Granada: Grad bogate povijesti i nadarenih umjetnika
Datum objave:
25.01.2012
Tekst: Boris Pletikosa
Foto: Boris Pletikosa i turgranada.es
Izvor: Croatian Traveller
U toploj Andaluziji smjestila se Granada, s prekrasnom utvrdom Alhambrom i njenim brojnim palačama i bujnim vrtovima. Niska trgova i okolnih građevina mješavina su europskih stilova s primjesama arapske (maurske) arhitekture. Impresivan je stari dio grada, Albaicin, sa svojim uskim, strmim uličicama i zbijenim bijelim kućicama te cigansko naselje, ukopano u stijene, s najboljim flamenko-programima u cijeloj Španjolskoj - Sacramonte.
Granada je puna šarenila, živosti i stanovnika koji slobodne trenutke rado provode u brojnim restorančićima načičkanim uz šetnice i ceste. Puna turistička sezona ondje traje osam mjeseci, od početka ožujka do kraja listopada. A potom na red dolaze skijaši. Granada se smjestila podno planinskog lanca i nacionalnog parka Sierra Nevada, s najvišim vrhom Španjolske od 3478 metara. Upravo su se ondje smjestila najjužnija europska skijališta. Iako se na samoj planini nalazi nekoliko velikih ski-resorta, mnogi skijaši odsjedaju baš u gradu.
Zahvaljujući izobilju snježnih padalina na obližnjoj planini, Granada se razvila upravo na tom mjestu. Dolaskom Maura iz Afrike 711. godine, stigla je i kultura navodnjavanja i sasvim drugačije arhitekture. Oni su gradom i okolicom vladali punih osam stoljeća, čak dva više nego ostatkom Andaluzije. Razlog je strateški položaj neosvojive utvrde Alhambra koja se smjestila na liticama jednog od dva brežuljka Granade, a koja je sustavom kanala dobivala vodu sa Sierra Nevade. U samoj utvrdi su pored vladara i vojske živjeli i seljaci te zanatlije, posebno za vrijeme ratnih opsada, jer su današnji vrtovi Generalife zapravo bili namijenjeni uzgoju povrća i voća.
Tek će ih Napoleonova vojska urediti u stilu francuskih parkova, mnogo stoljeća kasnije. Unutar debelih i visokih zidina s mnogim kulama u kojima je živjela vojska, sagrađene su palače vladara iz dinastije Nasrid. Običaj je bio da svaki sultan dogradi dio ili izgradi novu palaču u cijelosti. Zajedničko obilježje svih su unutarnja dvorišta, s bujnim zelenilom (stabla naranče i živice od mirte) te bazenima i fontanama. Čak su i sobe za prijeme imale fontane. Tekuća voda iz njih, koja je dolazila s visokih planina, hladila je prostor ljeti i spuštala temperaturu do 4oC. Palače su ukrašene čipkastim ornamentom. Uz njih je, unutar zidina, smješten bio cijeli grad s ulicama, kućama, trgovinama, javnim kupalištima i džamijom, koja je dolaskom kršćana pretvorena u crkvu.
Ulazak u Alhambru naplaćuje se i dnevno je posjet dozvoljen tek određenom broju posjetitelja, pa je preporuka kupiti trodnevni Granada card za 25 eura i biti siguran u obilazak svih gradskih atrakcija, 24-satnu vožnju turističkim autobusom (CitySightseeing) te pet vožnji gradskim autobusom. S vidikovca San Nicolas u staroj četvrti Albaicin pruža se najljepši pogled na Alhambru. Do njega se dolazi uskom cesticom, koja se provlači između dva brda uz rječicu Darro. Iako do vrha vozi autobus, najveći je doživljaj šetati i pritom zavirivati u dvorišta palača na putu.
