Čokolada

Autor: Domagoj Knez
Fotografija: Davor Žunić
Izvor: Livingstone

Heobroma cacao latinski je naziv za kakaovac, a doslovno znači – hrana bogova. Mi ćemo danas reći – čokolada. 

 

Čokolada je oduvijek bila obavijena velom tajne, mistike, skrivene želje, putene pohote... Šamani i poglavice Maja i Azteka koristili su se kakaovcem kao sredstvom svojih magija. Uživanje kakaovca bio je privilegij plemenskih starješina, a chocolati, napitak koji su spravljali od zrna kakaovca, prženoga kukuruza, čilija, vode i još nekih sastojaka, pridavali su čarobna svojstva. Plodovi kakaovca u kojima se nalazi od 20 do 50 zrna žrtvovali su se na žrtvenicima bogovima.

Fascinacija čokoladom prastanovnika Srednje Amerike, koja je njezina postojbina, nije slučajna. Sve što su Maje i Azteci vjerovali da čokolada čini, ona doista i čini zahvaljujući svom sastavu u kojem je pravo bogatstvo spojeva kao izmišljenih kako bi usrećili čovjeka. 

Čudesna moć božanskog pića

Doista – čokolada oslobađa hormone sreće i zato djeluje antidepresivno, ali i protustresno. Skup njezinih sastojaka izuzetno jača imunološki sustav i pomaže u sprječavanju srčanih bolesti, povišenog krvnog tlaka i dijabetesa. Nekoliko kockica crne čokolade na dan ima isti učinak kao i aspirin u smanjivanju koagulacije krvi i opasnosti od začepljenja arterija. Kakao, glavni sastojak čokolade, sadržava flavonoid teobromid čiji je učinak protiv kašlja gotovo tri puta snažniji od djelovanja kodeina.

Držeći se one stare, Hipokratove – neka vaša hrana bude vaš lijek i neka vaš lijek bude vaša hrana – predlažem da jedemo samo čokoladu! Bit ćemo dugovječniji, zdraviji, sretniji a i seksualno aktivniji. Znanost je, naime, dokazala kako alkaloid teobromin, uz to što je učinkovit protiv kašlja, djeluje i kao prirodni pojačivač libida. Osobito u žena. Nakon ovog "znanstvenog prinosa“ jasno nam je zašto su poglavice i šamani Maja i Azteka kakovac držali svetom biljkom, a njegove plodove nositeljima magičnih moći. 

Kad se čokolada pojavila u Europi, umjesto čilija i kukuruza Europljani su kakao prahu počeli dodavati muškatni oraščić, cimet i šećer i od te smjese spravljati "tajni prekomorski napitak“. Ta je poslastica cijelo jedno stoljeće bila tajna španjolskoga dvora. A u 18. stoljeću u Nizozemskoj nastala je pločica čokolade kakvu poznajemo i najčešće konzumiramo danas. 

Čokolada danas nije piće i hrana polubogova, odabranih okrunjenih glava...  

Mogli bismo reći kako je to najraširenija i najdemokratskija slastica na svijetu. Tablu čokolade naći ćemo svuda – od male trgovine u slamu Addis Abebe ili nekog drugoga grada "Trećega svijeta“, konferencijskog stola velikih multinacionalnih kompanija koje "drmaju“ svijetom do naprtnjača penjača na Mount Everest, jer je lagan, a bogat (i zato dragocjen) izvor kalorija na 8000 metara nadmorske visine. 

Željeno – zabranjena bit

Čokoladu ćemo naći i kao neizostavni sastojak velikog broja kolača, a posvetit ćemo joj i muzeje, kakav postoji u Kölnu, a priprema se i jedan sličan muzejski postav u nas, filmove, pjesme... Čokolada će zaslužiti i posebne festivale. Jedan od njih održava se u Opatiji i tada se na jednom mjestu mogu pronaći naraznovrsnije čokoladne slastice. 

Ali, uz svu tu današnju dostupnost i raširenost, čokolada će i u modernom svijetu još zadržati i djelić mistike, očekivane slasti, putene razuzdanosti, jer to je suština njezina postojanja - da budi želju i bude željena.