Marakeš: Dragulj sjeverozapadne Afrike
Datum objave:
01.03.2012
Tekst i foto: Srđan Vrančić
Izvor: Cratian Traveller
Marakeš, dragulj sjeverozapadne Afrike, nekad moćan kraljevski grad, u novije doba postao je nezaobilazno turističko odredište. Maroko je oduvijek bio zemlja koja je izvozila arapski utjecaj u Europu. Nekada je stari kontinent bio napadan ili je osvajao Afriku upravo preko Gibraltara. Preko tjesnaca koji spaja Sredozemno more i Atlantik trgovalo se dobrima i znanjima. Interakcija dvaju kontinenata svoju kulminaciju doživljavala bi upravo na ovom malom prostoru.
U današnje doba, doba nafte, doba kada arapski svijet identificiramo s bogatstvom dobivenim na iskorištavanju crnoga zlata, Maroko je ostao na marginama, jer nafte naprosto nema. Ipak, uključili su se u drugu najvažniju granu modernog doba, turizam. Ne samo da su se uključili, nego su postali i jedna od velesila svjetskog turizma. Nije važno jeste li globtrotter punih džepova ili backpacker. Maroko je zasigurno visoko na popisu vaših želja. Zemlja Sredozemlja i Atlantika, obale i vrhova Atlasa, koji prelaze četiri tisuće metara. Pustinje i zelenih brežuljaka ispresječenih riječnim kanjonima. Zemlja bogate poljoprivrede i neizmjernog kulturnog nasljeđa svakako u svojoj različitosti ima sve predispozicije da ostvari turistički uspjeh.
Jedan od četiri kraljevska grada, Marakeš, s razlogom nosi naslov perjanice marokanskog turizma. Smješten je na pola puta od Atlantika do Sahare, na južnim obroncima Atlasa, koji prelaze u nizine juga Maroka. Takav geografski položaj predstavlja idealnu destinaciju za turiste koji se ne zadovoljavaju samo odmorom, nego imaju i ulogu modernih istraživača. Onih koji žude za upoznavanjem, učenjem i aktivnim odmorom. Naravno, Marakeš nikad ne bi mogao imati preko dva milijuna gostiju godišnje samo na geografskim prednostima.
Milijun stanovnika bavi se obrtom, trgovinom i turizmom. Zbog malih poslovnih jedinica i prirođene poduzetnosti spremni su na brzu transformaciju i promptno odgovoriti na zahtjeve tržišta. Bogato kulturno nasljeđe, u kombinaciji s raznovrsnim smještajnim kapacitetima i modernom zračnom lukom, zaokružuje sve potrebne preduvjete za turističkim centrom modernog doba. Raznovrsnost kapaciteta pokriva cijelu paletu: od atraktivnih golf i polo klubova, ekskluzivnih resorta, pa sve do budget hotela, hostela i smještaja na terasama u centru grada.
Marakeš zovu i crvenim gradom. To naravno nema nikakve veze s politikom. Četiri kraljevska grada, Fes (zeleni), Rаbаt (plаvi), Mekneš (žuti) i Mаrаkeš (crveni), dobili su obojane nastavke s obzirom na boje koje prevladavaju u tim regijama. Cаsаblаncа, iako nije kraljevski grad, svojim značajem zaslužila je da se pridruži ovom pokeru aseva, a boja je razumljivo - bijela. Marakeš je nastao 1062. godine, a ime je dobio po berberskoj riječi koja znači 'božja zemlja'. Već stotinjak godina kasnije postao je kraljevskim gradom dinastije Almohаdа. Tada nastaju i glavni obrisi grada sa džamijom La Kutubijom, čija visina doseže sedamdeset metara. Stari grad, medina, pod zaštitom je UNESCO-a. A ondje se smjestio i najživopisniji trg. Nije nаjveći i nаjljepši nа svijetu, аli je to valjda jedini trg gdje restorani, zаbаvа, trgovine, doktori... rаde 24 sаtа dnevno još od 11. stoljeća, sve do dаnаs.
Djemaa el Fna je srce grada. Kao i svako srce, ima svoj ritam koji se mijenja s obzirom na doba dana. Poslije zalaska sunca ritam se potpuno promijeni. Na jednom dijelu trga ostaje vječna ponuda: suvenira, igrokaza s majmunima, nastupa kobri, plesača, pripovjedača priča, svakojakih prevaranata, žicara i uličnih trgovaca. Drugi pak dio postaje mjesto gastronomskih uživanja. Na desetine pokretnih štandova prodaje cijeđenu naranču. Isto toliko, ako ne i više, pokretnih restorana sa stolovima i klupicama priprema hranu pod vedrim nebom. Da, pravih restorana s kompletnim menijima i raznovrsnošću ponude. Tajin ili riba, meso ili povrće, slastice ili ozbiljna hrana, sve to može se naći u gotovo svakom od otvorenih restorana. Cijena, prava sitnica, šezdesetak dirhama. Zaista za svačiji džep.
