Vukas, Plerej Grand Cru 2009

Južnjačka crvena vina s ostatkom neprevrelog sladora već su po svojoj prirodi puna voća i pripadajuće voćne slasti, ali i alkohola. Međutim, ponekad je baš zbog visokih alkohola potrebno zaustaviti vrenje (ukoliko to već ne učini sama priroda) kako bi se s ostatkom sladora osigurala neophodna ravnoteža te kako bi se na taj način "prizemljili“ visoki alkoholi i prirodna robusnost Plavca Malog. Dok je kod redovne berbe ova intervencija izostala (nije nam poznato je li riječ o spontanom prestanku vrenja ili ciljanom, tehnologijom potpomognutom zaustavljanju vrenja), kasna berba i veća količina prosušenih bobica razlog su ostatka 10 g/l sladora koliko ima ovaj Grand Cru primjerak. Dubravko Vukas uzgaja isključivo Plavac Mali na ukupnoj površini od oko 1 ha vinograda južne ekspozicije. Površina je to s koje se ne može očekivati proizvodnja velike količine sirovine, posebice kada je cilj ograničenje prinosa po trsu. Kako i sam vinar kaže, oko 700 g po trsu, koliko posljednjih godina imaju, je optimalna mjera za proizvodnju vrhunskih vina, uz napomenu da se u boljim godinama (kakva je bila 2009.) u dijelu vinograda berba vrši u nešto kasnijem terminu kako bi se grozdovi prirodno prosušili te kako bi se sadržaj bobica dodatno koncetrirao. Rezultat?

Snaga i bogatstvo vas čekaju već na prvom koraku u vidu tekućine duboke, zbijene i koncentrirane granatne boje. Prve olfaktorne impresije javljaju se kroz poprilično umjeren nos, bez primjetnog alkohola unatoč popriličnih deklarativnih 16,2%, što nas je pomalo iznenadilo - pozitivno. Možda su prethodna očekivanja i mentalna priprema učinili svoje i sačuvali nas određenog šoka. Ravnopravno se izmjenjuje i isprepliće crveno voće, anis, mentol i čokolada – "After Eight“ i "Griotte“. Kasnije se probija još i neobičan, ali na osobnoj kvalitativnoj ljestvici, vrlo vrijedan miris paljene plastike pomiješane sa suhom travom. Jedina aromatska zamjerka leži u nešto višim razinama hlapljive octene kiseline, ali koja bitno ne narušava sliku u cjelini (razina je bila vrlo mala, tek nešto iznad osobne granice osjetljivosti). Na nepcu je likerske naravi – gušće, umjereno ekstraktno, s mnogo sitnih i zrelih tanina koji su iznimno stasite naravi ali su isto tako zahvaljujući ostatku sladora u dobrom balansu s ostatkom. Upravo su tanini najprimjetniji na srednjem nepcu i retrookusu gdje se još pojavljuje kožica gorke višnje i brusnice. Za razliku od nosa, u ustima su nešto niže kiseline dozvolile alkoholu da se "razmaše“ pa tako u ustima cijelo vrijeme imate određenu "borbu“ alkohola, sladora, ekstrakta i taninima – na sreću bez pobjednika. Svakako mu treba dati vremena u čaši, ali i u boci gdje ga preporučamo ostaviti još barem 3 – 5 godina tijekom kojih će se okusi još bolje integrirati i obogatiti s ponešto novih .

“Ne trudimo se proizvesti vina koja su posebno harmonična, lagana i prihvatljivija širem tržištu, već plavac koji ima svoj identitet i autohtonost, voćno vino, robusno s lijepim voćnim mirisom”, kaže Dubravko Vukas. Smatramo da je taj cilj s ovim primjerkom u potpunosti postignut jer ovo nikako nije vino za svakoga iz dva razloga – jedan je cijena koja je za prosječnog vinopiju ipak prevelika, a drugi je karakteristična stilistika koncentriranosti, stasitosti i alkoholnosti.

Vino se može nabaviti u vinoteci Vivat Fina vina.

Najbolje pristaje uz: slabije do umjereno pečeni steak, pečeni odrezak od divljači, brudet, zrelei i tvrde sireve
Temperatura serviranja: 18 ºC
Cijena: 172,70 kn (0,5 l)

Izvor: Gastro.hr