Seul - prijestolnica kraljevih loza

Kada se prosječnom Hrvatu kaže Koreja, svaki će, naravno, kazati ne samo da je čuo, nego da mu je ta zemlja jako poznata. Ruku na srce, je li to baš tako? Nakon što nabrajanje gradova počne sa Seulom, vjerojatno će tu i završiti. Na listu će upasti još i Hyundai, Daewoo, Kia i Samsung. Neki će se još sjetiti Olimpijskih igara i Svjetskog nogometnog prvenstva. I to je to. Sve je samo ovo dokaz da je Koreja još uvijek neistražena među Hrvatima, vrlo daleka i poprilično mistična. Koreja je, na neki način, nepravedno zapostavljena dalekoistočna destinacija, uspoređujući s najbližim susjedima - stisnuta ogromnom Kinom s jedne i Japanom s druge strane. Zemlja je to bogate tradicije, kulture, prirodnih ljepota, ukusne i zdrave hrane, a Seul je dragulj u kruni ove razvijene svjetske ekonomije, koji svakom putniku nudi sve što poželi. A i više od toga.

Za Seul se kaže da ima oko 10 milijuna stanovnika. Tomu se treba pridodati još toliko da se dobije ukupno stanovništvo šire gradske zone, i to ga populacijom čini drugom metropolitan zonom na svijetu, odmah iza Tokija. Treba li uopće pitati hoće li u jednom takvom mnoštvu bilo koji putnik iz Hrvatske osjećati dosadu? Izgubljenost da, ali dosadu nikako. Slično kao i na ostalim azijskim destinacijama, ni u Seulu se turisti neće pretjerano služiti engleskim jezikom. Za dokazivanje lingvističkih sposobnosti, osim korejskog, puno je praktičniji japanski jezik.

 Najveća je vjerojatnost da ćete u Seul stići zrakom na, po mnogima, najbolji svjetski aerodrom Incheon, koji je s gradom vrlo dobro povezan i put traje oko 40 minuta. Za putovanje po gradu najbolje je koristiti usluge podzemne željeznice. No, plaćanje može biti poprilično konfuzno pa je možda dobro imati karticu T-money, na koju polažete novca koliko i kad god želite, a njome, osim podzemne, mogu se plaćati i usluge u taksiju, javni telefoni, gradski autobusi i mnoge druge stvari. Dodatna je pogodnost da nećete biti zbunjeni lokalnim novčanicama s velikim brojem nula.

Poput mnogih drugih država, i Koreja se ponosi svojim kraljevskim lozama, a kako su nekada živjeli neovisni vladari ovog poluotoka može se vidjeti na pet lokacija u gradu. Gyeongbok-gung bila je prva palača u kojoj se nastanila dinastija Joseon koja je Korejom vladala u 14. stoljeću, a popularnost nije izgubila ni danas, jer se vrlo često koristi kao set za brojne korejske povijesne drame i filmove. U sklopu kompleksa nalaze se i dva muzeja vrijedna posjeta. Druga palača, Changdeok-gung, inače UNESCO-ov zaštićeni spomenik kulture, zaista je vrijedna posjeta za sve one koje zanima kako razlučiti korejsku od ostalih arhitektura i umjetnosti Dalekog Istoka. U tome će vam pomoći i stručni vodič bez kojeg se, osim četvrtkom, kompleks ne može posjetiti. Osim za samoobrazovanje iz povijesti umjetnosti, posjet ovom kompleksu preporučljiv je i iz kardiovaskularnih razloga jer se šeće oko 3 kilometra.

I za Seoul vrijedi 'a must' posjeta nekom od sakralnih mjesta. Kako je ovo država s velikim brojem kršćana (koji, usput budi rečeno, čine 55% od ukupnog broja vjernika), kršćanskih bogomolja ne nedostaje, ali je ipak puno poželjnije vidjeti neka od važnih budističkih mjesta. Hram Jongmyo posvećen je pripadnicima kraljevske loze i jedan je od najpopularnijih u ovom megalopolisu. Za duhovnu je obnovu još poželjno otići na brežuljak Inwang koji je dom istoimenom čuvenom budističkom hramu, kao i šamanističkom svetištu. Pogled na grad je vrijedan svakog truda i kapljice znoja prolivene na elevaciju.

