Depozit po viđenju (engl. demand deposit – DD, njem. Bedarfablagerung, Bedarfdeposit) su novčana sredstva kod banaka i drugih depozitnih ustanova koja mogu bez zapreka biti povučena u gotovini ili prenijeta na drugi račun bez prethodne obavijesti banci. Uz gotovinu (metalni i notalni – papirni novac) komponenta su novčane mase, prosječno iznose oko 70-75% ukupne količine novca u optjecaju i služe kao prometno i plaćevno sredstvo.
Depoziti po viđenju koji nisu namijenjeni transakcijama već npr. štednji ne smatraju se novcem već kvazi novcem – tobožnjim novcem – iako po svemu mogu poslužiti kao prometno i plaćevno sredstvo. "A vista" je odgovarajući talijanski izraz koji se upotrebljava kako za depozite plative po viđenju, tako i za čekove i mjenice plative čim se predoče. Krediti po viđenju imaju ugovorenu klauzulu kojom kreditor može od dužnika tražiti potpunu otplatu kredita u svakom trenutku.
Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.