Osiguranje (jamstvo) u ovršnom postupku i postupku osiguranja može biti gotov novac, iznimno bankarska garancija, vrijednosni papiri koji imaju burzovnu vrijednost te dragocjenosti čiju je vrijednost lako utvrditi na tržištu i koje se mogu brzo i jednostavno unovčiti, koje u ovršnom postupku ili postupku osiguranja polaže jedna od stranaka kao sigurnost protivnoj strani da će moći naknaditi štetu ili troškove koji će joj biti izazvani provedbom nekog postupka ili neke radnje.
Republika Hrvatska i jedinice lokalne samouprave i uprave te državna tijela nisu dužni dati osiguranje kad u postupku sudjeluju kao stranke. Na danom osiguranju protivna stranka stječe zakonsko založno pravo. Kada sud u ovršnom postupku ili postupku osiguranja odluči o pravu protivne stranke na naknadu štete ili troškova postupka u vezi s radnjom zbog poduzimanja koje je osiguranje dano, na njezin će prijedlog istim rješenjem odlučiti i o naplati utvrđene tražbine iz toga osiguranja.
Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.