U ravnici se smjestio noviji dio grada. Via Colon glavna je ulica prepuna palača, a uz nju su priljubljeni i brojni trgovi. Na njezinu početku smjestila se i Katredrala, impozantna građevina koja o svom bogatstvu svjedoči stoljećima. Uz nju se nalazi i kraljevska kapela (Capilla Real) sa zbirkom slika i drugih vrijednih predmeta koji 'pričaju' o burnoj prošlosti te mauzolej i kraljevske grobnice. Oko katedrale smjenjuju se trgovi i uske uličice prepune trgovina i malih restorana. Dio je još uvijek uređen u stilu stare Medine. Većina trgovaca podrijetlom je iz Maroka koji se nalazi u neposrednoj blizini, stoga ne čudi veliki izbor kožnih torbi, jakni i drugih proizvoda po izuzetno niskim cijenama.
Ondje je Calle Navas, uska poput dalmatinske kale, s nekoliko desetaka malih restorana. Dakako, za red se čeka, a na meniju su isključivo riba i morski plodovi, premda je Granada 70 km udaljena od obale. Obroci su servirani u malim porcijama (tapas), koji se iznose u sljedovima. Cijene od 1,5 do 2 eura zaista su pristupačne. Za desetak eura dvoje se može solidno najesti, osim u lancu restorana Ohlala, gdje služe prvenstveno pizze i to po cijeni od 15 eura.
Najposjećeniji muzej Andaluzije je onaj posvećen nauci (Parque de las ciencias). U fantastičnim postavkama djeca mogu naučiti mnogo, a ni odraslima neće biti dosadno. Tik uz njega smjestio se i veliki kulturni centar (Museum Caja Granada Memoria de Andalucia) s kazalištem, galerijama i drugim izložbenim prostorima i postavkama.
Gradovi Andaluzije izvrsno su povezani autobusnom mrežom i takav je način putovanja izuzetno elegantan i povoljan. Pandan tome, za individualne posjete, je rent-a-car. Velikih parkirališta prepuno je podzemlje, a dnevna cijena parkinga kreće se od petnaest eura naviše. Još uvijek sitnica spram, primjerice, cijeni parkiranja u Dubrovniku.
Foto: Boris Pletikosa i turgranada.es
Izvor: Croatian Traveller
U toploj Andaluziji smjestila se Granada, s prekrasnom utvrdom Alhambrom i njenim brojnim palačama i bujnim vrtovima. Niska trgova i okolnih građevina mješavina su europskih stilova s primjesama arapske (maurske) arhitekture. Impresivan je stari dio grada, Albaicin, sa svojim uskim, strmim uličicama i zbijenim bijelim kućicama te cigansko naselje, ukopano u stijene, s najboljim flamenko-programima u cijeloj Španjolskoj - Sacramonte.
Granada je puna šarenila, živosti i stanovnika koji slobodne trenutke rado provode u brojnim restorančićima načičkanim uz šetnice i ceste. Puna turistička sezona ondje traje osam mjeseci, od početka ožujka do kraja listopada. A potom na red dolaze skijaši. Granada se smjestila podno planinskog lanca i nacionalnog parka Sierra Nevada, s najvišim vrhom Španjolske od 3478 metara. Upravo su se ondje smjestila najjužnija europska skijališta. Iako se na samoj planini nalazi nekoliko velikih ski-resorta, mnogi skijaši odsjedaju baš u gradu.
Zahvaljujući izobilju snježnih padalina na obližnjoj planini, Granada se razvila upravo na tom mjestu. Dolaskom Maura iz Afrike 711. godine, stigla je i kultura navodnjavanja i sasvim drugačije arhitekture. Oni su gradom i okolicom vladali punih osam stoljeća, čak dva više nego ostatkom Andaluzije. Razlog je strateški položaj neosvojive utvrde Alhambra koja se smjestila na liticama jednog od dva brežuljka Granade, a koja je sustavom kanala dobivala vodu sa Sierra Nevade. U samoj utvrdi su pored vladara i vojske živjeli i seljaci te zanatlije, posebno za vrijeme ratnih opsada, jer su današnji vrtovi Generalife zapravo bili namijenjeni uzgoju povrća i voća.
