.jpg&imefolder=/&width=800)
Solun – Grad festivala, praznika i karnevala
Datum objave:
24.07.2012
Autor: Tihomila Jovanović
Foto: thessaloniki.travel
Izvor: Croatian Traveller
Grčki: Thessaloniki ili Saloniki, turski: Selanik; slavenski: Solun; sve su to imena za najveći grad grčkog dijela Makedonije i drugi po veličini grad u Grčkoj (iza Atene). Grčko ime grad je dobio po ženi kralja Makedonije, oko 315 pr. Kr., sestri Aleksandra Velikog, čiji je otac Filip II., nakon pobjede nad Tesalcima, kćeri dao ime Tessalonika. Danas grad broji oko 360,000 stanovnika. Smješten je na Egejskome moru i prostire se duž cijelog zaštićenog zaljeva.
Njegova bogata povijesna baština ogleda se u svakom dijelu grada. Glavna cesta, Egnatia, u rimsko je doba spajala Europu i Aziju te time osigurala gradu status najznačajnijeg trgovačkog središta. I danas se njome prometuje prema Istanbulu, a u starim povijesnim zgradama sada su smješteni butici i trgovački lanci. Zbog velike trgovačke važnosti Rimljani su u gradu izgradili i luku koja je grad opsluživala do 18. stoljeća, a o kojoj i danas najviše ovisi solunsko gospodarstvo jer su sve zemlje jugoistočne Europe orijentirane na tu luku.
O burnoj prošlosti grada svjedoče brojni kulturni spomenici. Bijela kula, crkva sv. Dimitrija, Rotonda i Galerijev luk, samo su neke od znamenitosti grada. Nezaobilazno odredište za turiste svakako je crkva sv. Dimitrija, zaštitnika grada, sagrađena na mjestu rimskog zatvora u kojem su tadašnjeg rimskog prokonzula Dimitrija mučili po naredbi protukršćanskog cara Maksimilijana. Svetog Dimitrija smatra se čudotvorcem čija su čuda u nekoliko navrata spasila grad. Iako nije najveća, crkva sv. Dimitrija najznačajnija je jer je posvećena svetom zaštitniku grada, čije se kosti nalaze u kripti ispod crkve. Plastificirane ikonice sveca posjetitelji mogu kupiti u dućanu koji se nalazi u okviru crkve.
Bogata bizantska prošlost
Nakon podjele Rimskoga Carstva, Solun je potpao pod Bizant. U 7. stoljeću Slaveni su pokušali osvojiti grad, ali nisu uspjeli. Najznačajnija imena toga vremena svakako su poznata bizantska braća rođena u Solunu, Ćiril i Metodije, koji su u to vrijeme krenuli u misionarsku misiju u sjeverne regije zemlje. Njih dvojica, poznato je, stvorili su prvi slavenski književni jezik i postavili temelje slavenskoj književnosti.
Usprkos napadima i pljačkama drugih naroda, Solun u vrijeme Bizanta (od 10. do 12. stoljeća) doživljava procvat. Broj stanovnika naglo se povećao zajedno s velikom židovskom zajednicom. U listopadu svake godine, izvan gradskih zidina, održavao se sajam sv. Dimitrija i trajao je šest dana. Bio je to jedan od najvećih i najznačajnijih sajmova u tom dijelu svijeta. U spomen na zlatnu prošlost, glavne ulice i danas nose imena bizantskih careva. Tako je jedna od glavnih ulica Ivana Cimiska (cara iz 10. stoljeća), cara Heraklija (cara iz 7. stoljeća), a u središtu grada je na svakome koraku neka bizantska crkva oslikana freskama. Tragovi su to nekadašnjeg intelektualnog i umjetničkog procvata bizantskog Soluna.
Svoj razvoj Solun je nastavio i nakon što su ga osvojili Turci 1430. godine. U pet stotina godina turske vladavine postao je jedan od najvažnijih gradova Carstva i jedan od najvažnijih trgovačkih središta Balkana. Većina stanovništva bili su sefardski Židovi, a tek jednu četvrtinu predstavljali su Turci, Slaveni, Albanci i Grci. Židovsku zajednicu uništili su kasnije nacisti u Drugome svjetskom ratu.
Jedan dio grada, unutar gradskih zidina, ima očuvanu osmanlijsku arhitekturu. Taj se dio zove Gornji grad (Ano Poli). Na obali uz more nalazi se čuveni Bijeli toranj, simbol grada. Za vrijeme Turaka zvali su ga Krvavi toranj. Služio je kao zatvor u kojem su Turci ubijali i mučili zatvorenike, pa su zidovi bili krvavi. Tek nakon oslobođenja, toranj je obojen u bijelo.
