Pactum de non cedendo (njem. Abtretungsverbort) na lat. znači ugovor o zabrani prijenosa tražbine, ugovorna zabrana ustupanja (cesija);
1. ugovorom između vjerovnika i dužnika može se utvrditi obveza vjerovnika da svoju tražbinu od dužnika ne smije uopće ili ne smije bez pristanka dužnika – koji se inače kod ustupanja ne zahtijeva – ustupiti drugome. Pravni učinak takve klauzule u ugovoru je u tome da u odnosu na dužnika cesija nema pravnog učinka;
2. zabrana cesije može biti utvrđena i zakonom, a ne smiju se ustupiti ni one tražbine koje su vezane uz osobu vjerovnika ili se po svojoj prirodi protive prijenosu na drugog.
Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.