Ovrha na tražbini po računu kod banke i druge pravne osobe koja obavlja poslove platnog prometa je poseban postupak ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika koji se provodi po općim pravilima o ovrsi na novčanoj tražbini, uz određene specifičnosti.
Ovrha na novčanoj tražbini, koja po žiroračunu, deviznom računu i drugim računima kod banke ili drugih pravnih osoba koje obavljaju poslove platnoga prometa pripada ovršeniku, određuje se tako što se rješenjem o ovrsi nalaže toj pravnoj osobi da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati ovrhovoditelju, nakon pravomoćnosti toga rješenja. To rješenje ima učinak rješenja o ovrsi kojim su određeni zapljena novčane tražbine i prijenos radi naplate.
U rješenju o ovrsi određuje se broj ovršenikova računa s kojega treba obaviti isplatu te broj ovrhovoditeljeva računa na koji isplatu treba obaviti, ili drugi način obavljanja isplate. Rješenje o ovrsi dostavlja se pravnoj osobi prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi, a sud ju je dužan obavijestiti o pravomoćnosti po službenoj dužnosti. U ovom postupku primjenjuju se na odgovarajući način pravila o ovrsi na štednom ulogu. Banka, odnosno pravna osoba koja obavlja poslove platnoga prometa dužna je na zahtjev suda dostaviti podatke o žiroračunu, deviznom ili drugom računu ovršenika.
Ovrhovoditelj može zatražiti da sud u istom ovršnom postupku naloži banci, odnosno drugoj pravnoj osobi koja obavlja poslove platnoga prometa da mu isplati sve ono što mu nije isplatila sa zaplijenjenog računa zbog nepostupanja po rješenju o ovrsi, te taj nalog u tom postupku prisilno ostvariti.
Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.