.jpg&imefolder=/&width=800)
.jpg&imefolder=/&width=800)
početna -> destinacije -> hvar – grad bogate povijesti, sunca, sjajnog provoda i gastronomske renesanse
Hvar – grad bogate povijesti, sunca, sjajnog provoda i gastronomske renesanse
Datum objave:
18.06.2012
Autor: Dan Figenwald
Foto: 'Gariful', 'Podstine', HTZ/B. Kragić, 'Riva'
Izvor: Croatian Traveller
Čak 6000 godina stari su prvi znakovi života na Hvaru, otoku sunca. Sam Grad Hvar važnost dobiva krajem 13. stoljeća, kada postaje glavno središte biskupije 1278. godine preuzevši tu ulogu od Staroga Grada, po želji moćne Venecije. I ne samo otočko središte, već “centrala“ komunalne uprave za Brač i Vis. Sve do 1797. godine traje hvarski uzlet, tijekom kojeg je postao glavna vojno-pomorska postaja na Jadranu, razvija se ribarstvo, zemljoradnja, pomorstvo, trgovina...
Grad tako poprima izgled ozbiljnog, urbanog naselja, a 1612.godine osniva se prvo građansko kazalište. Ustanak hvarskih počana pod vodstvom Matije Ivanića 15.14.godine ugušen je intervencijom –a koga bi drugoga! – Venecije. Mir nije bio suđen ovome gradu; Turci, neizbježni osvajači, nahrupili su 1571.godine, a eksplozija baruta u gradskoj tvrđavi uništila je pola grada. Bilo je tu potom uprave Austrijanaca, Francuza, pa opet Austrijanaca, a nakon II. Svjetskog rata otok i grad polako postaju kvalitetna turistička destinacija.
Grad Hvar danas je, objektivno, sam vrh hrvatske turističke ponude. Ne bez mana, naravno, ali jedan sjajan spoj vrhunske arhitekture, obilja sunca, kristalno čistog mora i vrlo dobre ponude noćne zabave. Možda bi se trebalo poraditi na sportskoj infrastrukturi, svakako i obnoviti neke hotele koji djeluju otužno, ali s Adrianom, Rivom, Amforom i Podstinama, hotelima koji će zadovoljiti i one najizbirljivije, Hvar je postao zanimljiv gostima iz cijelog svijeta.
On nije Mykonos, jer nema niti približno tako lijepe plaže, nema stotinu hotela i barova poput “najjačeg“ grčkog otoka. Nije Ibiza, koja vrvi noćnim mega-klubovima, ne može biti glamurozan poput Porto Cerva ili Caprija. Hvar je stekao slavu upravo zato jer je sve to pomalo. Ne mora se sramiti niti svojeg noćnog života, niti strukture gostiju (za razliku od mnogih drugih jadranskih destinacija, ovdje su odavno iščezle čarape i preko njih sandale za vodu kao opcija za gradsku šetnju), hotelskog ni privatnog smještaja, koji nudi za svačiji ukus i džep. A u posljednjih desetak godina ne mora se sramiti niti svoje gastro-scene.
Bila je to hvarska Ahilova peta. Na prste jedne ruke moglo se, sve donedavno, nabrojati kvalitetne restorane. Istovremeno, postojala ih je cijela hrpa prevarantskih, s diletantski pripremljenom hranom i lopovskim cijenama. Po sistemu: Danas te oderem, ne moraš doći više nikada, naići će nova žrtva.
Ima toga još uvijek, još se lako nađe loše hrane za visoku cijenu. No, Hvar se više ne mora crvenjeti, takvih pojava ima posvuda u svijetu. Bitno je da postoji i druga strana priče, i da se ona ne svodi na dvije, tri opcije. Danas Hvar ima barem 15 odličnih ili vrlo dobrih restorana, još dva puta toliko onih mjesta s kojih gost neće otići praznog novčanika, kiselog raspoloženja i s osjećajem da ga je netko opasno prevario. Ulaže se u kuhare, shvatili su vlasnici restorana da dobrog chefa ne mogu angažirati za “siću“, radi se na interijerima, gostima prilazi ne kao nekome koga treba oderati, već kome treba prodati dobru priču, ali priču s pokrićem.
Hvarski restorani nisu jeftini. Naprotiv, oni su danas skuplji nego ikada, ali sada vrlo često iza te cijene stoji usluga, kvaliteta, pristup gostu. U drugoj polovici srpnja, pa sve do prvih dana rujna (bilo bi lijepo da na Jadranu sezona traje dulje, ali to jednostavno ne znamo izvesti) svi bolji hvarski restorani gotovo da nemaju praznu stolicu u večernjim satima. To ne znači da su gosti stižu u Hvar gladniji nego prije, već da se ovdašnja gastro-scena probudila.
