Sporazum o reotkupu – RP ili REPO (engl. repurchase agreement, njem. Rückkauf) je instrument novčanog tržišta. Kreditni sporazum po kojem banka prodaje vrijednosne papire koje posjeduje (obično državni vrijednosni papiri) uz istovremenu obvezu da će ponovo otkupiti te iste vrijednosnice "na prvi poziv" kupca – zajmodavca ili točno određenog dana po cijeni koja zajmodavcu nosi ugovoreni prinos.
Kao osiguranje ovog kredita služe obično trezorski (blagajnički) zapisi koje banke prodaje po jednoj cijeni, ali je u kratkom roku (dan, dva, a najviše do četrnaest dana) obvezna ponovno ih iskupiti po nešto višoj cijeni. Razlika između niže cijene prodaje i više cijene reotkupa jest kamatna cijena kredita.
Primjer: korporacija trenutno raspolaže viškom novca koji je spremna pozajmiti na vrlo kratak rok (overnight – preko noći). Za taj iznos kupuje državne vrijednosne papire od banke, koja obećava da će ponovno otkupiti na početku sljedećeg radnog dana po cijeni neznatno iznad cijene koju je platila korporacija. Korporacija je zapravo pozajmila određenu svotu na jedan dan (preko noći) i drži vrijednosne papire dok ih banka ne iskupi i tako vrati kredit.
Većina REPOs iznosi iznad milijun dolara, a dospijeće im je obično 1 dan. Najčešće se obnavljaju iz dana u dan. Sporazumi o reotkupu, iako svojevrsna novost (u SAD se primjenjuju od 1969.), važno su sredstvo održavanja likvidnosti banaka i pozajmljivanja viškova sredstava korporacija na vrlo kratke rokove.
Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.