Ugovor o faktoringu (engl. factoring contract, njem. Factoringvertrag) je ugovor kojim se klijent obvezuje faktoru (obično banka) cedirati sve kratkoročne tražbine iz ugovora o isporuci robe i pružanja usluga prije njihove dospjelosti (globalna cesija), a faktor se obvezuje uz naknadu prihvatiti ponuđene poslove ako ga zadovoljava platežna sposobnost klijentovih dužnika, s obavještavanjem (notifikacijom) ili bez obavještavanja dužnika o tom prijenosu, a rizik naplate tražbina snosi ili klijent ili faktor.
Faktor preuzima ujedno i upravljanje klijentovim tražbinama kao što su ispitivanje platežne sposobnosti dužnika, vođenje knjigovodstva, opominjanje, utjerivanje dugova i sl.
Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.