Ugovor o konzaltingu (engl. consulting contract, njem. Konsultingsvertrag) je ugovor kojim se stručne osobe obvezuju pružati naručitelju savjetodavne usluge, a odnose se u pravilu na izgradnju nekog objekta; naručitelj za primljene usluge plaća naknadu.
Usluge konzaltinga mogu se sastojati u izradi predinvesticijskih studija, pripremi gradnje određenog objekta, usluga u toku gradnje određenog objekta (upravljanje ili nadzor nad gradnjom), davanju raznovrsnih savjeta, preporuka i mišljenja. Samo izvođenje radova ne smatra se konzaltingom. Bude li konzalting povezan s uslugama građenja, montaže itd., radi se o ugovoru o inženjeringu.
Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.