilnu ekonomsku politiku potičući strana ulaganja. Mozambik je potom vrlo brzo doživio snažan ekonomski razvoj.
Izvor: Croatian Traveller
Mozambik svakako ima mnogo toga za ponuditi, uključujući fascinantne plaže i otoke, šarmantnu kolonijalnu arhitekturu i živopisnu lokalnu kulturu. Zemlja na istočnoj obali Afrike ostavila je iza sebe mračne tragove prošlosti te se posljednjih desetak godina iz ratom ugrožene zone uzdigla u zemlju ekonomskog prosperiteta. Tisuće kilometara obale prava su turistička atrakcija, ali ono što je najvrednije jest činjenica da ovaj skriveni raj ne poznaje masovni turizam.
Iako uzduž obale nastaju brojne kolibe namijenjene turistima, treba naglasiti da se strogo vodi računa o izvornom okolišu i njegovim zaštićenim stanovnicima, poput morskih krava, koraljnih grebena i stabala mangrove. ‘Netaknuta’ priroda ovdje je više nego fraza: obala ukrašena dugom od školjaka, stotine i tisuće njih u nevjerojatnim oblicima i nijansama od crveno-ružičastih do indigo plavih. To je prizor za pamćenje. Mora da je tako izgledao ostatak svijeta prije nego što ga je okupirao masovni turizam.
Mozambik se čini kao velika zelena nada odgovornog turizma. Njegove ekološki uređene vile i robinzonske plaže, posljednje su utočište za mladence, ali i zvijezde poput Leonarda DiCaprija. No, da nije sve bajno shvatit će svi koji se prvi put upute na ovu egzotičnu lokaciju. Već od dolaska na aerodrom stvari se čine pomalo čudnima: Britanac pokušava kupiti vizu, ali ima problem – nema 25 dolara potrebnih za izdavanje formulara. Kopa po džepovima i izvlači eure, na što mu žena za pultom odgovara: Može 25 eura. On negoduje jer euro imaju veću vrijednost od dolara i pokušava s funtama, a žena kaže: Može, onda 25 funti. Naposljetku sliježe ramenima i ostavlja novac na pultu.
Malo birokratske prevarancije zabavit će svakoga, a posebno zato što pedesetak dolara i nije mnogo za ulazak u zemlju u koju bi se, budimo realni, rijetki zaputili. A takvima sigurno nije do glamura, već im je dovoljno 3000 kilometara vrućih, mekanih djevičanskih plaža od kojih je čak 2997 km moguće proći pješice. Međutim, Mozambik je odredište i za sve kojima nije bitno kako će onamo stići, jer transport nije jača strana u ovom dijelu svijeta. Zapravo, doći i otići iz Mozambika teže je nego snaći se u londonskoj podzemnoj željeznici. Nema direktnih letova, a obavezno je presjedanje i noćenje u Dar es Saalamu ili Johannesburgu. Kako nema lokalnih zračnih prijevoznika, jako je teško doći i s jednog kraja zemlje na drugi, na primjer, od otoka Bazaruto na jugu do sjevernog dijela poput Quirimbasa. Zato je najbolje odabrati ili jedno ili drugo odredište. Srećom, to je kao da se bira između Daniela Craiga ili Georgea Clooneya – nema pogreške.
Šarmantni sjeverni arhipelag Quirimbas nudi kitice tisućljetnog baobaba, kremasti pijesak umotan u mangrove mašnu i izmaglicu iznad kristalne vode bogatog podmorja. Između ostalog, tamo je i fantastičan otok Ibo na kojem su kroz stojeća svoj trag ostavili Kinezi, Arapi, Francuzi, a posebno Portugalaci pretvarajući ga u značajnu trgovačku zonu. Ovaj je otok bio toliko važan u 18. stoljeću da je Ibo, doduše kratko, bio glavni grad portugalskog dijela istočne Afrike i Goe. Njegov utjecaj je smanjen nakon proglašenja samostalnosti 1974. godine, poslije čega su portugalski vladari u samo 24 sata napustili otok.
Naprasiti odlazak stoljetnih gospodara pretvorio je Ibo u eteričan grad duhova, a čak ga je i Gabriel Garcia Marquez 'uzdignuo' u svojim knjigama opisujući raspadanje kolonijalizma uz crvene crjepove kuća pastelnih zidova i nekoć elegantan trg na kojem guske i kokoši trčkaraju, a djeca vrište dok nabacuju loptu napravljenu od plastične vrećice. Jedan pogled na ostatke mjesta i lako je zamisliti kako se nekoć ovdje živjelo.
