.jpg&imefolder=/&width=800)
Cordoba: Grad filozofa, pisaca, graditelja i istraživača
Datum objave:
25.05.2012
Tekst i foto: Boris Pletikosa
Izvor: Croatian Traveller
Cordoba je nezaobilazna stanica prilikom posjete Andaluziji. U 10. stoljeću bila je, uz Rim i Konstantinopol, najznačajniji grad u svijetu. O njenoj tadašnjoj moći svjedoče mnogi spomenici. Zapravo, kompletan stari grad i židovska četvrt pod zaštitom su UNESCO-a. Ondje se nalazi poznata Mezquita de Córdoba, jedna od najvećih svjetskih katedrala, koja je nekoć bila džamija, a stanovnici ovog kraja posebno su ponosni na školu jahanja i dresuru čistokrvnih arapskih konja.
Arapska Cordoba nekada je bila utvrđena medina s nekoliko ulaznih vrata. Glavni ulaz u grad su vrata Puerta del Puentena na obali rijeke Guadalquivir. Rimski most koji vodi do njih u dobrom je stanju, posebno nakon konstrukcijskih pojačanja u 17. stoljeću. Prilaz mostu s druge strane nekoć je branila mala utvrda s visokim kulama i zidinama, Torre de Calahorra. U njoj je muzej Andaluzije, a s vrha utvrde pruža se najljepši pogled na grad, noću posebno dojmljiv. Most je zatvoren za promet, pa je prepun domaćih i turista, koji se dolaze diviti pogledu i malo rashladiti na obalama rijeke. Nekada su u rijeci bili mnogobrojne vodenice koje su dizale vodu i navodnjavale vrtove. Do današnjih dana održala se samo jedna, kao primjer tehnologije stare tisuću i pol godina.
Prolaskom kroz ulazna vrata stiže se na trg s velikom fontanom i spomenikom sv. Rafaelu iz 1781. godine. S tog mjesta započinju se uzdizati zidine Mezquite. Riječ je o ogromnoj četvrtastoj građevini prljavožute boje s mnogobrojnim vratima, lukovima i ukrasima. Zanimljivo je da kroz povijest niti jedan vladar ili osvajač nikada nije ništa srušio, nego samo dodavao pa je građevina postajala sve veća i veća. Prvi dio džamije izgradio je 788. godine Abd al Rahman na mjestu vizigotske crkve. Mješavina je to elemenata rimske, arapske i vizigotske arhitekture. Dominiraju stupovi s dvostrukim lukovima, izrađeni od crvenobijelog kamena. Mnoge kuće i dvorišta su poslije građeni u tom stilu. Za vladavine Hisama I. izgrađen je i minaret.
Kada je kršćanski kralj Ferdinand III. Kastiljski 1236. godine zauzeo grad, Veliku džamiju posvećuje u kršćansku crkvu. U početku grade samo oltare uz bočne zidove, da bi 1523. godine započela izgradnja centralnog renesansnog dijela. Gradnja je trajala gotovo dva stoljeća. U međuvremenu je nadograđen postojeći minaret, a crkvena zvona na zvonicima postavljena su tek 1664. godine. Pored same zgrade i zvonika, tu je i veliko dvorište ograđeno zidinama, sa stablima naranči i tekućom vodom koja je nekad služila za obredno pranje vjernika. Dvorište je popločano mozaično postavljenim oblucima, tipičnima za Andaluziju. Unutrašnjost katedrale je mračna, osim onoga centralnog dijela pod kupolom, koju nose visoki stupovi od bijelog kamena sa grandioznim oltarom i orguljama. Oko Mezquite su mnoge trgovine suvenirima, mali restorančići, slastičarnice, kafići, hoteli i hosteli. Zatvaranjem glavnih vrata Katedrale i stara jezgra opusti.
Nasuprot Mezquite u 16. je stoljeću izgrađena bolnica, danas kongresni centar i izložbeni prostor. U blizini je mali trg Potro, s fontanom i malim obeliskom. Smatra se da je ime dobio zbog trgovine mulama i pojilom. U nekadašnjoj crkvi smješten je mali muzej s kolekcijom slika poznatih španjolskih umjetnika. Ondje se nalazi i statua poznatog rimskog filozofa Seneke, rođenog u Cordobi.