Većinu crkava Turci su pretvorili u džamije, poput crkve sv. Jurja, crkve sv. Sofije, sv. Katarine i drugih, ostavljajući neizbrisiv trag svoje višestoljetne vladavine. Za tursku naciju Solun će uvijek ostati značajan dio njihove povijesti, jer je u njemu rođen Mustafa Kemal, zvani Ataturk, osnivač današnje turske nacije i najveći turski heroj.
Solun danas
Jedan od najstarijih gradova u Europi, danas je moderan grad, pun života, koji se natječe po ljepoti s Atenom i Kavalom. Krizna ekonomska situacija ne primjećuje se na ulicama. Svakodnevne gužve i vreva odraz su temperamenta toga naroda. Čak i na tržnici prodaje se uz mnogo vike, a tako se odvija i promet.
Solun je izvrstan za šetnju, a kad se šetnja kombinira sa shoppingom, za žene gotovo da nema boljeg užitka. U Solunu postoje tri glavne ulice, odnosno bulevara. Kreće se od ulice Egnatia pa se paralelno spušta do mora. U Egnatiji su, kao i u drugim gradovima, Kinezi zauzeli glavninu trgovina. U drugom bulevaru ispod Egnatije već su malo poznatije modne marke, poput Zare, Manga, Pull&Bear i sl., a najbliže moru su luksuzne trgovine zvučnih modnih imena Max Mare, Armania, D&G itd. Trgovine obuće postoje u sve tri ulice, pa s tim naravno i kvaliteta varira, baš kao i cijene. Puno lijepih stvarčica po povoljnim cijenama možete potražiti i u ulici Ermou. U nekim dućanima mogu se naći majice ili haljinice za svega pet eura. Ipak, najbolji shopping u Solunu je u trgovačkom centru 'Cosmos' koji se nalazi na putu k aerodromu 'Makedonia', pa se u grad niti ne mora ulaziti.
Pored shoppinga, još je bolje ispijati kavu i jesti giros u Solunu. No, treba pripaziti i pri odlasku u kafiće. Oni uz samo more imaju daleko skuplje cijene od cafe-barova udaljenih tek nekoliko metara prema glavnoj cesti. Tako ćete, bez obzira što se radi o 'coffee to go', u kafiću uz more platiti čak 6,5 eura, dok će ta ista kava u malo udaljenijem kafiću od mora biti 3,5 eura. Cijena grčke kave također je varljiva, od 2 pa čak do 5 eura.
Nigdje u Europi nema toliko festivala, praznika, karnevala kao u Solunu, a i po broju taverni, barova i restorana teško da će naći sebi ravna. Grci se ne mogu odreći svoje omiljene sieste od 14 do 17 sati. U tom vremenu sve je mirno, prodavaonice se zatvaraju. Poslije ručka svi se prepuštaju svom omiljenom poslijepodnevnom odmoru. A od 21 sat grad se polako budi i počinje raznolik noćni život. Ljudi izlaze na ulice, zabavljaju se u barovima, diskotekama, tavernama, 'buzukijima' (mjesta za zabavu gdje se svira grčka živa glazba) i to sve može potrajati do 3 ili 4 sata ujutro. Izuzetno izražavaju nacionalni karakter kroz tradicionalne plesove 'sirtaki', 'kalamatianos', 'kočari'. Nećete sresti Grka koji ne zna plesati, a i svaki pokret izvodi s izuzetnim uživanjem.
Dobar odnos s Grcima održava se jednostavno: prihvaćanjem općih pravila ponašanja. Posjećivanje crkava u kratkim hlačama i suknjama, kratkim i otvorenim majicama - nije dozvoljeno. U nekim manastirima, prilikom posjeta, turistima daju posebne suknje, hlače i duge haljine. Ipak, ljubaznosti ne nedostaje. No, budite oprezni ako nešto upitate Grke pa kao odgovor dobijete ne. Jer 'ne' znači 'da', dok se 'ne' na grčkom kaže 'ohi'.
Ljeti je grčka obala jedna od omiljenih turističkih destinacija, ali malo njih zna da se u grčkim gradovima i zimi možete odlično provesti. Zbog blage klime možete uživati u romantičnim trenucima, šetnji i večerama na terasi, a nećete se smrzavati ni u novogodišnjoj noći.
