Komiža - Mediteran kakav je nekad bio
Datum objave:
24.08.2011
Tekst: D. Figenwald
Foto: Z. Vukasović
Izvor: Croatian Traveller
Ne bi se moglo reći da se Komiža nije značajnije mijenjala od 12. stoljeća, kada se prvi puta čuje za ovo mjesto vjerojatno najfascinantijeg jadranskog otoka, Visa. Ali, ako postoji mjesto na našoj obali koje je 'cijepljeno' od turističkog progresa, onda je to upravo Komiža. Nije to njezina mana, naprotiv. Tražimo li kutak iskonskog mediteranskog juga, naći ćemo ga u Komiži. Možda samo još u Komiži.
Naravno da razni ljudi imaju različite ideje o idealnom ljetu, pa nam tako ne pada napamet nametati Komižu kao ultimativno rješenje, no ono što možemo, a s velikim guštom to i činimo, jest opisati u nekoliko rečenica što je to tako fascinantno u mjestu koje je ne tako davno imalo čak sedam djelatnih tvornica za preradu ribe. Sve su se potom našle pod 'Neptunom', da bi tijekom privatizacije, na ovim našim prostorima podjednako fascinantne kao i sama Komiža (ali ne u pozitivnom smislu) - prerada ribe potpuno iščezla! Čiri-bu, čiri-ba... No, da ne stavljamo sol Komižanima na rane, radije preskačemo temu i malo grebemo po povijesti.
Čak 5000 ljudi živjelo je u Komiži i okolici za vladavine Austro-Ugarske. Bilo je to zlatno doba ovog gradića 10 kilometara udaljenog od Visa. Prvi svjetski rat, pa bolest vinove loze, potom i Drugi svjetski rat i njegove posljedice (zatvaranje otoka za strane turiste) natjerali su lokalno stanovništvo na bijeg, na traženje boljih uvjeta za život. Danas je gotovo deset puta više komiških ribara i njihovih potomaka u kalifornijskom San Pedru negoli u akvatoriju ovog južnodalmatinskog otoka (trenutni broj stanovnika Komiže je 1680). Ranko Marinković, Miljenko Smoje i Ivica Vidović - trio koji predvodi listu poznatih Komižana - nisu otišli u San Pedro, ali su svoj životni put uspješnih umjetnika započeli upravo u Komiži.
Otvaranjem otoka 1992. godine, kada je skinuta zabrana inozemnim posjetiteljima, grad Vis se ubrzano pretvara u nautičku meku, Komiža i tu dobiva tek mrvice. Na drugoj je strani, manje praktična za uploviti, pa je mnogi preskaču. A propuštaju mnogo: dovoljno mirna, a opet ne i dosadna, Komiža prihvaća svoje goste poput rodbine. I, da se ne bi pogrešno shvatilo - i tu je turizam pokrenuo stvari. Tako postoji avangardna Alternatura, izvrsna agencija za organizaciju svih mogućih vrsta izleta i sportskih aktivnosti, Villa Nonna, apartmanska kamena kuća izvana u izvornom obliku, iznutra gotovo luksuzna, tu je i poznata (i pomalo preskupa) Jastožera, te Konoba Bako, ultimativna gastro-destinacija s atraktivnom terasom na kojoj objedujete metar udaljeni od mora.
Sve to, uz desetak odličnih plaža (uglavnom oblutci) od kojih ona najljepša, Kamenica, organizira i noćne house partyje... Nismo ozbiljno mislili kada smo rekli da se nije puno mijenjalo od 12. stoljeća. Jest, mijenjalo se - dovoljno bi, uostalom, bilo pogledati kuću poznatog zagrebačkog arhitekta Davora Matekovića (autora 'osvježenog' Nebodera na Trgu bana Jelačića) - koja je savršeni spoj tradicionalnog i komfora. Ali mijenjalo se puno sporije nego igdje na Jadranu. Srećom za sve one koji traže upravo ovakvu ljetnu oazu mira i ljepote.