Unutar gradskih zidina nalazi se splet uskih uličica, malih trgova, bijelo obojenih kuća židovske četvrti. Sinagoga je izgrađena 1350. godine i jedna je od tri preostale u cijeloj Španjolskoj. Iako je grad vjekovima bio sinonim za suživot kršćana, Židova i Arapa, nakon velikog pogroma Židova 1492. godine sinagoga postaje bolnica pa kapela.
Drugi biser Cordobe je Tvrđava kršćanskih kraljeva ili Alcazar de los Reyes Cristianos, koja se nalazi uz samu rijeku, pedesetak metara udaljena od Mezquite. Njene visoke zidine i četiri kule kriju jedan od najljepših parkova Andaluzije, s bazenima i fontanama, visokim živicama čempresa, palmi, naranči, cvijeća i ostalih mediteranskih biljaka. Tu su statue svih kraljeva koji su živjeli u zamku. Kraljica Izabela upravo je ovdje primila Kristofora Kolumba i odobrila njegovu ekspediciju traženja novog puta za Indiju. U sjećanje na taj poseban događaj postavljen je spomenik u parku, prikaz Kolumba u razgovoru s kraljem i kraljicom. Tvrđavu je izgradio, nakon protjerivanja Arapa, Alfonso XI. 1328. godine i bila je rezidencija kršćanskih kraljeva sve do kraja 15. stoljeća. Tada je ondje sagrađena tamnica pa Cordoba postaje centar Španjolske inkvizicije punih 300 godina.
Nešto mlađi dio grada počinje s Calle de Conde de Gondomar, koja je jedna od glavnih ulica s trgovinama, kao i široka pješačka zona Avde del Gran Capitan s redovima drvoreda, fontanama, mnoštvom terasa restorana i kafića. Na njihovom križanju je crkva St. Nicolas sa zanimljivim šesterokutnim zvonikom, koji pomalo podsjeća na svjetionik. Nekada je i on bio minaret. Cijela je ulica prekrivena tendama koje štite od sunca, kao i mnoge ulice i trgovi po cijeloj Andaluziji. Centralni gradski trg Plaza de las Tendillas datira iz 14. stoljeća, a današnji izgled uglavnom zahvaljuje izgrađenim palačama s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Nešto dalje je ogromni, veličanstveni četvrtasti trg Plaza de la Corredera, okružen sa sve četiri strane jednom jedinom zgradom s kolonadama iz 17. stoljeća.
U rimsko doba tu je bio amfiteatar, pa mjesto za konjske trke i sajmište. Po danu je i dalje tržnica voćem i povrćem, a subotom buvljak. Tu se održavaju rock-koncerti i mnoge druge kulturne manifestacije. Uvečer se skupljaju mladi i obitelji s djecom, voze se bicikli, role... Kod velikog parka i trga Plaza de Colon je danas crkva i monumentalna zgrada Uprave Provincije Cordoba u nekadašnjem samostanu iz 1236. godine, Convento de la Merced. Kažu da je to jedna od najljepših fasada i zgrada u gradu. Od sjevernih zidina ostala su samo ulazna vrata Torre de la Malmuerta iz 1408. godine. Jedno vrijeme su bila i tamnica za gospodu. Legenda kaže da ju je morao za kaznu podići plemić, koji je ubio svoju ženu, pogrešno je optuživši za nevjeru. Na mjestu nekadašnjih zidina sada se proteže 350 metara široki bulevar s parkovima, dječjim igralištima i šest ogromnih identičnih fontana.
Desetak kilometara izvan grada nalazi se još jedan dragulj arapske arhitekture. Medina Azahara je palača koju je 931. godine počeo graditi Abd-al Rahman III. na vrhuncu slave Kalifata Cordobe, kako bi se pokazala moć jednog od najmoćnijih vladara srednjeg vijeka. Tu je izgrađen cijeli grad na tri nivoa, opasan zidovima, kojeg su dograđivali i nasljednica trona. Pored dvije rezidencije u kojima je živio vladar, izgrađena je džamija, kupatila, administrativne i upravne zgrade, zgrade za vojsku i zanatlije i vrtovi. Cijeli je kompleks bio pravokutnog oblika dužine 1500m i širine 750 m. Nažalost, nakon 80 godina je napušten zbog građanskog rata. Nakon koga je uslijedio i pad moći kalifata te konačni njegov nestanak.
U Cordobi, kao i svuda po Andaluziji, nalazi se mnoštvo malih restorana. Tradicionalno serviraju male porcije, tapase. Nude se i turistički meniji po cijenama od 8 do 15 eura, koji počinju gazpachom, nezaobilaznom hladnom juhom od rajčice sa sjeckanim svježim povrćem. Izvrsno okrjepljuje u vrijeme ljetnih vrućina.
