Garancijski fond (engl. guarantee fund, njem. Verkehrsopferhilfe) je tijelo nastalo u nastojanju da država zaštiti žrtve neosiguranih, odnosno nepoznatih vozača motornih vozila te vozila osiguranih kod osiguravajućih društava koja su došla pod stečaj.
Osnivanje garantnih fondova počinje kod masovnijeg širenja obveznog osiguranja od autoodgovornosti. Fond može biti ustrojen kao samostalna pravna osoba, a može biti pri nekoj drugoj organizaciji, obično pri nacionalnom uredu za osiguranje (kao što je to sada u Hrvatskoj).
Sredstva za potrebe fonda namiruju se uplatama osiguravatelja iz premije osiguranja, a poznata su i rješenja po kojima se kazne što ih plaćaju osiguravatelji ili pak vozači također uplaćuju u fond. Obveze fonda su obično ograničene.
Ograničenja se odnose na obujam štete (npr. plaćaju se samo štete nastale zbog smrti ili ozljede osobe) ili na visinu (gornja granica nisko postavljena, obvezna franšiza oštećenog) ili na postupak obeštećenja (obveza fonda postoji samo ako je slučaj prijavljen nadležnim policijskim ili drugim tijelima). Osnivanje garantnog fonda propisano je i II. smjernicom Ministarskog vijeća Europske zajednice od 29. prosinca 1983. g. (n. 84/5/CEE).
Definicija je preuzeta iz Rječnika osiguranja u izdanju Masmedia.