Kvalitativni benchmarking (engl. qualitative benchmarking, qualitative analysis, njem. qualitative Analyse) je kvalitativna analiza, praksa benchmarkinga, koja slijedi kvantitativni benchmarking, odnosno mjerenje performanci. Naime, u procesu izvođenja benchmarkinga (identificiranje kompanija ili drugih organizacija koje su u nekim performancama najbolje, da bi se prema njima modelirala vlastita organizacija), nakon mjerenja performanci (kvantitativni benchmarking) slijedi praksa benchmarkinga koju nazivamo kvalitativni benchmarking (kvalitativna analiza).
Kvantitativni benchmarking obavlja se da bi se usporedili određeni kvantificirani podaci neke kompanije iz okvira vlastite industrije, ali i šire, koja postiže izvanredne rezultate, s vlastitim standardima i tako utvrdilo jaz koji između njih postoji. Taj je jaz dakle, dan u kvantitativnim veličinama, ne prikazujući, odnosno opisujući način kako ga reducirati. Zato je važna tzv. praksa benchmarkinga, odnosno kvalitativni benchmarking, koja pomaže u otklanjanju takvog jaza. Njime se uspoređuje proizvodnja, organizacija, procesi i način postupanja u poslovanju jednog vrhunskog poduzeća u odnosu na vlastito. Jednom, kada je identificirana i shvaćena praksa vrhunskog poduzeća, moguće ju je prenijeti u vlastitu organizaciju. Pri tome se benchmarking ne smije shvatiti samo kao puko prenošenje iskustava drugih, već kao osnova za unapređivanje vlastitih procesa i proizvoda i kroz to nadmašivanje konkurencije i maksimalno zadovoljavanje želja, potreba, pa i prohtjeva kupaca (korisnika, potrošača).
Definicija je preuzeta iz Leksikona menadžmenta u izdanju Masmedia.