Danas nema struje, jedna katolička crkva sumorno stoji, kao i dva automobila koja su se prošle godine uspjela nekako sudariti, te tri utvrde od kojih je jedna Sao Joao Baptista u kojoj je tisuće ljudi stradalo pod vladavinom Portugalaca. Lokalne žene tamo ne zalaze, uspomene su preteške, ali unatoč nasilnoj prošlosti Ibo se čini relativno sigurnim mjestom. Mještani su siromašni, ali kao i u drugim dijelovima Mozambika, smiješe se skromno dok turisti prolaze ulicama njihova grada. Nitko ne prosi. A noću, čak i turisti mogu ostaviti vrata i prozore otvorene jer ne prijeti opasnost od provale i krađe. Štoviše, prozori tada moraju ostati otvoreni jer klima uređaji ne rade zbog štednje resursa i ekologije.
Kad je prije tri godine počela obnova otoka, investitori su uspostavili razne društvene projekte, poput učenja engleskog jezika i osposobljavanja lokalnog stanovništva za turizam. Tako su mlađi muškarci, oduševljeni što ne moraju egzistenciju tražiti kao ribari, počeli raditi kao konobari najavljujući ponosno specijalitete poput rakova u češnjaku ili rakova u curry umaku. Samo bi nepristojni gosti zanovijetali zbog oskudnog menija koji nudi definitivno više užitaka od obilnog mesnog odreska u Južnoafričkoj Republici. I dok je posluga "šarmantna", ugođaj je doista čaroban: strop restorana ukrašen je resicama koje se njišu u ritmu glazbe, baklje osvjetljavaju prostor uređen u tamnom drvu, a gusarske škrinje stvaraju autentičan dojam.
Svega sat vremena od Iboa nalazi se privatni resort Quilalea, idealno mjesto za škakljivu, seksi scenu na plaži. Kada se prije šest godina otvorio ovaj resort, Mozambik se prvi put našao na ‘radaru’ poznatih i slavnih, uključujući goste poput princa Harryja. Lako je razumjeti i zašto. Quilalea je najtanja točka arhipelaga, a potrebno je nešto više od pola sata za šetnju njenim uvalama i koraljnim grebenima, dok je ronjenje s perajama zapanjujuće. U podmorju se nalaze jata riba ružičaste, tirkizne i žute boje, kao i morske zvijezde u nevjerojatnoj svjetloplavoj boji. Resort ima devet kamenih vila natkrivenih sa makuti slamom i uređenih od autohtone tikovine sa namještajem od mahagonija, te majstorski isklesanim domorodačkim umjetninama. Uz zajamčenu privatnost za potpuni doživljaju pobrinuo se besprijekorno uređen okoliš u kojem se ističu afrički lješnjak i šarene ptice koje se u ljepoti natječu s leptirima.
Oko resorta je mnogo malih plaža koje su puste tijekom dana jer gosti radije istražuju podmorje ili provode vrijeme u šetnji ili vožnji kajakom. Drugi luksuzni resort Vamizi smjestio se nešto sjevernije, a jedan od prvih njegovih gostiju bio je Nelson Mandela sa suprugom Graçom Machel koja je, igrom slučaja, udovica Samora Machela, bivšeg predsjednika Mozambika. Vamizi se sastoji od dvanaest velikih vila koje su izolirane i prilično jednostavno uređene. Hrana je ovdje više nalik haute kantini, nego pravoj kuhinji, ali ronjenje je zato izvanredno.
Obala uz Vamizi je nekim slučajem ostala netaknuta i za vrijeme El Niña koji je uništio sve u susjedstvu. Na jugu zemlje se smjestilo drugo interesantno odredište – arhipelag Bazaruto koji nudi najbolji doživljaj podmorja, ali i odličnu priliku za plivanje s jednom od tri preostale populacije dugonga – neobičnih morskih krava za koje se smatra da su bile inspiracija bajkama o morskim sirenama. Najnaseljeniji od pet Bazaruto otoka je Benguerra, dom novog resorta Azura. To je najluksuznije mjesto u zemlji, ali kao i ostale turističke destinacije i ova strogo poštuje ekologiju. Azura ima neutralan postotak dušika, koristi solarnu energiju i 40 posto osoblja čine mještani. Na mjestu gdje "Afrika upoznaje Armanija" nalazi se četrnaest sofisticiranih prostranih vila sa velikim, odličnim restoranom, zanimljivim barom, teretanom i spa centrom specijaliziranim za afričke tretmane poput pilinga tijela s dijamantnom prašinom.
U moru oko resorta pojava dupina je svakodnevna, a do prije dvadesetak godina ovdje su obitavali i nilski konji. Krokodila ima popriličan broj, a jata flaminga posvuda plešu svoj baletni ples. Ono što se na Benguerri ne smije propustiti je vruća nedjeljna nogometna utakmica između zaposlenika resorta. Razlika u golovima je izuzetno mala, igrači su bosi, mještani "nabrijani", djeca neumorno navijaju, a atmosfera uzavrela. Potom treba probati izvanredne školjke aranžirane u cvijetu s pet latica koje poslužuje restoran na otoku Pansy do kojeg postoji organizirani prijevoz.