Grčka nacionalna jela
Nacionalnu kuhinju odlikuje široka ponuda jela, s raznolikim svježim voćem i povrćem, popularna i u mnogim europskim zemljama. Glavninu ishrane čini riba, ali su i janjetina i suvlaki čest izbor. Juha i nije baš zastupljena na meniju, mada se u ponekim tavernama može naručiti 'fasolada', juha od graha, a treba kušati i goveđu juhu 'vrasto'. U grčkoj kuhinji su također izuzetno zastupljena jela od morskih plodova ili 'talassina', kao što su : lignje, hobotnice, rakovi, školjke i raznovrsna riba koja se služi sa umakom od maslinova ulja i limunova soka. Riba i morski plodovi obično se pripremaju u posebnim ribljim tavernama ('psarotaverna'), od kojih se većina nalazi na samoj obali. Bogata je ponuda slasticama, a na mnogim mjestima peku palačinke, no treba tražiti 'krepes', palačinke s čokoladom, poseban grčki specijalitet. Iako je grad poznat po raznovrsnim kolačima, jedinstvenog okusa je 'trigona', još jedan od grčkih slatkih specijaliteta kojemu se ne može odoljeti.
Gdje god da ste, sigurni smo da ćete naići na neki snack-bar, kafeteriju, tavernu, pekaru, roštilj. Čini se kao da je cijela zemlja ispunjena stolovima a vlasnici raširenih ruku čekaju baš vas. Jedna od omiljenih razonoda Grka je noćna posjeta taverni, gdje po pravilu vlada izuzetno opuštena atmosfera. Uglavnom se pije pivo, bijelo vino, kao i omiljena 'grčka vodka' - uzo. Radno vrijeme restorana je od 12 do 16 i od 20 pa do ponoći, a neki od njih rade i do 2 ujutro.
Grci su narod koji promovira zdrav stav prema životu, vole i znaju se zabavljati. Ponosni su na svoju bogatu povijest i na činjenicu da su potomci drevnih Grka, hrabrog ratničkog naroda. Zemlja heroja i bogova, mjesto gdje se može osjetiti dubina umjetnosti antičke Grčke, idealna je destinacija za one koji žele posjetiti kolijevku europske civilizacije a ujedno se i dobro zabaviti u veseloj i opuštajućoj atmosferi.
Foto: thessaloniki.travel
Izvor: Croatian Traveller
Grčki: Thessaloniki ili Saloniki, turski: Selanik; slavenski: Solun; sve su to imena za najveći grad grčkog dijela Makedonije i drugi po veličini grad u Grčkoj (iza Atene). Grčko ime grad je dobio po ženi kralja Makedonije, oko 315 pr. Kr., sestri Aleksandra Velikog, čiji je otac Filip II., nakon pobjede nad Tesalcima, kćeri dao ime Tessalonika. Danas grad broji oko 360,000 stanovnika. Smješten je na Egejskome moru i prostire se duž cijelog zaštićenog zaljeva.
Njegova bogata povijesna baština ogleda se u svakom dijelu grada. Glavna cesta, Egnatia, u rimsko je doba spajala Europu i Aziju te time osigurala gradu status najznačajnijeg trgovačkog središta. I danas se njome prometuje prema Istanbulu, a u starim povijesnim zgradama sada su smješteni butici i trgovački lanci. Zbog velike trgovačke važnosti Rimljani su u gradu izgradili i luku koja je grad opsluživala do 18. stoljeća, a o kojoj i danas najviše ovisi solunsko gospodarstvo jer su sve zemlje jugoistočne Europe orijentirane na tu luku.
O burnoj prošlosti grada svjedoče brojni kulturni spomenici. Bijela kula, crkva sv. Dimitrija, Rotonda i Galerijev luk, samo su neke od znamenitosti grada. Nezaobilazno odredište za turiste svakako je crkva sv. Dimitrija, zaštitnika grada, sagrađena na mjestu rimskog zatvora u kojem su tadašnjeg rimskog prokonzula Dimitrija mučili po naredbi protukršćanskog cara Maksimilijana. Svetog Dimitrija smatra se čudotvorcem čija su čuda u nekoliko navrata spasila grad. Iako nije najveća, crkva sv. Dimitrija najznačajnija je jer je posvećena svetom zaštitniku grada, čije se kosti nalaze u kripti ispod crkve. Plastificirane ikonice sveca posjetitelji mogu kupiti u dućanu koji se nalazi u okviru crkve.