Foto: Z. Vukasović
Izvor: Croatian Traveller
Ne bi se moglo reći da se Komiža nije značajnije mijenjala od 12. stoljeća, kada se prvi puta čuje za ovo mjesto vjerojatno najfascinantijeg jadranskog otoka, Visa. Ali, ako postoji mjesto na našoj obali koje je 'cijepljeno' od turističkog progresa, onda je to upravo Komiža. Nije to njezina mana, naprotiv. Tražimo li kutak iskonskog mediteranskog juga, naći ćemo ga u Komiži. Možda samo još u Komiži.
Naravno da razni ljudi imaju različite ideje o idealnom ljetu, pa nam tako ne pada napamet nametati Komižu kao ultimativno rješenje, no ono što možemo, a s velikim guštom to i činimo, jest opisati u nekoliko rečenica što je to tako fascinantno u mjestu koje je ne tako davno imalo čak sedam djelatnih tvornica za preradu ribe. Sve su se potom našle pod 'Neptunom', da bi tijekom privatizacije, na ovim našim prostorima podjednako fascinantne kao i sama Komiža (ali ne u pozitivnom smislu) - prerada ribe potpuno iščezla! Čiri-bu, čiri-ba... No, da ne stavljamo sol Komižanima na rane, radije preskačemo temu i malo grebemo po povijesti.
Čak 5000 ljudi živjelo je u Komiži i okolici za vladavine Austro-Ugarske. Bilo je to zlatno doba ovog gradića 10 kilometara udaljenog od Visa. Prvi svjetski rat, pa bolest vinove loze, potom i Drugi svjetski rat i njegove posljedice (zatvaranje otoka za strane turiste) natjerali su lokalno stanovništvo na bijeg, na traženje boljih uvjeta za život. Danas je gotovo deset puta više komiških ribara i njihovih potomaka u kalifornijskom San Pedru negoli u akvatoriju ovog južnodalmatinskog otoka (trenutni broj stanovnika Komiže je 1680). Ranko Marinković, Miljenko Smoje i Ivica Vidović - trio koji predvodi listu poznatih Komižana - nisu otišli u San Pedro, ali su svoj životni put uspješnih umjetnika započeli upravo u Komiži.
Otvaranjem otoka 1992. godine, kada je skinuta zabrana inozemnim posjetiteljima, grad Vis se ubrzano pretvara u nautičku meku, Komiža i tu dobiva tek mrvice. Na drugoj je strani, manje praktična za uploviti, pa je mnogi preskaču. A propuštaju mnogo: dovoljno mirna, a opet ne i dosadna, Komiža prihvaća svoje goste poput rodbine. I, da se ne bi pogrešno shvatilo - i tu je turizam pokrenuo stvari. Tako postoji avangardna Alternatura, izvrsna agencija za organizaciju svih mogućih vrsta izleta i sportskih aktivnosti, Villa Nonna, apartmanska kamena kuća izvana u izvornom obliku, iznutra gotovo luksuzna, tu je i poznata (i pomalo preskupa) Jastožera, te Konoba Bako, ultimativna gastro-destinacija s atraktivnom terasom na kojoj objedujete metar udaljeni od mora.
Sve to, uz desetak odličnih plaža (uglavnom oblutci) od kojih ona najljepša, Kamenica, organizira i noćne house partyje... Nismo ozbiljno mislili kada smo rekli da se nije puno mijenjalo od 12. stoljeća. Jest, mijenjalo se - dovoljno bi, uostalom, bilo pogledati kuću poznatog zagrebačkog arhitekta Davora Matekovića (autora 'osvježenog' Nebodera na Trgu bana Jelačića) - koja je savršeni spoj tradicionalnog i komfora. Ali mijenjalo se puno sporije nego igdje na Jadranu. Srećom za sve one koji traže upravo ovakvu ljetnu oazu mira i ljepote.
