Zemljišne knjige (njem. Grundbuch) su posebne javne knjige (gruntovnica) koje o pravnom stanju nekretnina na području države, mjerodavnom za pravni promet, vode općinski sudovi kao zemljišnoknjižni sudovi. One se temelje na podacima katastarske izmjere. U te se knjige upisuju stvarna prava na zemljištima, druga prava za koja je to zakonom određeno te činjenice važne za pravni promet za koje je to zakonom određeno. Zemljišne knjige vode se ručno ili elektroničkom obradom podataka.
Zemljišne knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz tih knjiga uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava. Smatra se da zemljišna knjiga (u pravilu) istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta. Zemljišna knjiga sastoji se od glavne knjige i zbirke isprava. Glavna knjiga vodi se za sva zemljišta jedne katastarske općine. Ona se sastoji od zemljišnoknjižnih uložaka, u koje se upisuje samo jedno zemljišnoknjižno tijelo. Zemljišnoknjižni upisi provode se samo u glavnoj knjizi.
Zemljišnoknjižni uložak sastoji se od tri lista – posjedovnice, vlastovnice i teretovnice. Zbirku isprava čine isprave na temelju kojih je dopušten zemljišnoknjižni upis. Knjižni upisi su uknjižba, predbilježba i zabilježba. Uknjižba je upis kojim se knjižna prava stječu, prenose, ograničuju ili prestaju bez posebnoga naknadnog opravdanja.
Predbilježba je upis kojim se knjižna prava stječu, prenose, ograničuju ili prestaju samo pod uvjetom naknadnog opravdanja i u opsegu u kojem naknadno budu opravdana. Zabilježba je upis kojim se čine vidljivim mjerodavne okolnosti za koje je zakonom određeno da ih se može zabilježiti u zemljišnim knjigama. Zabilježbom se mogu osnivati određeni pravni učinci kad je to predviđeno zakonom. Upisi u zemljišnim knjigama određuju se i provode po posebnom postupku u zemljišnoknjižnim stvarima kao izvanparničnom postupku.
Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.