Izvor: Croatian Traveller
Cordoba je nezaobilazna stanica prilikom posjete Andaluziji. U 10. stoljeću bila je, uz Rim i Konstantinopol, najznačajniji grad u svijetu. O njenoj tadašnjoj moći svjedoče mnogi spomenici. Zapravo, kompletan stari grad i židovska četvrt pod zaštitom su UNESCO-a. Ondje se nalazi poznata Mezquita de Córdoba, jedna od najvećih svjetskih katedrala, koja je nekoć bila džamija, a stanovnici ovog kraja posebno su ponosni na školu jahanja i dresuru čistokrvnih arapskih konja.
Arapska Cordoba nekada je bila utvrđena medina s nekoliko ulaznih vrata. Glavni ulaz u grad su vrata Puerta del Puentena na obali rijeke Guadalquivir. Rimski most koji vodi do njih u dobrom je stanju, posebno nakon konstrukcijskih pojačanja u 17. stoljeću. Prilaz mostu s druge strane nekoć je branila mala utvrda s visokim kulama i zidinama, Torre de Calahorra. U njoj je muzej Andaluzije, a s vrha utvrde pruža se najljepši pogled na grad, noću posebno dojmljiv. Most je zatvoren za promet, pa je prepun domaćih i turista, koji se dolaze diviti pogledu i malo rashladiti na obalama rijeke. Nekada su u rijeci bili mnogobrojne vodenice koje su dizale vodu i navodnjavale vrtove. Do današnjih dana održala se samo jedna, kao primjer tehnologije stare tisuću i pol godina.
Prolaskom kroz ulazna vrata stiže se na trg s velikom fontanom i spomenikom sv. Rafaelu iz 1781. godine. S tog mjesta započinju se uzdizati zidine Mezquite. Riječ je o ogromnoj četvrtastoj građevini prljavožute boje s mnogobrojnim vratima, lukovima i ukrasima. Zanimljivo je da kroz povijest niti jedan vladar ili osvajač nikada nije ništa srušio, nego samo dodavao pa je građevina postajala sve veća i veća. Prvi dio džamije izgradio je 788. godine Abd al Rahman na mjestu vizigotske crkve. Mješavina je to elemenata rimske, arapske i vizigotske arhitekture. Dominiraju stupovi s dvostrukim lukovima, izrađeni od crvenobijelog kamena. Mnoge kuće i dvorišta su poslije građeni u tom stilu. Za vladavine Hisama I. izgrađen je i minaret.
Kada je kršćanski kralj Ferdinand III. Kastiljski 1236. godine zauzeo grad, Veliku džamiju posvećuje u kršćansku crkvu. U početku grade samo oltare uz bočne zidove, da bi 1523. godine započela izgradnja centralnog renesansnog dijela. Gradnja je trajala gotovo dva stoljeća. U međuvremenu je nadograđen postojeći minaret, a crkvena zvona na zvonicima postavljena su tek 1664. godine. Pored same zgrade i zvonika, tu je i veliko dvorište ograđeno zidinama, sa stablima naranči i tekućom vodom koja je nekad služila za obredno pranje vjernika. Dvorište je popločano mozaično postavljenim oblucima, tipičnima za Andaluziju. Unutrašnjost katedrale je mračna, osim onoga centralnog dijela pod kupolom, koju nose visoki stupovi od bijelog kamena sa grandioznim oltarom i orguljama. Oko Mezquite su mnoge trgovine suvenirima, mali restorančići, slastičarnice, kafići, hoteli i hosteli. Zatvaranjem glavnih vrata Katedrale i stara jezgra opusti.
Nasuprot Mezquite u 16. je stoljeću izgrađena bolnica, danas kongresni centar i izložbeni prostor. U blizini je mali trg Potro, s fontanom i malim obeliskom. Smatra se da je ime dobio zbog trgovine mulama i pojilom. U nekadašnjoj crkvi smješten je mali muzej s kolekcijom slika poznatih španjolskih umjetnika. Ondje se nalazi i statua poznatog rimskog filozofa Seneke, rođenog u Cordobi.
Unutar gradskih zidina nalazi se splet uskih uličica, malih trgova, bijelo obojenih kuća židovske četvrti. Sinagoga je izgrađena 1350. godine i jedna je od tri preostale u cijeloj Španjolskoj. Iako je grad vjekovima bio sinonim za suživot kršćana, Židova i Arapa, nakon velikog pogroma Židova 1492. godine sinagoga postaje bolnica pa kapela.