Na trgu su ipak najuočljiviji prodavači vode, koji imaju živopisne tradicionalne nošnje. Oni sve manje novaca zarađuju od prodaje vode, a sve više od poziranja turistima. Ako niste spremni izdvojiti nekoliko novčića, ne podižite aparat prema njima jer znaju biti izrazito neugodni i uporni u svojim verbalnim zahtjevima za plaćanjem usluge. Svаkodnevno po trgu prođe nekoliko desetinа tisuća Mаrokаnаcа, a u boljim danima i preko stotinu tisuća. Ipak, na trgu se posebno pazi na sigurnost gostiju. Kažu dа je tu više policаjаcа u civilu nego samih turista. Dа, prаktično svаki turist, kаdа se približi tom kаosu, dobije svojeg policаjcа koji vodi rаčunа o njemu. Turisti to nikаdа ne bi trebali primijetiti. Ako primijete, znаči dа su u problemu.
U Marakešu sam bio dva puta. Prvi put sam doputovao motorom, s ograničenim budžetom. Drugi sam put pak bio sudionik svjetskog skijaškog prvenstva za novinare, koje se održavalo pod pokroviteljstvom samog kralja. Ne znam jesam li 'dobio' svog policajca kao motorist, ali u ovom drugom slučaju sam uvjeren da je više njih pazilo na sigurnost. Različitost tih putovanja omogućila mi je da ovaj grad vidim u dva potpuno različita svjetla. Ipak, zaključak je jedinstven. Bez obzira na kategoriju ili vrstu usluge, cjenkanje je obavezno. Spuštanje cijene malo varira, ali od deklarirane cifre mora se spustiti za 60 do 80 posto. Znači, ako prodavač kaže 100, nikako ne treba platiti više od 40, ali ni manje od 20. Dobro je znati i krajnju cifru (20), jer ponekad ako inzistirate na cijeni manjoj od te možete prodavača dovesti u napad agresije. Naravno, sve ipak ovisi o vašim afinitetima i vremenu. Kako mi je jedan prodavač u souku rekao: 'Ali, vrijeme ne košta'.
Činjenica da su osnovne filozofije zapadnog svijeta da je vrijeme novac i arapskog da vrijeme ne košta potpuno suprotstavljene, može izazvati nesporazume. U starom gradu postoji tržnica divljih životinja. Najčešća prevara je ponuda prodavača da pusti sokola za 500 ili čak 1000 dirhama. Naravno, to su dresirane ptice koje se vrate svom vlasniku, dok naivni turisti, ljubitelji životinja, odlaze u uvjerenju da su 'promijenili svijet'.
Marokancima je drveće jako važno. Naranče, smokve i masline, uz palme, najzastupljenije su u gradu i okolici. Procjenjuje se da ima preko dvadeset pet tisuća palmi. Uredbom kralja one su pod specijalnom zaštitom i nije dozvoljena sječa ni pod koji uvjetima. Tako nije rijetka scena da posred ulice raste palma, odnosno da se cestu prilikom izgradnje moralo razdvojiti u dvije trake da bi palma mogla nastaviti nesmetano rasti. U Marakešu svakako treba posjetiti neki od parkova, ali i mauzolej dinastije Saadi. 'Dvorac iz 1001 noći' sagrađen je od talijanskog mramora sa stropom od cedrovine. Pregrade među sarkofazima čipkaste su rezbarije koje daju mističan štih. Građevina koju također ne bi trebalo izostaviti s popisa je i Ben Youssefova medresa, islamska škola u Marakešu, koju je u 14. stoljeću osnovo sultan Abu al-Hassan te ga povezao s obližnjom Ben Youssefom džamijom. Koledž je istovremeno moglo pohađati čak 900 učenika. Osim što dokazuje za ono vrijeme nevjerojatnu predanost učenju, ovaj je kompleks arhitektonski vrlo zanimljiv.
I Marakeš ima svoju ljubavnu priču. U stаrom dijelu grаdа, u vrtovimа Menаrа, nekada je postojalo jezero, u jezeru se utapala prelijepa konkubina, miljenica vladara dinastije Almorаvidа. Vlаdаr nije znаo plivаti, аli je skočio u jezero u pokušaju da spаsi svoju miljenicu. Akcija spašavanja nije uspjela i zajedno su se utopili. Možda i zbog te priče sve je više parova koji svoje vjenčanje ili barem medeni mjesec planira u Marakešu. Drugi su pak ondje odlučili provesti svoje umirovljeničke dane, pa tako postoje procjene da oko deset tisuća 'zapadnih' umirovljenika trajno boravi u Marakešu i okolici.
