Autor: Dan Figenwald
Izvor:
Croatian Traveller
Državica Monaco druga je najmanja na svijetu. Sa širinom koja varira od 1,7 kilometara do 349 metara i ukupnom površinom od 2 četvorna kilometra definitivno je jedinstvena. Naravno da nisu samo brojke te koje ovu mikro-državu čine posebnom. Najgušće je naseljena država svijeta, druga najmanja (Vatikan je manji), a u svojem najužem dijelu - najuža na svijetu.
Kod nas se nerijetko Monaco smatra državom, a Monte Carlo njezinim glavnim (i jedinim) gradom. To je pogrešno. Monte Carlo je samo jedan od 10 kvartova (quartier) grada Monaco-Ville, niti najveći, niti najmanji, nego, eto, zahvaljujući i činjenici da se u njemu nalazi čuveni 'Le Grand Casino', te zbog centralne pozicije - usput je i administrativno središte. U tom se 'quartieru', da stvar bude još zamršenija, ipak ne nalazi sva administracija: tu su, ravnopravni, još Le Rocher, odnosno Monaco Ville (Grad Monaco, stari dio na stijenama) te Le Condamine, dio koji sadržava luku Hercule. Ostali su kvartovi: Fontvieille, Moneghetti, Larvotto, La Rousse/Saint Roman, Saint Michel, La Colle i Les Revoires. Le Portier će vrlo vjerojatno od 2014. godine biti 11. kvart, po želji princa Alberta II.
Što su, dakle, Monaco i Monte Carlo? Monaco je ime države i grada (Monaco Ville), jasne granice između grada i države ne postoje, a Monte Carlo najpoznatiji kvart u kojem živi nešto više od 3000 ljudi, što čini desetinu stanovništva Kneževine Monaco. Površina mu je mizernih 0,3 četvorna kilometra...
Od 1297. godine Dinastija Grimaldi praktički bez prestanka vlada, s malim prekidom od 1793. do 1814. godine, kada su 'šefovi' bili Francuzi. Od 1918. godine, pak, u Monacu su se obvezali usklađivati ustav i funkcioniranje državice u skladu s francuskim regulama. No, jedno je obećanje, a drugo situacija na terenu. Monaco je priča za sebe, to je jasno svakome tko provede makar i jedan dan u ovom gnijezdu bogatih i slavnih. Ja sam ih proveo podosta, imao prilike osjetiti kako narod tamo diše, vidjeti idu li i oni, poput nas 'smrtnika', u dućan po pecivo, mlijeko, po novine, stoje li u redu ispred bankomata, čekaju li u pošti na red... Ne bi čovjek rekao, ali - sve to doista ljudi ondje rade! Život u Monacu ne mora se nužno bitno razlikovati od života u nekoj 'normalnoj' državi solidnog standarda.
Pa ipak, postoje razlike, neke su i vrlo znakovite. Recimo, događaj iz 2003. godine, kada sam u jednom prilično 'fancy' autu, posuđenom zbog želje da se uklopim u glamur, klizio ulicama Kneževine. Na semaforu mi je lokalni čiča kroz prozorčić svojeg čudesno očuvanog Minija (stara verzija, naravno) objašnjavao kako iz trake u kojoj se nalazim ne smijem desno, iako je označeno drugačije. Ne smijem jer on tamo želi prije mene, premda se nalazio iza. Nisam shvatio njegovu motivaciju, a kako mi je bio ekstremno antipatičan u samom startu, ignorirao sam njega i njegove gestikulacije, pravio se da ne shvaćam na čemu inzistira. U sekundi je eksplodirao, čineći prekršaj ulaženjem u traku suprotnog smjera, prepriječio mi je put i pritom sitno ogrebao oba auta, te odmah zvao policajca. Koji je, da stvar bude bolja, stajao dvadesetak metara dalje. Objasnio mu je svoju verziju, lamatao rukama kao da ne govore isti jezik, ja sam potom ispričao svoju istinu, policajcu je bilo neugodno, nije znao gdje da pogleda, pipkao je prstima oštećenja na oba auta i potom mi gotovo prišapnuo da mu je više ili manje jasno da je lokalni galamdžija u sedmom desetljeću života u krivu, ali mu ne može i ne smije ništa jer - on je stanovnik Monaca. Od rođenja. Pitao sam je li to doista dovoljan razlog da za prometni prekršaj koji je počinio, ne odgovara.
- Ne bi tako trebalo biti, ali, shvatite me, mi smo ovdje da štitimo prije svega ljude Monaca. Ako želite, nađite svjedoka i tužite ovog gospodina zbog štete, ali ja bih najradije da se ovo nekako izgladi...
To su bile riječi policajca! Ne nekog dječaka maskiranog u policajca, nego ozbiljnog, službenog, monegaškog prometnog policajca. Eto, takav status ima lokalno stanovništvo Monaca.