Treba odvojiti nešto vremena i posjetiti Namdaemun, najvrjednije korejsko nacionalno blago. Riječ je o Velikoj južnoj kapiji, simbolu grada, koji je na renoviranju jer ih je jedan piroman užgao prije nekoliko godina. Mnogi nađu zgodno vidjeti i zatvor Seodaemun, iznimno aktivan za vrijeme japanske okupacije Koreje. S tornja N Seoul, koji je svojevremeno bio najviši u Aziji, puca i najljepši pogled na grad, a u Korejskom Nacionalnom muzeju čuva se iznimno vrijedna zbirka umjetnosti od najranije povijesti ove velike kulture.

Hrana u Seulu je jeftina i ukusna. Kao i svugdje u Aziji, bazirana je riži, tjestenini i tofuu. Tradicionalno jelo bit će servirano s 'banchan'-om, odnosno hrpom različitih zalogajčića koji prate vašu narudžbu. Istini za volju, samo su ova satelitska jela dovoljan obrok. Čuveni kimchi, fermentirano povrće u ljutim umacima, neizostavno je. Korejanci jako vole ljuto (ovo je malo upozorenje za nenaviknute). Korejski BBQ, gdje sami na vlastitom stolu grilate ukusne nareske govedine, svinjetine ili piletine, je izvrstan. Ovo je jako dobro zalijevati sa soju-om, lokalnim alkoholnim pićem, ili kušati lokalno pivo poput Hite ili OB. Uz malo hrabrosti, ili neznanja, možda naručite i Bositang. Iza ovog egzotičnog naziva krije se neka vrsta gulaša, koja uz meso ima i dosta povrća. Kvaka je da je meso pseće. Navodno je jelo jako dobro za potenciju. Autoru ovih redaka ostalo je nepoznato ima li uzrečica 'Napaljen k`o pas' bilo kakve veze s konzumacijom psećeg mesa jer je ovo jedino jelo od svih mogućih bizarnosti koje nikada nisam htio probati. Ne zbog okusa, nego iz straha kako bih došao pred svoju Moyru, udomljenicu iz 'Noine Arke' i pogledao je u oči.

Shoppingholičari također neće biti zakinuti u vlastitom hedonizmu. Seul ima nekoliko zona u kojima je lako potrošiti novce. Namadaemun je najveći tradicionalni ulični market i najpopularniji među turistima. Najbolje vrijeme za posjet je noću. U Insa-dong se ide za kupovinu umjetnina i nešto vrjednijih suvenira, a ljubitelji elektronike neće propustiti market Yongsan koji ima oko 5000 dućana. Oni koji volje odjeću, posebno ležerniju, svratit će do Myeongdonga, dok za dizajnerske marke valja skoknuti do Apguyeonga. Partijaneri će doći na svoje u zoni koja se naziva Hongdae. Mjesta za izlazak ima bezbroj, i mnoga ili ne naplaćuju ulazak, ili je isti vrlo jeftin. Hip-hop, techno, trance, rock ili jazz? Nema problema. Zabava na svim je mjestima zajamčena.

Hoteli u Seoulu daleko su od jeftinih. Jedni su od skupljih u Aziji, ali je ponuda zaista vrhunska. Preporuka bi bio Sheraton Walker Hill koji ima i casino, koji su inače Korejancima zabranjeni. Velika ponuda luksuznih hotela ne znači da nema i jeftinijih opcija. Upravo suprotno. Postoje i dvije zone namijenjene backpackerima, a ima i puno toga između ove dvije krajnosti.

Kada se umorite od velegrada, zašto ne otići na jednodnevni izlet u jednu od 'najegzotičnijih' zona ovog planeta. Mjesto se zove Panmunjeom, i ondje nema grandiozne zabave, shoppingiranja do iznemoglosti ili šetnji po budističkim hramovima, ali je zato mjesto što će ogromnoj većini populacije ovog planeta biti najbliže što su došli do Narodne Republike Koreje. Ovdje se vodila zadnja bitka u Korejskom ratu i tu je potpisan tragični mir koji je zemlju podijelio na dvije strane. Minska polja, bodljikave žice i vojnička krutost, ovdje su normalna stvar. Postoje organizirane ture za posjet, ali se potrebno najaviti unaprijed, nekad i minimalno četiri dana te slijediti strogi protokol. Što se dobije za uzvrat? Uglavnom tjeskoba. Ali i nada da će neke buduće generacije samo autom prozujati pored sada demarkacijskih oznaka, u jednoj budućoj, ujedinjenoj i demokratskoj Koreji.