Tajvan

Tekst i foto: Toni Jerković
Izvor: Croatian Traveller

Provesti nekoliko tjedana na mjestu koje se naziva Lijepim otokom, uvijek zvuči primamljivo. U neka davna vremena europski su kolonizatori, u nedostatku prikladnijih termina, ovaj otok jednostavno nazvali onako kako su ga i doživjeli u prvom kontaktu - Ilha Formosa. Lokalci ga danas nazivaju Zhōnghuá Mínguó, a Hrvatima je vjerojatno ipak najpoznatiji kao Tajvan. Bez obzira na kolonizatorske predatorske aspiracije, mora se priznati da su mu Portugalci ipak dali najljepše ime - ono koje i dolikuje.

Ipak, prosječnom Europljaninu Tajvan nije na prvom mjestu najpoželjnijih destinacija. Dijelom je tomu uzrok i, mnogima, poprilično zbunjujući politički status ove otočne države. NR Kina već desetljećima osporava državnost Tajvana te ova dva kineska entiteta održavaju svojevrstan politički status quo, dok gospodarstvo, pa i turizam, između NR Kine i Tajvana naprosto cvjetaju.

Kako bilo, danas je Tajvan, po relevantnim parametrima, najslobodnija svjetska država i mjesto iznimne tolerancije, napučeno prijateljskim ljudima. Klima je na ovom otočju suptropska, s temperaturama koje ljeti prelaze 40°C i s velikim postotkom vlage. To naravno ne mora biti minus. Zapitali ste se nekad zašto ljudi u Aziji izgledaju mladoliko? Velika vlažnost pomaže regeneraciji kože. Uz to, suptropska je klima jamac da ćete u bilo kojem danu u godini moći uživati u nekom od egzotičnih vrsta voća, najrazličitijih boja, oblika, mirisa i okusa. Je li riječ o mangu, star fruitu, ananasu, jack fruitu ili pasijonki, potpuno je nevažno. Važno je da ih ulični prodavači uvijek nude i to još po besramno niskim cijenama.

Prvi kontakt s Tajvanom vjerojatno će biti i glavni grad - Taipei. S više od dva i pol milijuna stanovnika, Taipei je privlačan spoj modernističkog, prozapadnog grada, i tradicionalne košnice azijskog jugoistoka. Na prostranim i širokim ulicama prvo ćete zamijetiti nepregledne rijeke skutera i motocikla - ta će informacija poslije jako dobro doći. Snalaženje u gradu je jednostavno zahvaljujući vrlo preciznom sustavu metroa, kao i činjenici da su imena ulica, osim kineskim, ispisana i latiničnim pismom. S metroom se da obići velik dio znamenitosti grada, a neke od njih su i dragulji u svjetskim razmjerima.

Ono što se zaista ne smije propustiti posjet je instituciji National Palace Museum, koja čuva najvrjedniju zbirku kineskoga povijesnog blaga. Nacionalistička vlada Čang Kaj-šeka je pred nadolazećom plimom Maovih komunista pokupila sve vrijedno iz kineskih muzeja i pekinškog Zabranjenog grada, te u povlačenju zbrinula na Tajvan. Kako se slažu povjesničari umjetnosti, na taj je način neprocjenjivo blago kulture koja se proteže na više od 8000 godina i spašeno, jer bi vrlo vjerojatno bilo uništeno u Kulturnoj revoluciji. Zasigurno vrijedi posjetiti i arhitektonsko čudo - nekad najvišu svjetsku zgradu, Taipei 101, koja 508 metara strši iznad grada. Teško je odoljeti iskušenju shoppinga u trgovačkom centru koji se smjestio u utrobi ove arhitektonske ljepotice. Dućani najprestižnijih dizajnerskih marki odašilju sirenski zov, i zato je najbolje u pratnji imati nekoga tko vas u realnost može vratiti iznenadnim zaušnjakom.
Chiang kai-shek Memorial Hall isto je tako zanimljivo odredište na kojem se može uživati u simbolizmu tradicionalne kineske arhitekture, ili pak priključiti lokalnom stanovništvu koje na platou voli prakticirati neke od borilačkih vještina. Drugi popularni memorijalni centar onaj je posvećen utemeljitelju moderne Kine i osobi koja je izgleda jedina politička figura koju slave obje Kine - Dr. Sun Yat-senu.

Grad je pun parkova, hramova i noćnih marketa koji su popularno mjesto za objedovanje. Najveći broj Tajvanaca i ne kuha u stanu jer je isplativije jesti u restoranima. Za transport po cijelom Tajvanu najbolje je koristiti ultrabrzi vlak koji povezuje krajnji sjever s jugom. Ovaj vlak nekih 350 kilometara prijeđe za 90 minuta, a staje u većim gradovima - pogodnost je da uvijek zastane u gradskom centru. Za daljnji obilazak ugodno je rentati primjerice skuter i zujati po novim destinacijama.

