Smokvenjak u Londonu
Datum objave:
08.07.2011
Autor: Domagoj Knez
Fotke: Davor Žunić
Izvor: Livingstone
Prečesto nam u potrazi za velikim stvarima i uspjesima promaknu one manje, obujmom, ali ne i značajem. Napraviti od lokalne tradicije uspješan proizvod koji će pobuditi interes ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu, koji će postati značajan izvozni proizvod, jedan je od takvih uspjeha.
Pođimo redom. Počelo je slučajno. Vlasnik Konobe Kali u Medveji pokraj Lovrana, Krste Bistre, nakon jednog posjeta rodnom kraju, okolici Zadra, vratio se sa smokvama, osušio ih i po staroj recepturi napravio smokvenjak. Negdje ga zovu smokvin kruh, negdje hlib ili hib, negdje smokvin kolač (Krk), a negdje eto smokvenjak. I ležao je tako napravljen smokvenjak više od godine dana kada su ga u Bistrinoj obitelji odlučili kušati. I pokazao se izvrsnim, gotovo ravan pršutu...
Nagrade za poticaj
“Potom smo 2007. godine ponovno napravili smokvenjak od smokava koje nitko nije htio ni ubrati, upakirali smo ga u najlon, stavili u jednu drvenu posudu i sve skupa omotali starom ribarskom mrežom. Takvog sam poklonio jednom prijatelju. I rodila se ideja da sve to skupa predstavimo kao suvenir. U tome nam je pomogla Primorsko-goranska županija i savjetima i inicijalnim sredstvima. Na izložbi suvenira “Kvarner – expo“ 2008. godine osvojili smo drugo mjesto. Bio je to pravi poticaj za dalje“, objašnjava nam Krste.
Ekipi iz Konobe Kali, obitelji Bistre sa zetom Tomislavom, nije to bila prva nagrada. Godinu dana ranije su dobili nagradu za najoriginalniji kolač od maruna: pripremili su namaz od maruna i marune u konjaku. Potom su uslijedile nagrade 2010. za paletu proizvoda od maruna, pa 2011. za smokvenjak s čokoladom.
“Uvijek smo se u svom radu oslanjali na tradiciju koju smo upotpunjavali našom domišljatošću. Polako smo se opremali, pomagala nam je Županija preko Odjela za gospodarstvo, neke banke, konačno i Ministarstvo turizma i pomalo smo se osposobljavali za veću proizvodnju. Išli smo korak po korak, ali s puno vjere da smo na dobrom putu. Cijela je obitelj vezana uz tu proizvodnju, baš kao što svi radimo i u konobi“, kaže Krste.
Izvoz
A priznanja nisu stizala samo na domaćim smotrama. Potkraj 2010. godine stigla je ponuda da se u London pošalju uzorci smokvenjaka. Nakon nekoliko mjeseci stigla je i prva narudžba, pa onda druga, pa treća, ugovor i sada svakoga mjeseca iz Medveje put Londona kreće pošiljka smokvenjaka. Koristi se u tamošnjim restoranima kao egzotično predjelo ili desert.
Smokvenjak je otkrila i rovinjska “Maistra“. U njihovim hotelima visoke kategorije smokvenjak će biti dar dobrodošlice gostima, a preliven čokoladom posluživat će se i uz kavu...
I tu ne staje priča. Za smokvenjak su zainteresirani i neki trgovački lanci u Češkoj i Sloveniji, a čini se da će sljedeći izvozni ugovor najprije biti potpisan s Norvežanima.
Marunela
I dok smokvenjak polako osvaja svjetska tržišta, prvi nagrađeni proizvod Konobe Kali, namaz od maruna, čekao je da bude prepoznat. U međuvremenu napravljena je cijela paleta: namaz, maruni u konjaku i konačno “marunela“, namaz od maruna i čokolade – prava delicija. Uz smokvenjak, nešto od tih proizvoda naći će se i u hrvatskoj prodajnoj mreži, a marunela će poput smokvenjaka ubrzo i u inozemstvo.
Dok kušamo smokvenjak narezan na tanke ploške koji umačemo u marunelu, Krste nam govori o neizvjesnosti i o tome kako samo čovjek koji vjeruje u sebe i svoj proizvod može postići uspjeh. Puno je još ideja u obitelji Bistre, planova, ali oni će – kako su i naučili – korak po korak.
“Želja nam je ustaliti se u izvozu, jer u ova vremena kada u Konobi ima manje posla zimi, izvoz nam spašava poslovanje. Dokazali smo da se tradicionalnim proizvodima, ako su moderno prezentirani i prilagođeni potrebama i željama kupaca, može uspjeti“, kaže Bistre.
Konoba Kali i obiteljski posao koji stoji iza nje, pokazali su da se od smokava, koje još na našoj obali uglavnom tretiraju kao hranu za ptice, može napraviti uspješan izvozni proizvod.
