Ugovor o inženjeringu (engl. engineering contract, njem. Engineringsvertrag);
1. ugovor kojim se osoba, čija se djelatnost temelji na znanju i vještini u određenoj struci ("inženjer"), obvezuje davati savjetodavne usluge, a naručitelj (investitor) se za njih obvezuje platiti naknadu. Obično se radi o pravnoj osobi koja ima u svom sastavu odgovarajuće stručnjake, ali ih može angažirati i sa strane;
2. ugovorom o inženjeringu uz savjetodavne usluge u pravilu se ugovaraju i druge usluge koje se odnose na izvođenje radova na određenom objektu.
Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.