U blizini su i Santa Carolina otoci na kojima su šezdesetih godina prošloga stoljeća bogati Rodezijci dane provodili u game-fishingu, a večeri uz obaveznu crnu kravatu. Davno napušteni piano i dalje zaokuplja veliki dio tamošnjeg hotelskog podija, a između kamenih ostataka mogu se pronaći stari računi za šampanjac. To je surovi podsjetnik na nepostojanost turizma. U današnje vrijeme, uz malo sreće, Mozambik ima svijetlu budućnost. Krajolik sigurno pridonosi tome; stanovnici to svakako zaslužuju; i, za sada, samo nekoliko stranaca zna za skriveni raj u srcu oceana.
Arhipelag Bazaruto
Arhipelag se sastoji od pet glavnih otoka: Bazaruto, Benguera, Magaruque, Santa Carolina i Bangué. Osim što podsjeća na pravi tropski raj, ovaj je kraj najznačajniji dio Mozambika i krasi ga čisto tirkizno more, bijele pješčane plaže, obilje šarenih ptica i potpuni mir. Veći su otoci povezani s kopnom preko Ponta São Sebastião, a zahvaljujući zaštićenom statusu i relativnoj izolaciji dok se na kopnu ratovalo, priroda je ostala bujna i netaknuta. Ovdje je prisutna i mala populacija nilskih krokodila koji se izležavaju na suncu, što je dokaz da su nekoć Bazaruto i Benguera otoci bili povezani. Najimpresivniji je, dakako, neuhvatljivi dugong (poznatiji kao morska krava) koji provodi dane provlačeći se kroz morsku travu, ali i savršeno očuvane koraljne formacije uzduž arhipelaga.
Maputo
Maputo je jedan od najatraktivnijih afričkih glavnih gradova. Smjestio se uz more, a krasi ga arhitektura u mediteranskom stilu i široke avenije ukrašene redovima drveća jacaranda i flame. Maputo je ujedno i najrazvijeniji dio Mozambika s mnogobrojnim hotelima, restoranima, dobro opremljenim tržnicama, malim kafićima i šarenom kulturnom scenom. U središtu grada se nalazi užurbana baixa – poslovni i trgovački centar, ali i mnogobrojne zgrade iz portugalske ere s raskošnim balkonima i balustradama od kovanog željeza nagurane s nezgrapnim blokovima zgrada marksističkog stila. Muškarci odjeveni u galabiyya uniforme okupljaju se na ulazima u zgrade i razgovaraju, istovremeno na cesti indijski trgovci "posluju", a žene omotane u šarene capulanas marame prodaju gotovo sve – od morskih plodova do najrazličitijih mirodija.
Otok Mozambik (Ilha de Mozambique)
Malen i oblikovan kao polumjesec, otok Mozambik odigrao je značajnu ulogu u povijesti istočnoafričkog života kao luka arapskih trgovaca i glavni grad za portugalske kolonizacije. Danas, kad je i na listi UNESCO-ve baštine, predstavlja intrigantnu anomaliju – iako dijelom otok duhova, a dijelom živopisno ribarsko središte, otok je interesantan i ugodan za lutanje, a njegovi kolonijalni putovi i zgrade iz istog razdoblja leže u potpunoj tišini. U gradu Makuti Town uzduž popločenih ulica smjestile su se upečatljive kolibe sa slamnatim krovovima, između kojih odzvanja dječja igra, dok ribari polako i pažljivo slažu duge, obojene mreže.
Politička situacija
Nakon pet stoljeća vladavine Portugalaca, u Mozambiku je 1975. proglašena samostalnost. Velika emigracija bijelaca, ekonomska ovisnost o Južnoafričkoj Republici, ozbiljna nestašica hrane i dugogodišnji građanski rat ometali su razvoj zemlje do sredine 1990. Vladajuća fronta Oslobođenje Mozambika (FRELIMO) formalno je napustila marksističke teze 1989., a novi je ustav omogućio višestranačke izbore i slobodno ekonomsko tržište. UN je pregovorima uspostavio dogovor između FRELIMO-a i pokreta otpora RENAMO-a pa su sukobi prestali 1992., a značajna prekretnica dogodila se 2004. kada je predsjednik Joaquim Chissano odstupio nakon 18 godina službe. Na njegovo je mjesto izabran Armando Emilio Guebuza koji je obećao stabilnu ekonomsku politiku potičući strana ulaganja. Mozambik je potom vrlo brzo doživio snažan ekonomski razvoj.