Drugi biser Cordobe je Tvrđava kršćanskih kraljeva ili Alcazar de los Reyes Cristianos, koja se nalazi uz samu rijeku, pedesetak metara udaljena od Mezquite. Njene visoke zidine i četiri kule kriju jedan od najljepših parkova Andaluzije, s bazenima i fontanama, visokim živicama čempresa, palmi, naranči, cvijeća i ostalih mediteranskih biljaka. Tu su statue svih kraljeva koji su živjeli u zamku. Kraljica Izabela upravo je ovdje primila Kristofora Kolumba i odobrila njegovu ekspediciju traženja novog puta za Indiju. U sjećanje na taj poseban događaj postavljen je spomenik u parku, prikaz Kolumba u razgovoru s kraljem i kraljicom. Tvrđavu je izgradio, nakon protjerivanja Arapa, Alfonso XI. 1328. godine i bila je rezidencija kršćanskih kraljeva sve do kraja 15. stoljeća. Tada je ondje sagrađena tamnica pa Cordoba postaje centar Španjolske inkvizicije punih 300 godina.
Nešto mlađi dio grada počinje s Calle de Conde de Gondomar, koja je jedna od glavnih ulica s trgovinama, kao i široka pješačka zona Avde del Gran Capitan s redovima drvoreda, fontanama, mnoštvom terasa restorana i kafića. Na njihovom križanju je crkva St. Nicolas sa zanimljivim šesterokutnim zvonikom, koji pomalo podsjeća na svjetionik. Nekada je i on bio minaret. Cijela je ulica prekrivena tendama koje štite od sunca, kao i mnoge ulice i trgovi po cijeloj Andaluziji. Centralni gradski trg Plaza de las Tendillas datira iz 14. stoljeća, a današnji izgled uglavnom zahvaljuje izgrađenim palačama s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Nešto dalje je ogromni, veličanstveni četvrtasti trg Plaza de la Corredera, okružen sa sve četiri strane jednom jedinom zgradom s kolonadama iz 17. stoljeća.
U rimsko doba tu je bio amfiteatar, pa mjesto za konjske trke i sajmište. Po danu je i dalje tržnica voćem i povrćem, a subotom buvljak. Tu se održavaju rock-koncerti i mnoge druge kulturne manifestacije. Uvečer se skupljaju mladi i obitelji s djecom, voze se bicikli, role... Kod velikog parka i trga Plaza de Colon je danas crkva i monumentalna zgrada Uprave Provincije Cordoba u nekadašnjem samostanu iz 1236. godine, Convento de la Merced. Kažu da je to jedna od najljepših fasada i zgrada u gradu. Od sjevernih zidina ostala su samo ulazna vrata Torre de la Malmuerta iz 1408. godine. Jedno vrijeme su bila i tamnica za gospodu. Legenda kaže da ju je morao za kaznu podići plemić, koji je ubio svoju ženu, pogrešno je optuživši za nevjeru. Na mjestu nekadašnjih zidina sada se proteže 350 metara široki bulevar s parkovima, dječjim igralištima i šest ogromnih identičnih fontana.
Desetak kilometara izvan grada nalazi se još jedan dragulj arapske arhitekture. Medina Azahara je palača koju je 931. godine počeo graditi Abd-al Rahman III. na vrhuncu slave Kalifata Cordobe, kako bi se pokazala moć jednog od najmoćnijih vladara srednjeg vijeka. Tu je izgrađen cijeli grad na tri nivoa, opasan zidovima, kojeg su dograđivali i nasljednica trona. Pored dvije rezidencije u kojima je živio vladar, izgrađena je džamija, kupatila, administrativne i upravne zgrade, zgrade za vojsku i zanatlije i vrtovi. Cijeli je kompleks bio pravokutnog oblika dužine 1500m i širine 750 m. Nažalost, nakon 80 godina je napušten zbog građanskog rata. Nakon koga je uslijedio i pad moći kalifata te konačni njegov nestanak.
U Cordobi, kao i svuda po Andaluziji, nalazi se mnoštvo malih restorana. Tradicionalno serviraju male porcije, tapase. Nude se i turistički meniji po cijenama od 8 do 15 eura, koji počinju gazpachom, nezaobilaznom hladnom juhom od rajčice sa sjeckanim svježim povrćem. Izvrsno okrjepljuje u vrijeme ljetnih vrućina.