Izvor: Cratian Traveller
Marakeš, dragulj sjeverozapadne Afrike, nekad moćan kraljevski grad, u novije doba postao je nezaobilazno turističko odredište. Maroko je oduvijek bio zemlja koja je izvozila arapski utjecaj u Europu. Nekada je stari kontinent bio napadan ili je osvajao Afriku upravo preko Gibraltara. Preko tjesnaca koji spaja Sredozemno more i Atlantik trgovalo se dobrima i znanjima. Interakcija dvaju kontinenata svoju kulminaciju doživljavala bi upravo na ovom malom prostoru.
U današnje doba, doba nafte, doba kada arapski svijet identificiramo s bogatstvom dobivenim na iskorištavanju crnoga zlata, Maroko je ostao na marginama, jer nafte naprosto nema. Ipak, uključili su se u drugu najvažniju granu modernog doba, turizam. Ne samo da su se uključili, nego su postali i jedna od velesila svjetskog turizma. Nije važno jeste li globtrotter punih džepova ili backpacker. Maroko je zasigurno visoko na popisu vaših želja. Zemlja Sredozemlja i Atlantika, obale i vrhova Atlasa, koji prelaze četiri tisuće metara. Pustinje i zelenih brežuljaka ispresječenih riječnim kanjonima. Zemlja bogate poljoprivrede i neizmjernog kulturnog nasljeđa svakako u svojoj različitosti ima sve predispozicije da ostvari turistički uspjeh.
Jedan od četiri kraljevska grada, Marakeš, s razlogom nosi naslov perjanice marokanskog turizma. Smješten je na pola puta od Atlantika do Sahare, na južnim obroncima Atlasa, koji prelaze u nizine juga Maroka. Takav geografski položaj predstavlja idealnu destinaciju za turiste koji se ne zadovoljavaju samo odmorom, nego imaju i ulogu modernih istraživača. Onih koji žude za upoznavanjem, učenjem i aktivnim odmorom. Naravno, Marakeš nikad ne bi mogao imati preko dva milijuna gostiju godišnje samo na geografskim prednostima.
Milijun stanovnika bavi se obrtom, trgovinom i turizmom. Zbog malih poslovnih jedinica i prirođene poduzetnosti spremni su na brzu transformaciju i promptno odgovoriti na zahtjeve tržišta. Bogato kulturno nasljeđe, u kombinaciji s raznovrsnim smještajnim kapacitetima i modernom zračnom lukom, zaokružuje sve potrebne preduvjete za turističkim centrom modernog doba. Raznovrsnost kapaciteta pokriva cijelu paletu: od atraktivnih golf i polo klubova, ekskluzivnih resorta, pa sve do budget hotela, hostela i smještaja na terasama u centru grada.
Marakeš zovu i crvenim gradom. To naravno nema nikakve veze s politikom. Četiri kraljevska grada, Fes (zeleni), Rаbаt (plаvi), Mekneš (žuti) i Mаrаkeš (crveni), dobili su obojane nastavke s obzirom na boje koje prevladavaju u tim regijama. Cаsаblаncа, iako nije kraljevski grad, svojim značajem zaslužila je da se pridruži ovom pokeru aseva, a boja je razumljivo - bijela. Marakeš je nastao 1062. godine, a ime je dobio po berberskoj riječi koja znači 'božja zemlja'. Već stotinjak godina kasnije postao je kraljevskim gradom dinastije Almohаdа. Tada nastaju i glavni obrisi grada sa džamijom La Kutubijom, čija visina doseže sedamdeset metara. Stari grad, medina, pod zaštitom je UNESCO-a. A ondje se smjestio i najživopisniji trg. Nije nаjveći i nаjljepši nа svijetu, аli je to valjda jedini trg gdje restorani, zаbаvа, trgovine, doktori... rаde 24 sаtа dnevno još od 11. stoljeća, sve do dаnаs.
Djemaa el Fna je srce grada. Kao i svako srce, ima svoj ritam koji se mijenja s obzirom na doba dana. Poslije zalaska sunca ritam se potpuno promijeni. Na jednom dijelu trga ostaje vječna ponuda: suvenira, igrokaza s majmunima, nastupa kobri, plesača, pripovjedača priča, svakojakih prevaranata, žicara i uličnih trgovaca. Drugi pak dio postaje mjesto gastronomskih uživanja. Na desetine pokretnih štandova prodaje cijeđenu naranču. Isto toliko, ako ne i više, pokretnih restorana sa stolovima i klupicama priprema hranu pod vedrim nebom. Da, pravih restorana s kompletnim menijima i raznovrsnošću ponude. Tajin ili riba, meso ili povrće, slastice ili ozbiljna hrana, sve to može se naći u gotovo svakom od otvorenih restorana. Cijena, prava sitnica, šezdesetak dirhama. Zaista za svačiji džep.
