Kunjas, Pošip 2010

Pošip se do sada pokazao i isprofilirao kao dalmatinska bijela sorta s najviše potencijala te kao takav zaslužuje da se u njemu može uživati u različitim stilskim izvedbama, čime uostalom dokazuje i svoj elasticitet. Nažalost, veći izvozni dosezi kao i maštovitost vinara prečesto su ograničeni količinom vrhunske sirovine budući je poznato da ponajbolji primjerci nastaju od grožđa s ograničenih područja otoka Korčule. Barem je tako bilo dok nedavni uspjesi Plenkovićeva Pošipa iz makarskog vinogorja (Decanterova zlatna medalja i regionalni trofej) nisu pokazali da postoji još lokaliteta koje tek treba otkriti, a gdje je moguće uspješno vinigradariti s Pošipom.   

Kunjasov Pošip iz 2010. se pomalo stilski razlikuje od poznatijih i razvikanijih primjeraka poput Pošipa Korta Katarine i Grgića (snažnijeg je tijela, “masniji“, primirenih aromatskih komponenti, fokusiran gotovo pa isključivo u smjeru čiste voćne komponenete koja nipošto nije banalna već višeslojna). Međutim, treba imati u vidu da je mladi Ljubo Kunjašić tek nedavno preuzeo vođenje obiteljskog gospodarstva pa se rezultati podizanja kvalitete, stilskog profiliranja i pozicioniranja u vlastitoj niši te medijskog truda u punoj mjeri tek mogu očekivati.  
 
Uz lagane odsjaje u čaši je vino vrlo duboke i bogate zlatno žute boje, iznimno kompaktno te se lijeno razliježe po stjenkama zahvaljujući solidnih 13,7% alkohola. Bistro je i vrlo čisto. Odmah na početku nos ispunjavaju lagane maslačne arome te mirisi vanilije i mješavine slatkih začina, međutim to su komponente koje su vrlo brzo, nakon što je vino prodisalo, ustupile svoje mjesto “esencijalnoj“ voćnosti u vidu vrlo zrele marelice, bijele šljive i kruške viljamovke. Na trenutke se osjeća sama suština ovog primjerka koju sam si osobno opisao kao slatkasto-voćnu vinoznost.

U ustima je punog tijela, toplo i alkoholno pikantno, masno i slasno. Sortno niske kiseline se još uvijek dobro drže i solidno pariraju toploj strani okusa. Primjećuje se i mala doza taničnosti koja daje određenu dimenziju pozitivne “težine“. Retrookus je srednje dug ali iznimno travnat. U ustima ostaje osjećaj kao nakon ispijanja odležalih travarica.

Vino koje vam u jednom gutljaju servira istovremeni doživljaji suhoće, astrigencije, slatkoće i topline. Svakako probati.

Najbolje pristaje uz: bijelu ribu, školjke na buzaru, rižoto od morskih plodova, brudet
Temperatura serviranja: 12-14 ºC
Cijena: oko 90 kuna
Izvor: Gastro.hr