Bogata bizantska prošlost
Nakon podjele Rimskoga Carstva, Solun je potpao pod Bizant. U 7. stoljeću Slaveni su pokušali osvojiti grad, ali nisu uspjeli. Najznačajnija imena toga vremena svakako su poznata bizantska braća rođena u Solunu, Ćiril i Metodije, koji su u to vrijeme krenuli u misionarsku misiju u sjeverne regije zemlje. Njih dvojica, poznato je, stvorili su prvi slavenski književni jezik i postavili temelje slavenskoj književnosti.
Usprkos napadima i pljačkama drugih naroda, Solun u vrijeme Bizanta (od 10. do 12. stoljeća) doživljava procvat. Broj stanovnika naglo se povećao zajedno s velikom židovskom zajednicom. U listopadu svake godine, izvan gradskih zidina, održavao se sajam sv. Dimitrija i trajao je šest dana. Bio je to jedan od najvećih i najznačajnijih sajmova u tom dijelu svijeta. U spomen na zlatnu prošlost, glavne ulice i danas nose imena bizantskih careva. Tako je jedna od glavnih ulica Ivana Cimiska (cara iz 10. stoljeća), cara Heraklija (cara iz 7. stoljeća), a u središtu grada je na svakome koraku neka bizantska crkva oslikana freskama. Tragovi su to nekadašnjeg intelektualnog i umjetničkog procvata bizantskog Soluna.
Svoj razvoj Solun je nastavio i nakon što su ga osvojili Turci 1430. godine. U pet stotina godina turske vladavine postao je jedan od najvažnijih gradova Carstva i jedan od najvažnijih trgovačkih središta Balkana. Većina stanovništva bili su sefardski Židovi, a tek jednu četvrtinu predstavljali su Turci, Slaveni, Albanci i Grci. Židovsku zajednicu uništili su kasnije nacisti u Drugome svjetskom ratu.
Jedan dio grada, unutar gradskih zidina, ima očuvanu osmanlijsku arhitekturu. Taj se dio zove Gornji grad (Ano Poli). Na obali uz more nalazi se čuveni Bijeli toranj, simbol grada. Za vrijeme Turaka zvali su ga Krvavi toranj. Služio je kao zatvor u kojem su Turci ubijali i mučili zatvorenike, pa su zidovi bili krvavi. Tek nakon oslobođenja, toranj je obojen u bijelo.
Većinu crkava Turci su pretvorili u džamije, poput crkve sv. Jurja, crkve sv. Sofije, sv. Katarine i drugih, ostavljajući neizbrisiv trag svoje višestoljetne vladavine. Za tursku naciju Solun će uvijek ostati značajan dio njihove povijesti, jer je u njemu rođen Mustafa Kemal, zvani Ataturk, osnivač današnje turske nacije i najveći turski heroj.
Solun danas
Jedan od najstarijih gradova u Europi, danas je moderan grad, pun života, koji se natječe po ljepoti s Atenom i Kavalom. Krizna ekonomska situacija ne primjećuje se na ulicama. Svakodnevne gužve i vreva odraz su temperamenta toga naroda. Čak i na tržnici prodaje se uz mnogo vike, a tako se odvija i promet.
Solun je izvrstan za šetnju, a kad se šetnja kombinira sa shoppingom, za žene gotovo da nema boljeg užitka. U Solunu postoje tri glavne ulice, odnosno bulevara. Kreće se od ulice Egnatia pa se paralelno spušta do mora. U Egnatiji su, kao i u drugim gradovima, Kinezi zauzeli glavninu trgovina. U drugom bulevaru ispod Egnatije već su malo poznatije modne marke, poput Zare, Manga, Pull&Bear i sl., a najbliže moru su luksuzne trgovine zvučnih modnih imena Max Mare, Armania, D&G itd. Trgovine obuće postoje u sve tri ulice, pa s tim naravno i kvaliteta varira, baš kao i cijene. Puno lijepih stvarčica po povoljnim cijenama možete potražiti i u ulici Ermou. U nekim dućanima mogu se naći majice ili haljinice za svega pet eura. Ipak, najbolji shopping u Solunu je u trgovačkom centru 'Cosmos' koji se nalazi na putu k aerodromu 'Makedonia', pa se u grad niti ne mora ulaziti.
