Granični planski troškovi (engl. planned marginal costs, njem. Grenzplankosten) je oblik djelomičnih planskih troškova. Bit njihova obračuna je u planiranju troškova, pri čemu se polazi od činjenice da u poduzeću postoji obračun stvarnih djelomičnih troškova. Polazište je da se kod određenog planskog zaposlenja količinska potrošnja proizvodnih faktora vrednuje za duže vrijeme konstantnim planskim cijenama. Nakon što je utvrđena potrošnja dobara po planskim cijenama za buduće razdoblje, takvi su podaci u okviru analize odstupanja osnovica za uspoređivanje stvarne potrošnje po stvarnim cijenama.
Granični planski troškovi omogućuju predviđanje potrebnih troškova za određene stupnjeve korištenja kapaciteta te se često označavaju kao fleksibilni planski troškovi. Prednost im je i u tome što omogućuju korektnu kontrolu troškova. Prema rezultatima empirijskih istraživanja 62% poduzeća koja su uvela doprinos pokriću stvarnih troškova proširila su svoj koncept za planske troškove. Uočena je zavisnost primjene obračuna planskih graničnih troškova i veličine poduzeća odnosno djelatnosti: primjena tog načina obračuna češća je kod većih i kod industrijskih poduzeća. Nedostacima obračuna graničnih planskih troškova smatra se njihova primjenjivost isključivo za proizvodne djelatnosti, oni pretpostavljaju opsežno planiranje i obuhvat podataka, u potpuno automatiziranim proizvodnim segmentima gube na važnosti odstupanja u potrošnji materijala itd.
Definicija je preuzeta iz Leksikona menadžmenta u izdanju Masmedia.