Coronica, Merlot 2007.

Nakon dugo vremena, priprema i čekanja pravog trenutka, a sve potaknuti oduševljenjem i ushitom nakon druženja s Gran Teranom iz iste godine, na red je došao Merlot, s crvenom etiketom i deklariranih 14,1% alkohola. Unazad nekoliko godina, pa i ove godine na Vinistri imali smo prilike kušati usitinu zanimljive primjerke dobivene od ove sorte, pa je i to bio razlog više našemu veselju ususret degustaciji. Nije na odmet napomenuti da "crvenoj“ seriji iz 2007. godine pripadaju još i Grabar te spomenuti Gran Teran. O vinaru kao i samom vinu je već dosta rečeno i napisano od relevantnih i nekih manje relevantnih vinskih pojedinaca, pa se bez posebnog uvoda posvećujemo sadržaju butelje.

Duboka, neprozirna granatna boja daje naslutiti određeno vrijeme provedeno u boci. Mirisni dojam započinje aromama zrenja poput bogate zadimljenosti i vaniliranosti, pa čak i nešto kave dok je voće sasvim povučeno i potrebno je prilično vremena da bi se šumsko voće (prvenstveno malina) istaknulo, a cjelokupni miris uravnotežio i zaokružio. U ustima, već na samom početku primjećuju se vrlo blagi tanini koji kroz gutljaj polako nestaju a zamjenjuje ih voćna slast. Osim tanina prisutne su tu sve ostale očekivane komponente i okusi ali nekako bez prave sredine, bez koje na žalost ne možemo pričati o savršenom doživljaju.
   
Vino je čisto, stilski dotjerano, bez mane dok su tanini možda previše skriveni, a kiseline umjerene (osobno čak i preslabo naglašene). Međutim, treba imati na umu sortu te činjenicu da je prošlo već dosta vremena od punjenja. Sadrži ova butelja i dozu osobnosti koja ga izdvaja od ostalih istarskih merlota, ali ipak ne u tolikoj mjeri da bi opravdao relativno visoku cijenu. Šta se može kada nas je Coronica jednostavno razmazio preostalim vinima i postavio sam sebi ljestvicu prilično visoko.  

Svakako mu dajte vremena kako bi se otvorilo u nešto raskošnijem svjetlu (poželjno je dekantiranje kako zbog potenciranja mirisa i okusa tako i zbog taloga). Možda su jednostavno naša očekivanja bila pre velika, ali mišljenja smo da mu nedostaje ona neka sitnicia koja bi ga svrstala u sami vrh hrvatskih crnih vina. S nestrpljenjem očekujemo sljedeće berbe, priličnog potencijala (nakon 2007. u Istri su uslijedile dvije odlične godine).

Najbolje pristaje uz: fuži s tartufima, bolognese, piletina s indijskim začinima, janjetina ispod peke, punomasni meki sirevi
Temperatura serviranja: 17-19 ºC
Cijena: oko 120 kn
Izvor: Gastro.hr