Priopćujuća (avizirajuća) banka (engl. advising bank) je pojam koji se najčešće koristi kod akreditiva za označivanje banke u zemlji korisnika akreditiva, preko koje akreditivna (otvarajuća) banka priopćava (avizira) akreditiv korisniku. Iako bi načelno bilo moguće i drukčije, u poslovnoj praksi uobičajeno je da akreditivna banka ne dostavlja akreditiv njegovu korisniku neposredno, već preko svoje korespondentne banke u zemlji korisnika. To znači da u stvarnosti ta korespondentna banka dostavlja akreditiv korisniku prema uputi akreditivne banke.
Priopćujuća banka može imati bilo ulogu prenositelja poruka između akreditivne banke i korisnika akreditiva, bilo ulogu nominirane banke. Ni u prvom ni u drugom slučaju priopćujuća banka nije prema korisniku akreditiva obvezana ispuniti obvezu koja proizlazi iz akreditiva, već u oba slučaja to ostaje akreditivna banka. U prvom slučaju priopćujuća banka ipak bi mogla korisniku odgovarati za štetu u slučaju da mu dostavi akreditiv čiju autentičnost na izgled nije provjerila ili je utvrdila da nije autentičan, a o izostavljanju provjere ili neautentičnosti ga nije obavijestila. Ovaj zaključak proizlazi iz njezine obveze da s razumnom pozornošću provjeri je li akreditiv koji avizira na izgled autentičan (čl. 7 UCP za dokumentarne akreditive, revizija 1993.).
U odnosu s akreditivnom bankom, priopćujuća banka u prvom slučaju nije ovlaštena ispitati primljene dokumente ni ispuniti obvezu koja proizlazi iz akreditiva, što je ovlaštena u drugom slučaju. Ako ovlašteno ispita dokumente i ispuni korisniku obvezu koja proizlazi iz akreditiva, priopćujuća (nominirana) banka stječe potraživanje isplaćene svote prema akreditivnoj banci.
Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.