Kaohsiung je drugi po veličini grad na Tajvanu s oko dva i pol milijuna stanovnika i jedna od najvažnijih svjetskih pomorskih luka. Spas od gradskog kaosa je oblast Cijin, koja obiluje mnoštvom restorana koji uglavnom poslužuju morske specijalitete. Oni koji zaista ne mogu bez shoppinga, u ovom će gradu doći na svoje, jer on ugošćuje po veličini drugi najveći shopping-mall u Aziji. Jako je ugodno prošetati se i jezerom Lotus, prepunim ovog, budistima svetog, raslinja na kojem, po prikazima, meditira i sam Buda. Tu se nalazi mnoštvo pagoda i hramova različitih azijskih konfesija, a jedne od najpopularnijih su Zmajeva i tigrova pagoda kroz koje kad se prolazi, prati se i prolaz iz pakla u raj. Popularna je i noćna tržnica Liuhe kao mjesto cjelonoćnih aktivnosti, od jela i pića do trgovine. Ako niste pažljivi u kupovini, možete se kući vratiti i s majmunom. Osim toga, Kaohsiung je prirodna polazna točka za Nacionalni Park Kenting.

Kenting je najpopularniji tajvanski resort, a klima ovdje već naginje tropskoj. Koraljni grebeni, palme iznad pješčanih plaza koje zasjenjuju čisto more, s masivnim planinskim lancima na leđima, dovoljni su sami za sebe. Sam gradić Kenting šarmantan je primjer veselog, u bojama okupanog primorskog grada s opuštenim mnoštvom koje, poput svih primoraca, krati vrijeme šetanjem po ulicama i zagledavanjem u nebrojeno puno dućančića. Restorani su isto tako brojni, a iz nekog je razloga dojam bio da su najzastupljeniji tajlandski.

Smještaj je lako naći jer grad obiluje mnoštvom villa, hotela i obiteljskih pansiona, a cijene su za svačiji džep.

'Živjeti' u nacionalnom parku poprilično je lagodno: ako vam nije do kupanja, uvijek je moguće sjesti na skuter i diviti se prirodnim ljepotama - bilo da je to pacifički zalazak sunca, vatre na brdima ili šetnja zidinama starih utvrđenih gradova. Ako ste avanturističkoga duha i svladate instinktivnu odbojnost prema ideji probijanja kroz džunglu, možda zagazite u korito potočića i pogledate kamo će vas odvesti. Rezultat može biti zapanjujući - netaknuta pješčana plaža koja se gubi u toplom moru. Ne trebate ni brinuti ako niste ponijeli kupaći kostim jer ova je plaža samo za vas - ugodno mjesto za osvježenje nakon vožnje motorom.

Taichung je također grad koji se nalazi u 'zoni od 2,5 milijuna stanovnika'. Grad je to izvrsnih restorana i još bolje arhitekture. Vrijedni su posjeta Opera koju je dizajnirao čuveni arhitekt Toyo Ito ili pak lokalna gradska vijećnica prepuna cvijeća, drveća i ptica. Ljubitelji dobre kapljice mogu istražiti i kako Tajvanci rade vino u vinariji koja uz degustaciju nudi posjetu i vlastitom muzeju. Turistima će pak vjerojatno biti zanimljivije vidjeti i neku od lokalnih noćnih tržnica koje su obilježje tajvanske kulture, ili posjetiti neki hram. Vjerojatno je najpopularniji budistički hram Bao Jue, koji je značajan ne samo po tome da je jedan od rijetkih koji na svom terenu ima i šintoistički hram, koliko po ogromnoj skulpturi Bude, koja se nadvija nad cijelim kvartom. U skulpturu je moguće i ući i vidjeti kako izgleda svijet pogledom kroz Budin pupak. Taichung je mjesto iz kojeg ćete se najvjerojatnije zaputiti u posjetu središnjem planinskom dijelu Tajvana.

Puli je grad koji se nekad zvao 'Kuća zvijezda'. Za tajvanske je prilike poprilično nerazvijen, ali mu je to i glavna prednost jer je turizam najvažnija gradska industrijska grana. Treking je vrlo popularan, ali i toplice, jer okolina obiluje termalnim izvorima. Za zbližiti se s domaćinima dovoljno je sjesti u neki od lokalnih kafića, i sve su informacije dostupne - tako i ona kako se dolazi do jednog starosjedilačkog sela. Navodno, prosječno svega dva ili tri turista godišnje svrati onamo. Iako stanovnici već dugi niz godina nisu lovci na glave i ne prijeti nikakva opasnost - posjet je očaravajući. Baš kao i priroda. Divan je osjećaj i kad se nakon pješačenja i veranja kroz šumu naleti na vodopad. Ako nikad niste plivali ispod vodopada, vrijeme je.