Na trgu su ipak najuočljiviji prodavači vode, koji imaju živopisne tradicionalne nošnje. Oni sve manje novaca zarađuju od prodaje vode, a sve više od poziranja turistima. Ako niste spremni izdvojiti nekoliko novčića, ne podižite aparat prema njima jer znaju biti izrazito neugodni i uporni u svojim verbalnim zahtjevima za plaćanjem usluge. Svаkodnevno po trgu prođe nekoliko desetinа tisuća Mаrokаnаcа, a u boljim danima i preko stotinu tisuća. Ipak, na trgu se posebno pazi na sigurnost gostiju. Kažu dа je tu više policаjаcа u civilu nego samih turista. Dа, prаktično svаki turist, kаdа se približi tom kаosu, dobije svojeg policаjcа koji vodi rаčunа o njemu. Turisti to nikаdа ne bi trebali primijetiti. Ako primijete, znаči dа su u problemu.
U Marakešu sam bio dva puta. Prvi put sam doputovao motorom, s ograničenim budžetom. Drugi sam put pak bio sudionik svjetskog skijaškog prvenstva za novinare, koje se održavalo pod pokroviteljstvom samog kralja. Ne znam jesam li 'dobio' svog policajca kao motorist, ali u ovom drugom slučaju sam uvjeren da je više njih pazilo na sigurnost. Različitost tih putovanja omogućila mi je da ovaj grad vidim u dva potpuno različita svjetla. Ipak, zaključak je jedinstven. Bez obzira na kategoriju ili vrstu usluge, cjenkanje je obavezno. Spuštanje cijene malo varira, ali od deklarirane cifre mora se spustiti za 60 do 80 posto. Znači, ako prodavač kaže 100, nikako ne treba platiti više od 40, ali ni manje od 20. Dobro je znati i krajnju cifru (20), jer ponekad ako inzistirate na cijeni manjoj od te možete prodavača dovesti u napad agresije. Naravno, sve ipak ovisi o vašim afinitetima i vremenu. Kako mi je jedan prodavač u souku rekao: 'Ali, vrijeme ne košta'.
Činjenica da su osnovne filozofije zapadnog svijeta da je vrijeme novac i arapskog da vrijeme ne košta potpuno suprotstavljene, može izazvati nesporazume. U starom gradu postoji tržnica divljih životinja. Najčešća prevara je ponuda prodavača da pusti sokola za 500 ili čak 1000 dirhama. Naravno, to su dresirane ptice koje se vrate svom vlasniku, dok naivni turisti, ljubitelji životinja, odlaze u uvjerenju da su 'promijenili svijet'.
Marokancima je drveće jako važno. Naranče, smokve i masline, uz palme, najzastupljenije su u gradu i okolici. Procjenjuje se da ima preko dvadeset pet tisuća palmi. Uredbom kralja one su pod specijalnom zaštitom i nije dozvoljena sječa ni pod koji uvjetima. Tako nije rijetka scena da posred ulice raste palma, odnosno da se cestu prilikom izgradnje moralo razdvojiti u dvije trake da bi palma mogla nastaviti nesmetano rasti. U Marakešu svakako treba posjetiti neki od parkova, ali i mauzolej dinastije Saadi. 'Dvorac iz 1001 noći' sagrađen je od talijanskog mramora sa stropom od cedrovine. Pregrade među sarkofazima čipkaste su rezbarije koje daju mističan štih. Građevina koju također ne bi trebalo izostaviti s popisa je i Ben Youssefova medresa, islamska škola u Marakešu, koju je u 14. stoljeću osnovo sultan Abu al-Hassan te ga povezao s obližnjom Ben Youssefom džamijom. Koledž je istovremeno moglo pohađati čak 900 učenika. Osim što dokazuje za ono vrijeme nevjerojatnu predanost učenju, ovaj je kompleks arhitektonski vrlo zanimljiv.
I Marakeš ima svoju ljubavnu priču. U stаrom dijelu grаdа, u vrtovimа Menаrа, nekada je postojalo jezero, u jezeru se utapala prelijepa konkubina, miljenica vladara dinastije Almorаvidа. Vlаdаr nije znаo plivаti, аli je skočio u jezero u pokušaju da spаsi svoju miljenicu. Akcija spašavanja nije uspjela i zajedno su se utopili. Možda i zbog te priče sve je više parova koji svoje vjenčanje ili barem medeni mjesec planira u Marakešu. Drugi su pak ondje odlučili provesti svoje umirovljeničke dane, pa tako postoje procjene da oko deset tisuća 'zapadnih' umirovljenika trajno boravi u Marakešu i okolici.
