Davanje umjesto isplate (ispunjenja) (njem. Hingabe an Zahlungs Statt, lat. datio in solutum) je ugovor između dužnika i vjerovnika na temelju kojeg dužnik daje, a vjerovnik prima nešto drugo umjesto onoga što mu dužnik duguje. Npr. vjerovnik umjesto slike pristaje primiti staru amforu, ili umjesto slike pristane da mu slikar uresi kupaonicu mozaikom i sl. Obveza dužnika prestaje onda kad vjerovnik primi (preuzme radi li se o činjenju) ugovorno zamijenjenu činidbu. I za predane stvari, odnosno druge činidbe dane umjesto prvotno dogovorene stvari dužnik odgovara za materijalne i pravne nedostatke.
Davanje umjesto isplate (ispunjenja) razlikuje se od obnove (novacija) po tome što davanjem u ime dugovanog prvotna obveza dužnika prestaje tek kad ispuni svoju novu obvezu, dok se obnovom dosadašnja obveza zamjenjuje novom i dužnik ima novu obvezu, a stara se gasi. Stoga je davanje umjesto isplate naplatni realni ugovor koji prestaje činom preuzimanja zamijenjenog predmeta ugovora.
Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.