Netaknuta stoljetna šuma i huk koji stvara bujica koja se s pedesetak metara strmoglavljuje u malo jezero sasvim su dovoljni za dugotrajno uživanje. Kratkotrajno uživanje i dugotrajno čekanje u redu može vam priuštiti i mala tvornica čokolade 'Feeling 18' koja je smještena u Puliju. Iako nikada niste Tajvan poistovjećivali s čokoladom, posjeta bi to mogla i promijeniti. Vlasnik je uspio stvoriti superiornu čokoladu koja je zbog male proizvodnje stekla kultni status među čokoladoljupcima širom svijeta.

U Puliju se nalazi i najveći svjetski taoistički hram. Ovaj impozantni sakralni kompleks koji se nadvija iznad rižinih polja ostavit će vas bez daha. Možete se priključiti u meditaciji ili jednostavno istraživati. Niti u jednom trenutku se nećete osjećati izgubljeno jer će ljubazni domaćini učiniti sve da bi se i vi osjećali ne kao gosti nego kao domaćini. Ako ogladnite - nije problem. U ovom, kao i oko svih taoističkih hramova, nalazi se kuhinja u kojoj možete do mile volje uživati u ukusnoj vegetarijanskoj kuhinji i ispijati različite vrste čajeva. Cijena? Sve je potpuno besplatno. Besplatan je smještaj ako netko želi hotelske zamijeniti za samostanske sobe. Ljudi su ovdje opušteni i dolaze se družiti. Budite i vi kao i oni.

Nedaleko od Pulija nalazi se još jedan prirodni dragulj - Sun Moon Lake. Ili Jezero sunca i mjeseca. Kako god želite. Na oko 800 metara nadmorske visine smjestila se najveća tajvanska zaliha vode. Cijeli je okolni park zaštićen kao prirodna ljepota. Na sredini jezera nalazi se otočić Lalu, sveto mjesto naroda Thao, a okolina je prepuna pagoda i hramova. Pomoliti se i pozvoniti udarcima u zvono možete u Pagodi Chi En, koju je dao izgraditi bivši predsjednik Čang kaj-šek u spomen na majku, a hramovi Syuentzang ili Syuanguang su isto tako vrijedni posjeta. Posjete je vrijedan i The Lalu Hotel - nekadašnja Čang Kaj-šekova rezidencija izgrađena na najljepšem dijelu obale.

Onog trenutka kad uđete u sobu, odnosno apartman, više ne želite izaći. Je li tomu uzrok izvrsna ambijentalna glazba koja svira u prostorijama, pokloni koje je osoblje pripremilo za goste ili vlastiti, privatni bazen u diskretnom, od pogleda zaštićenom, vrtu u koji se preporuča ići plivati bez odjeće, teško je dokučiti. Ni cijena od nekoliko tisuća američkih dolara na dan ne izgleda previše.

Hsinchu je grad koji nazivaju i tajvanskom Silicijskom dolinom. Naravno, kompjutori nisu jedino što i nudi. Regija u kojoj se nalazi središte je naroda Hakka, čija se kulinarska umijeća prepričavaju i izvan tajvanskih granica. Za posjet nekom taoističkom hramu valja odabrati Hram gradskog Boga izgrađen 1748. godine, ili se opustiti na Jezeru zelene trave. Na krajnjem sjeveru Tajvana nalazi se još jedan nacionalni park - Yangmingshan.

Ovdje se zaista isplati posjetiti dio koji se zove Yelihu. To je rt koji više od kilometar i pol ide u more i prepun je zanimljivih geoloških struktura, od kojih je najpoznatija Kraljičina glava. Jiufen je nekad u prošlosti bio veliki i poznati rudnik zlata, a sada je grad u koji se dolazi uživati u spektakularnoj i donekle kompliciranoj tajvanskoj ceremoniji ispijanja čaja. Popularnosti grada pridonio je i Hayao Miyazaki koji je njegovu staru gradsku jezgru iskoristio kao inspiraciju za svoj Oscarom nagrađeni film 'Spirited Away'.

Malo je poznata i činjenica da Tajvan na svojoj relativno maloj površini ima i 100 vrhova viših od 3000 metara, koji su raj za planinare. Tih 100 je na neki način i vrlo simboličan broj jer Tajvan ove godine slavi 100 godina svog postojanja, od ukidanja vlasti carske Kina. Izvrstan razlog za posjetu ovoj prelijepoj otočnoj državi prijateljskih ljudi, izvrsne hrane i čarobnog čaja.