Upravljanje krizom (engl. crisis management, njem. Krisenmanagement) ili krizni menedžment, sistematska anticipacija i pripremanje za unutarnje i vanjske probleme koji mogu ozbiljno ugroziti organizacijsku uspješnost, reputaciju, profitabilnost ili opstanak. Postaje sve važnije područje menedžmenta najčešće povezano sa strategijskim menedžmentom i sustavom kontrole. Uspješno upravljanje krizom uključuje nekoliko koraka:
1. provođenje ocjene krize (crisis audit), odnosno osiguranja sistematskog načina istraživanja potencijalnih problema i slabosti;
2. formuliranje kontingencijskih planova koji predviđaju aktivnosti u slučaju da nešto krene krivo;
3. kreiranje kriznih timova koji trebaju sprečavati i rješavati krize odnosno djelotvorno upravljati krizama;
4. stalno usavršavanje kriznih timova i stvaranje osjećaja njihove važnosti.
Uspješno upravljanje krizom i razvoj dobrih programa za njihovo sprečavanje i brzo rješavanje najbolji su način da se prevladaju dvije najvažnije pogreške menedžmenta u odnosu na krizu: ignoriranje ranih upozoravajućih signala krize i nijekanje postojanja problema. Specijalisti i menedžment usmjeren na upravljanje krizom osiguravaju da se krize predvide i izbjegnu proaktivnim djelovanje, a onda kada to nije moguće, da njihovi negativni efekti budu što manji.
Definicija je preuzeta iz Leksikona menadžmenta u izdanju Masmedia.