O.K., ta je neugodna epizoda bila i jedina slična tijekom mojih desetak posjeta ovom čudesnom mjestu. Čudesnom zbog svega onoga što nudi na tako malom prostoru. Nisam kockarski tip pa sam tijekom svih svojih posjeta Monacu i kvartu Monte Carlu dvaput ušao, reda radi, zavrtjeti par rundi ruleta. Izgubivši ekspresno par franaka, kasnije eura, prepustio sam se svemu ostalom što nudi ovo božansko mjesto.
Recimo, 'Monte Carlo Country club' jedan je od najfascinantnijih teniskih centara svijeta, na brdu, s nestvarnim pogledom. Naravno, u klubu superbogati igraju u svojim terminima, a jedan tjedan u godini crvenu zemlju zaposjednu najbolji tenisači svijeta na ATP turniru. Klub, u kojem bi vas članstvo stajalo desetgodišnje zarade, ima raskošni bazen s jednako tako fantastičnim pogledom, restoran u kojem je nemoguće - moguće. No, kako je Monaco minijaturan, ovaj se klub, unatoč svojem nazivu, ne nalazi niti u Monte Carlu niti u Monacu, on je taman malo izvan Kneževine, zahvaća francusku regiju Roquebrune Cap-Martin. Dakle, kao stanovnik Monaca, da bi odigrao partiju tenisa, moraš izaći iz vlastite države... Slično je i s golfom, no to je već nekako razumljivije, cijeli je Monaco manji od jednog prosječnog golf-igrališta.
Dvojbi nema, u Monacu će gostu teško biti dosadno, treba samo dobro isplanirati boravak, raspitati se što se nikako ne smije zaobići. One koji sline za starim automobilima, kolekcija princa Rainiera III. će oduševiti. Stotinjak raritetnih automobila od kojih svaki priča svoju priču... Ludo.
A kada ste u Monacu, ako se ne radi o dnevnom izletu, trebate negdje i prespavati. Izbor je velik, dijapazon čudesan. 'Riviera Mariott' opcija je ako želite biti centralno smješteni, a da ne iskrcate tisuće eura za noć. U tom je hotelu boravila i Janica Kostelić u dva navrata, onda kada još nije bila tobožnja stanovnica Monaca (kao i mnogi svjetski sportaši i ostali koji izbjegavaju plaćanje poreza u svojoj državi, jer - u Monacu poreza nema). Za razmaženije su hoteli 'Metropole' ili ekstrarenomirani 'De Paris', a može proći i luksuz koji pruža 'Hermitage'. Pet se zvjezdica u ovim slučajevima podrazumijeva, kao i cijena od 300 do 1500 eura za noć.
No, pogrešan bi bio zaključak da se u Monacu mora spavati skupo. Ovo su bili 'inputi' za one koji inzistiraju na visokoj razini usluge i komfora. Hotela s prihvatljivom cijenom ima čak i u strogom centru. Stotinjak eura za predvidljivi 'Novotel' dobar je 'deal', a može još i jeftinije, ako se zadržite na dvjema zvjezdicama - tada cijena noćenja po osobi ne prelazi 50 eura. A sobe su pristojne, klimatizirane i opremljene frižiderom, satelitskim tv-om. Nije loša niti opcija spavanja u francuskom Mentonu, živahnom turističkom središtu, gdje je sve jeftinije. Treba samo izbjegavati vrijeme 'rush-houra', od 16 do 20 sati lokalna cesta između Mentona i Monaca tada postaje preuska, prespora, naporna.
Općenito, dulji boravak u Monacu ruši predrasude. Da, tu žive neki od najbogatijih ljudi svijeta, ali ne samo oni. Ovdje postoji čak i Mc Donald's, postoje mnogi jeftini, a kvalitetni restorani, more je iznenađujuće čisto, kupanje sasvim zgodno i ne plaća se ulaz na gradsku plažu.
Noćna priča je također jak adut Kneževine Monaco. Treba samo odabrati: R & B scena u klubu 'Black Legend', nešto glamuroznije ozračje u 'Karementu' ili u klubu 'Jimmy'z', najpoznatijem u ovom dijelu Europe. To su opcije za one koji žele noć spojiti s jutrom. U 'Jimmy'z' možda nećete ući bez nekog kvalitetnijeg trika za redare, ali niti to nije pravilo. Dosta ovisi o njihovu raspoloženju i, naravno, o situaciji te večeri. Jer, gosti su nerijetko zvijezde Holywooda ili neki drugi 'celebrityji', pa domaćini brinu da im ne bude tijesno u njihovu klubu. Šteta je upravo tada ne ući i ne vidjeti kako se i ti slavni likovi često bezuspješno bore s ritmom što im ga DJ servira. Tu ne pomažu milijuni i milijarde.
Monaco je, dakle, sjajno mjesto za dnevnu i noćnu zabavu, vrlo dobro čak i za kupanje u moru koje je ovdje doista jest azurne boje. Gastronomski zanimljiv, ne nužno i astronomski skup grad, povijesno izuzetno zanimljiv komad samostalne Kneževine usred Francuske, ultimativno okupljalište svjetskog jet-seta. Drugačiji, poseban, a istovremeno dostupan, običan, gostoljubiv. Mjesto u koje se čovjek rado vraća.