Tek će ih Napoleonova vojska urediti u stilu francuskih parkova, mnogo stoljeća kasnije. Unutar debelih i visokih zidina s mnogim kulama u kojima je živjela vojska, sagrađene su palače vladara iz dinastije Nasrid. Običaj je bio da svaki sultan dogradi dio ili izgradi novu palaču u cijelosti. Zajedničko obilježje svih su unutarnja dvorišta, s bujnim zelenilom (stabla naranče i živice od mirte) te bazenima i fontanama. Čak su i sobe za prijeme imale fontane. Tekuća voda iz njih, koja je dolazila s visokih planina, hladila je prostor ljeti i spuštala temperaturu do 4oC. Palače su ukrašene čipkastim ornamentom. Uz njih je, unutar zidina, smješten bio cijeli grad s ulicama, kućama, trgovinama, javnim kupalištima i džamijom, koja je dolaskom kršćana pretvorena u crkvu.
Ulazak u Alhambru naplaćuje se i dnevno je posjet dozvoljen tek određenom broju posjetitelja, pa je preporuka kupiti trodnevni Granada card za 25 eura i biti siguran u obilazak svih gradskih atrakcija, 24-satnu vožnju turističkim autobusom (CitySightseeing) te pet vožnji gradskim autobusom. S vidikovca San Nicolas u staroj četvrti Albaicin pruža se najljepši pogled na Alhambru. Do njega se dolazi uskom cesticom, koja se provlači između dva brda uz rječicu Darro. Iako do vrha vozi autobus, najveći je doživljaj šetati i pritom zavirivati u dvorišta palača na putu.
U ravnici se smjestio noviji dio grada. Via Colon glavna je ulica prepuna palača, a uz nju su priljubljeni i brojni trgovi. Na njezinu početku smjestila se i Katredrala, impozantna građevina koja o svom bogatstvu svjedoči stoljećima. Uz nju se nalazi i kraljevska kapela (Capilla Real) sa zbirkom slika i drugih vrijednih predmeta koji 'pričaju' o burnoj prošlosti te mauzolej i kraljevske grobnice. Oko katedrale smjenjuju se trgovi i uske uličice prepune trgovina i malih restorana. Dio je još uvijek uređen u stilu stare Medine. Većina trgovaca podrijetlom je iz Maroka koji se nalazi u neposrednoj blizini, stoga ne čudi veliki izbor kožnih torbi, jakni i drugih proizvoda po izuzetno niskim cijenama.
Ondje je Calle Navas, uska poput dalmatinske kale, s nekoliko desetaka malih restorana. Dakako, za red se čeka, a na meniju su isključivo riba i morski plodovi, premda je Granada 70 km udaljena od obale. Obroci su servirani u malim porcijama (tapas), koji se iznose u sljedovima. Cijene od 1,5 do 2 eura zaista su pristupačne. Za desetak eura dvoje se može solidno najesti, osim u lancu restorana Ohlala, gdje služe prvenstveno pizze i to po cijeni od 15 eura.
Najposjećeniji muzej Andaluzije je onaj posvećen nauci (Parque de las ciencias). U fantastičnim postavkama djeca mogu naučiti mnogo, a ni odraslima neće biti dosadno. Tik uz njega smjestio se i veliki kulturni centar (Museum Caja Granada Memoria de Andalucia) s kazalištem, galerijama i drugim izložbenim prostorima i postavkama.
Gradovi Andaluzije izvrsno su povezani autobusnom mrežom i takav je način putovanja izuzetno elegantan i povoljan. Pandan tome, za individualne posjete, je rent-a-car. Velikih parkirališta prepuno je podzemlje, a dnevna cijena parkinga kreće se od petnaest eura naviše. Još uvijek sitnica spram, primjerice, cijeni parkiranja u Dubrovniku.
