Ugovor o konzorciju (engl. consortia agreement) je ugovor autonomnog trgovačkog prava nastao u poslovnoj praksi najčešće dugoročne suradnje na zajedničkoj izvedbi velikih investicijskih radova i sl. Ugovorne strane su u pravilu poduzeća, cilj ugovora je ostvarenje nekog programa suradnje, izvedbe projekta ili sl.
Radi se o jedinstvenom, okvirnom ugovoru čije ispunjenje može biti uvjetovano sklapanjem i ispunjenjem više drugih ugovora. Ipak ugovor o konzorciju je ugovor intuitu personae i obveze iz ugovora nisu prenosive na treće osobe. Ugovorom o konzorciju ne nastaje nova pravna osoba iako njegov cilj i učinak može biti sličan djelatnosti društva.
Vrijeme trajanja ugovora je određeno i neodređeno, ovisno o prirodi i obujmu ugovorene suradnje. Rezultat ispunjenja ugovora može biti novi proizvod i/ili usluga. Ugovor mora sadržavati potpuno i jasno opisane obveze i način ispunjenja ugovornih strana, profesionalnu i tehničku diobu poslova, sadržaj i način ostvarivanja ugovorene suradnje. Tipično je za tu vrstu ugovora da se određuje položaj odgovornosti, ovlasti i način izbora ugovornog tijela pod nazivom odbor za koordinaciju ili izvršni odbor. Za obveze koje nastaju ispunjenjem ugovorne strane odgovaraju zajednički i solidarno.
Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.