Ugovor o razmjeni (engl. barter contract);
1. ugovor kojim se svaki ugovaratelj obvezuje predati drugoj stranci određenu stvar tako da ona steknu pravo vlasništva. Predmet razmjene mogu biti i prenosiva prava. Budući da je kod ugovora o razmjeni izostavljena novčana protučinidba, cijena se i ne ugovara, niti postoji zahtjev za njenom isplatom. Zbog toga ugovorom o razmjeni nastaju za svakog ugovaratelja obveze i prava koje iz ugovora o prodaji nastaju za prodavaoca. Kako je ugovor o razmjeni sinalogmatični ugovor, stranke međusobno predaju stvari u načelu jednake vrijednosti. No to nije uvijek moguće, pa može doći do kombinacija pri razmjeni različitih stvari i prava, a ako i tada protučinidbe ne bi bile ekvivalentne, razlika se može dati i u novcu. Pri tome treba voditi računa o tome da tržišna vrijednost zamijenjenih stvari ne bude manja ili jednaka iznosu novca, jer se u tom slučaju radi o ugovoru o prodaji;
2. u suvremenim vanjskotrgovačkim poslovima iz ugovora o razmjeni razvio se barter ugovor (njem. Bartervertrag, Kuppelungsvertrag).
Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.