Zaštitne klauzule (engl. protective clauses, njem. Schutzklauseln) je zajednički naziv za različite vrste ugovornih klauzula (valutna klauzula, klizna skala, zlatna klauzula itd.) kojima je cilj zaštita vrijednosti činidbi ugovornih strana (isporuka robe, izvođenje usluga, isplata ugovorene cijene) od promjena koje mogu nastati od trenutka sklapanja do trenutka ispunjenja ugovora. Te se promjene mogu sastojati u inflaciji valute u kojoj je ugovoreno plaćanje, u promjeni cijena rada i materijala koji su predmet ugovora itd.
Zaštitnim klauzulama zadržava se, u mjeri u kojoj je to moguće, vrijednost ugovorenih činidbi, unatoč mogućim promjenama koje bi, da nije ugovorena određena zaštitna klauzula, dovele do realne promjene vrijednosti određene činidbe, a time i do štete za jednu od ugovornih strana. Iako se koriste i u unutarnjem pravu, one su posebno značajne u ugovorima s međunarodnim obilježjem, tj. u međunarodnoj trgovini i u ugovorima gdje protječe više vremena od sklapanja do plaćanja kao što su ugovori o izvođenju investicijskih radova. To stoga što se vrijednost novca tijekom vremena mijenja.
S obzirom na okolnost da se vrijednost novca, tj. određene nacionalne valute i promjene te vrijednosti mogu određivati prema više kriterija (kupovna moć u odnosu na robu, zlato, druge valute ili skupine valuta, tzv. "košare"), moguće je zaštitne klauzule podijeliti u nekoliko vrsta monetarne klauzule, zlatne klauzule, klauzule klizne skale, odnosno indeksne klauzule i klauzule promjene količina robe.
U hrvatskom pravu dopuštene su monetarne i zlatne klauzule (čl. 395. ZOO), klizna skala (čl. 397. ZOO) i indeksna klauzula (čl. 396. ZOO). Posljednja je dopuštena pod uvjetom da se radi o indeksu koji je utvrdila ovlaštena osoba – Državni zavod za statistiku.
Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.