Ovrha radi ostvarenja tražbine na zamjenjivu radnju je posebni ovršni postupak koji se provodi na temelju ovršne isprave kojom je utvrđena tražbina na radnju koju može obaviti i druga osoba. Za tu ovrhu mjesno je nadležan sud na čijem području ovršenik treba ispuniti obvezu po ovršnoj ispravi.
Ovrha se provodi tako da sud ovlašćuje ovrhovoditelja da na trošak ovršenika povjeri drugoj osobi da tu radnju obavi ili da je obavi on sam. U prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj može predložiti da sud rješenjem naloži ovršeniku da unaprijed položi kod suda određeni iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati obavljanjem radnje od strane druge osobe ili ovrhovoditelja. Visinu iznosa sud određuje po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir, po mogućnosti, troškovnik osobe ovlaštene za obavljanje takve radnje koji uz prijedlog za ovrhu položi ovrhovoditelj.
Konačno rješenje o visini tih troškova sud donosi na prijedlog ovrhovoditelja, odnosno ovršenika. Ako se naknadno pokaže da je od ovršenika pribavljeno više sredstava nego što je bilo potrebno za pokriće troškova obavljanja radnje i troškova ovršnoga postupka, sud je dužan, na prijedlog ovršenika, razliku vratiti ovršeniku, ako on raspolaže sredstvima pribavljenim od ovršenika, odnosno naložiti ovrhovoditelju da u određenom roku tu razliku vrati ako je njemu stavljena na raspoložbu.
Na osnovi rješenja kojim je ovršeniku naloženo da unaprijed položi kod suda iznos potreban za podmirenje troškova može se predložiti ovrha prije njegove pravomoćnosti, a na osnovi konačnog rješenja o visini troškova te rješenja o vraćanju razlike ovršeniku tek nakon njihove pravomoćnosti. ? prijedlog za ovrhu, ? rješenje o ovrsi.
Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.