Ovjera (engl. authentication, njem. Beglaubigung) jepostupak kojim se pred mjerodavnim državnim tijelom potvrđuje vjerodostojnost potpisa i rukopisa određene osobe, vjerodostojnost određene isprave, ili se potvrđuje vjerodostojnost potpisa osobe koja je ispravu potpisala i vjerodostojnost pečata stavljenog na ispravu.
Ovjera prijepisa obavlja se na temelju usporedbe s izvornom ispravom. Prijepis se mora u svemu slagati s izvornom ispravom. U našem i općenito u germanskim pravnim sustavima ovjere se obavljaju preko javnog bilježnika (notara). U anglosaksonskim pravima ovjere obično čini solicitor.
Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.