Foto: 'Gariful', 'Podstine', HTZ/B. Kragić, 'Riva'
Izvor: Croatian Traveller
Čak 6000 godina stari su prvi znakovi života na Hvaru, otoku sunca. Sam Grad Hvar važnost dobiva krajem 13. stoljeća, kada postaje glavno središte biskupije 1278. godine preuzevši tu ulogu od Staroga Grada, po želji moćne Venecije. I ne samo otočko središte, već “centrala“ komunalne uprave za Brač i Vis. Sve do 1797. godine traje hvarski uzlet, tijekom kojeg je postao glavna vojno-pomorska postaja na Jadranu, razvija se ribarstvo, zemljoradnja, pomorstvo, trgovina...
Grad tako poprima izgled ozbiljnog, urbanog naselja, a 1612.godine osniva se prvo građansko kazalište. Ustanak hvarskih počana pod vodstvom Matije Ivanića 15.14.godine ugušen je intervencijom –a koga bi drugoga! – Venecije. Mir nije bio suđen ovome gradu; Turci, neizbježni osvajači, nahrupili su 1571.godine, a eksplozija baruta u gradskoj tvrđavi uništila je pola grada. Bilo je tu potom uprave Austrijanaca, Francuza, pa opet Austrijanaca, a nakon II. Svjetskog rata otok i grad polako postaju kvalitetna turistička destinacija.
Grad Hvar danas je, objektivno, sam vrh hrvatske turističke ponude. Ne bez mana, naravno, ali jedan sjajan spoj vrhunske arhitekture, obilja sunca, kristalno čistog mora i vrlo dobre ponude noćne zabave. Možda bi se trebalo poraditi na sportskoj infrastrukturi, svakako i obnoviti neke hotele koji djeluju otužno, ali s Adrianom, Rivom, Amforom i Podstinama, hotelima koji će zadovoljiti i one najizbirljivije, Hvar je postao zanimljiv gostima iz cijelog svijeta.
On nije Mykonos, jer nema niti približno tako lijepe plaže, nema stotinu hotela i barova poput “najjačeg“ grčkog otoka. Nije Ibiza, koja vrvi noćnim mega-klubovima, ne može biti glamurozan poput Porto Cerva ili Caprija. Hvar je stekao slavu upravo zato jer je sve to pomalo. Ne mora se sramiti niti svojeg noćnog života, niti strukture gostiju (za razliku od mnogih drugih jadranskih destinacija, ovdje su odavno iščezle čarape i preko njih sandale za vodu kao opcija za gradsku šetnju), hotelskog ni privatnog smještaja, koji nudi za svačiji ukus i džep. A u posljednjih desetak godina ne mora se sramiti niti svoje gastro-scene.
Bila je to hvarska Ahilova peta. Na prste jedne ruke moglo se, sve donedavno, nabrojati kvalitetne restorane. Istovremeno, postojala ih je cijela hrpa prevarantskih, s diletantski pripremljenom hranom i lopovskim cijenama. Po sistemu: Danas te oderem, ne moraš doći više nikada, naići će nova žrtva.
Ima toga još uvijek, još se lako nađe loše hrane za visoku cijenu. No, Hvar se više ne mora crvenjeti, takvih pojava ima posvuda u svijetu. Bitno je da postoji i druga strana priče, i da se ona ne svodi na dvije, tri opcije. Danas Hvar ima barem 15 odličnih ili vrlo dobrih restorana, još dva puta toliko onih mjesta s kojih gost neće otići praznog novčanika, kiselog raspoloženja i s osjećajem da ga je netko opasno prevario. Ulaže se u kuhare, shvatili su vlasnici restorana da dobrog chefa ne mogu angažirati za “siću“, radi se na interijerima, gostima prilazi ne kao nekome koga treba oderati, već kome treba prodati dobru priču, ali priču s pokrićem.
Hvarski restorani nisu jeftini. Naprotiv, oni su danas skuplji nego ikada, ali sada vrlo često iza te cijene stoji usluga, kvaliteta, pristup gostu. U drugoj polovici srpnja, pa sve do prvih dana rujna (bilo bi lijepo da na Jadranu sezona traje dulje, ali to jednostavno ne znamo izvesti) svi bolji hvarski restorani gotovo da nemaju praznu stolicu u večernjim satima. To ne znači da su gosti stižu u Hvar gladniji nego prije, već da se ovdašnja gastro-scena probudila.
