Oglas:
Teorija igara
Teorija igara (engl. game theory, njem. Spieltheorie) je znanstvena disciplina koja se bavi opisivanjem konfliktnih situacija i iznalaženjem odgovarajućih modela za njihovo rješavanje. Na teoriju igara možemo gledati kao na matematički instrument i okvir koji se bavi formalnim aspektima racionalnog odlučivanja. Ono što razlikuje igre od ne-igara, sa stanovišta teorije igara, nije ozbiljnost ili neozbiljnost situacije i slično. Igrom istraživači smatraju stratešku međuzavisnost dvaju ili više igrača čiji dobiti i/ili gubici ovise o izboru svakog igrača i njegovih oponenata u igri.
Teorija igara ima zadatak pronalaženja rješenja u situacijama konkurencije, u kojima se djelomično ili potpuno sukobljavaju interesi najmanje dva protivnika (tj. prema ovoj teoriji između sudionika u igri). Rješenje konflikta određeno je akcijama svih strana koje sudjeluju u konfliktu. Teorija igara bavi se situacijama koje imaju sljedeća svojstva: a) moraju postojati barem dva igrača; b) igra počinje tako da jedan ili više igrača izaberu između specificiranih alternativa; c) nakon što je izbor pridružen prvom potezu, rezultat je određena situacija koja određuje tko vrši sljedeći izbor i koje su mu alternative otvorene; d) pravila igre određena su pravilom određivanja koje specificira način ponašanja igrača; e) svaki potez u igri završava situacijom koja određuje isplatu svakog bonificiranog igrača (bonificirani igrač je onaj koji vrši izbore i prima isplate).
Za igrača (sudionika u igri) strategija je skup uputa za igranje koji sadrži instrukcije što treba raditi u svakoj situaciji koja može nastupiti u toku partije. Matematički modeli teorije igara teže pronalaženju optimalne strategije koja igraču garantira najveći mogući prosječni dobitak po partiji. U konfliktu rivali se postavljaju s obzirom na svoje ciljeve, koji su isti – a to je pobijediti protivnika. U takvoj situaciji porast vjerojatnosti kod igrača A da će ostvariti svoj cilj nužno uključuje smanjivanje vjerojatnosti kod igrača B da on ostvari svoj cilj. Najpoznatija je igra s nul-sumom u kojoj gubitak jednog igrača prelazi u dobitak drugog igrača, tako da je njihov zbroj jednak nuli (u igru se ne unosi izvana, niti se iz nje uzima novac ili neko drugo sredstvo kojim se podmiruje gubitak, odnosno pokriva dobitak igrača).
Teorija igara proizvela je matematičke modele koji se bave idealiziranim situacijama, ali ti modeli nisu naišli na veliku praktičnu primjenu u poslovanju. Unatoč tome, koncepcija teorije igara može biti korisno upotrijebljena kod postavljanja strategija i utvrđivanja mogućih akcija konkurencije. Npr. pomaže da se utvrdi koje najefikasnije protumjere (strategije) može poduzeti konkurencija. Ukoliko nam je moguće odabrati strategiju koja osigurava dobitak (u situaciji kad konkurent izabere svoju najbolju strategiju), možemo očekivati barem minimalni dobitak. Poseban je vid konkurentske situacije sudjelovanje u licitaciji (nadmetanju) za dobivanje posla, koncesije, prava i licencije. Bitan konflikt u situaciji nuđenja je sljedeći: koliko se ponudama povećava šansa za dobitak posla (nižim cijenama ponude) toliko se istovremeno smanjuje iznos očekivanog profita i obrnuto. Problem je dakle kako ostvariti najbolju ravnotežu između šansi za dobivanje ponude s jedne strane i ostvarenja zadovoljavajuće razine profita s druge. U okviru teorije igara razvijeni su modeli koji pružaju pomoć u rješavanju ovakvog tipa problema.
Definicija je preuzeta iz Leksikona menadžmenta u izdanju Masmedia.
Marketing |
Komentari i pitanja | Arhiva vijesti | Linkovi | | Impressum
O nama | Uvjeti korištenja stranica | Kontakt | TV Broadcast | TEDx | FameLab® | e-učenje | Mapa weba
Ukupno 663.781 poslovna informacija
Copyright by:
Autor/Izvor: 