Pored shoppinga, još je bolje ispijati kavu i jesti giros u Solunu. No, treba pripaziti i pri odlasku u kafiće. Oni uz samo more imaju daleko skuplje cijene od cafe-barova udaljenih tek nekoliko metara prema glavnoj cesti. Tako ćete, bez obzira što se radi o 'coffee to go', u kafiću uz more platiti čak 6,5 eura, dok će ta ista kava u malo udaljenijem kafiću od mora biti 3,5 eura. Cijena grčke kave također je varljiva, od 2 pa čak do 5 eura.
Nigdje u Europi nema toliko festivala, praznika, karnevala kao u Solunu, a i po broju taverni, barova i restorana teško da će naći sebi ravna. Grci se ne mogu odreći svoje omiljene sieste od 14 do 17 sati. U tom vremenu sve je mirno, prodavaonice se zatvaraju. Poslije ručka svi se prepuštaju svom omiljenom poslijepodnevnom odmoru. A od 21 sat grad se polako budi i počinje raznolik noćni život. Ljudi izlaze na ulice, zabavljaju se u barovima, diskotekama, tavernama, 'buzukijima' (mjesta za zabavu gdje se svira grčka živa glazba) i to sve može potrajati do 3 ili 4 sata ujutro. Izuzetno izražavaju nacionalni karakter kroz tradicionalne plesove 'sirtaki', 'kalamatianos', 'kočari'. Nećete sresti Grka koji ne zna plesati, a i svaki pokret izvodi s izuzetnim uživanjem.
Dobar odnos s Grcima održava se jednostavno: prihvaćanjem općih pravila ponašanja. Posjećivanje crkava u kratkim hlačama i suknjama, kratkim i otvorenim majicama - nije dozvoljeno. U nekim manastirima, prilikom posjeta, turistima daju posebne suknje, hlače i duge haljine. Ipak, ljubaznosti ne nedostaje. No, budite oprezni ako nešto upitate Grke pa kao odgovor dobijete ne. Jer 'ne' znači 'da', dok se 'ne' na grčkom kaže 'ohi'.
Ljeti je grčka obala jedna od omiljenih turističkih destinacija, ali malo njih zna da se u grčkim gradovima i zimi možete odlično provesti. Zbog blage klime možete uživati u romantičnim trenucima, šetnji i večerama na terasi, a nećete se smrzavati ni u novogodišnjoj noći.
Grčka nacionalna jela
Nacionalnu kuhinju odlikuje široka ponuda jela, s raznolikim svježim voćem i povrćem, popularna i u mnogim europskim zemljama. Glavninu ishrane čini riba, ali su i janjetina i suvlaki čest izbor. Juha i nije baš zastupljena na meniju, mada se u ponekim tavernama može naručiti 'fasolada', juha od graha, a treba kušati i goveđu juhu 'vrasto'. U grčkoj kuhinji su također izuzetno zastupljena jela od morskih plodova ili 'talassina', kao što su : lignje, hobotnice, rakovi, školjke i raznovrsna riba koja se služi sa umakom od maslinova ulja i limunova soka. Riba i morski plodovi obično se pripremaju u posebnim ribljim tavernama ('psarotaverna'), od kojih se većina nalazi na samoj obali. Bogata je ponuda slasticama, a na mnogim mjestima peku palačinke, no treba tražiti 'krepes', palačinke s čokoladom, poseban grčki specijalitet. Iako je grad poznat po raznovrsnim kolačima, jedinstvenog okusa je 'trigona', još jedan od grčkih slatkih specijaliteta kojemu se ne može odoljeti.
Gdje god da ste, sigurni smo da ćete naići na neki snack-bar, kafeteriju, tavernu, pekaru, roštilj. Čini se kao da je cijela zemlja ispunjena stolovima a vlasnici raširenih ruku čekaju baš vas. Jedna od omiljenih razonoda Grka je noćna posjeta taverni, gdje po pravilu vlada izuzetno opuštena atmosfera. Uglavnom se pije pivo, bijelo vino, kao i omiljena 'grčka vodka' - uzo. Radno vrijeme restorana je od 12 do 16 i od 20 pa do ponoći, a neki od njih rade i do 2 ujutro.
Grci su narod koji promovira zdrav stav prema životu, vole i znaju se zabavljati. Ponosni su na svoju bogatu povijest i na činjenicu da su potomci drevnih Grka, hrabrog ratničkog naroda. Zemlja heroja i bogova, mjesto gdje se može osjetiti dubina umjetnosti antičke Grčke, idealna je destinacija za one koji žele posjetiti kolijevku europske civilizacije a ujedno se i dobro zabaviti u veseloj i opuštajućoj atmosferi.