Fotke: Davor Žunić
Izvor: Livingstone
Prečesto nam u potrazi za velikim stvarima i uspjesima promaknu one manje, obujmom, ali ne i značajem. Napraviti od lokalne tradicije uspješan proizvod koji će pobuditi interes ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu, koji će postati značajan izvozni proizvod, jedan je od takvih uspjeha.
Pođimo redom. Počelo je slučajno. Vlasnik Konobe Kali u Medveji pokraj Lovrana, Krste Bistre, nakon jednog posjeta rodnom kraju, okolici Zadra, vratio se sa smokvama, osušio ih i po staroj recepturi napravio smokvenjak. Negdje ga zovu smokvin kruh, negdje hlib ili hib, negdje smokvin kolač (Krk), a negdje eto smokvenjak. I ležao je tako napravljen smokvenjak više od godine dana kada su ga u Bistrinoj obitelji odlučili kušati. I pokazao se izvrsnim, gotovo ravan pršutu...
Nagrade za poticaj
“Potom smo 2007. godine ponovno napravili smokvenjak od smokava koje nitko nije htio ni ubrati, upakirali smo ga u najlon, stavili u jednu drvenu posudu i sve skupa omotali starom ribarskom mrežom. Takvog sam poklonio jednom prijatelju. I rodila se ideja da sve to skupa predstavimo kao suvenir. U tome nam je pomogla Primorsko-goranska županija i savjetima i inicijalnim sredstvima. Na izložbi suvenira “Kvarner – expo“ 2008. godine osvojili smo drugo mjesto. Bio je to pravi poticaj za dalje“, objašnjava nam Krste.
Ekipi iz Konobe Kali, obitelji Bistre sa zetom Tomislavom, nije to bila prva nagrada. Godinu dana ranije su dobili nagradu za najoriginalniji kolač od maruna: pripremili su namaz od maruna i marune u konjaku. Potom su uslijedile nagrade 2010. za paletu proizvoda od maruna, pa 2011. za smokvenjak s čokoladom.
“Uvijek smo se u svom radu oslanjali na tradiciju koju smo upotpunjavali našom domišljatošću. Polako smo se opremali, pomagala nam je Županija preko Odjela za gospodarstvo, neke banke, konačno i Ministarstvo turizma i pomalo smo se osposobljavali za veću proizvodnju. Išli smo korak po korak, ali s puno vjere da smo na dobrom putu. Cijela je obitelj vezana uz tu proizvodnju, baš kao što svi radimo i u konobi“, kaže Krste.
Izvoz
A priznanja nisu stizala samo na domaćim smotrama. Potkraj 2010. godine stigla je ponuda da se u London pošalju uzorci smokvenjaka. Nakon nekoliko mjeseci stigla je i prva narudžba, pa onda druga, pa treća, ugovor i sada svakoga mjeseca iz Medveje put Londona kreće pošiljka smokvenjaka. Koristi se u tamošnjim restoranima kao egzotično predjelo ili desert.
Smokvenjak je otkrila i rovinjska “Maistra“. U njihovim hotelima visoke kategorije smokvenjak će biti dar dobrodošlice gostima, a preliven čokoladom posluživat će se i uz kavu...
I tu ne staje priča. Za smokvenjak su zainteresirani i neki trgovački lanci u Češkoj i Sloveniji, a čini se da će sljedeći izvozni ugovor najprije biti potpisan s Norvežanima.
Marunela
I dok smokvenjak polako osvaja svjetska tržišta, prvi nagrađeni proizvod Konobe Kali, namaz od maruna, čekao je da bude prepoznat. U međuvremenu napravljena je cijela paleta: namaz, maruni u konjaku i konačno “marunela“, namaz od maruna i čokolade – prava delicija. Uz smokvenjak, nešto od tih proizvoda naći će se i u hrvatskoj prodajnoj mreži, a marunela će poput smokvenjaka ubrzo i u inozemstvo.
Dok kušamo smokvenjak narezan na tanke ploške koji umačemo u marunelu, Krste nam govori o neizvjesnosti i o tome kako samo čovjek koji vjeruje u sebe i svoj proizvod može postići uspjeh. Puno je još ideja u obitelji Bistre, planova, ali oni će – kako su i naučili – korak po korak.
“Želja nam je ustaliti se u izvozu, jer u ova vremena kada u Konobi ima manje posla zimi, izvoz nam spašava poslovanje. Dokazali smo da se tradicionalnim proizvodima, ako su moderno prezentirani i prilagođeni potrebama i željama kupaca, može uspjeti“, kaže Bistre.
Konoba Kali i obiteljski posao koji stoji iza nje, pokazali su da se od smokava, koje još na našoj obali uglavnom tretiraju kao hranu za ptice, može napraviti uspješan izvozni proizvod.
