Osiguranje izvoznih kredita naziva se u praksi i osiguranje izvoznih potraživanja. Razvilo se kao posebna grana osiguranja osobito posljednjih pedeset godina. U najužem smislu, pod osiguranjem izvoznih kredita smatra se takva vrsta osiguranja u kojem izvoznik kao vjerovnik zaključuje s osiguravateljem ugovor, prema kojem se osiguravatelj obvezuje da će platiti potraživanja od inozemnog dužnika ako ovaj zbog nekih razloga ne izmiri svoju obvezu.
Njemačka, engleska i francuska literatura smatra osiguranjem izvoznih kredita samo ovaj oblik osiguranja (delkredere). Naši autori uz ovaj uži pojam, pod osiguranje izvoznih kredita u širem smislu podvode i kaucijsko osiguranje. Počeci osiguranja izvoznih kredita javljaju se polovinom prošlog stoljeća u Francuskoj (L'Union du Commerce 1849., Credit Commercial 1855.), kasnije i u Velikoj Britaniji (The Ocean Accident and Guarantee Corporation 1885.) i SAD (United States Credit System Company 1899.). Poslije Prvog svjetskog rata osiguranje izvoznih kredita dobiva novi zamah, pa se tako 1917. godine osniva u Njemačkoj (Hermes Kredit Versicherungs, A.G.), 1918. u Velikoj Britaniji (The Trade Indennity Company Ltd.), u Nizozemskoj 1925. (Nederlandsche Credit verzekering), Švedskoj 1928. (Svensna Credit), Belgiji 1929. (Belge d'Assurance de Credits).
Sve veći razvitak gospodarstva i međunarodne razmjene i sve veća borba za međunarodna tržišta, posebno u manje razvijene zemlje, povećali su rizike naplate kredita i tako učinili sve značajnijim osiguranje izvoznih kredita, kao jedan od instrumenata izvozne ekspanzije. Dolazi do razvitka osiguranja izvoznih potraživanja od komercijalnih rizika, ali i do snažnog rasta potraživanja od nekomercijalnih rizika iza kojih, uglavnom, stoji država. Ona počinje igrati značajnu ulogu u ovoj djelatnosti. Osnivaju se nove institucije osiguranja nekomercijalnih rizika.
Tako je u Velikoj Britaniji osnovan Export Credit Guarantee Department pri Ministarstvu trgovine 1919. godine; u Švedskoj Export Kreditnaruden, kao posebni državni ured, 1933. godine; u Francuskoj Compagnie d'Assurance pour le Commerce Exterieur kao državno osiguravajuće društvo 1949. godine.
U Njemačkoj privatna društva surađuju s državom, npr. Hermes Kredit Versicherungs A. G. i Deutsche Revisions und Treuhand A. G. Država se na taj način uključuje u izvoznu stimulaciju pa rizik kreditiranja izvoznici prebacuju na državu.
Osiguranje izvoznih kredita, osim što osigurava naplatu potraživanja od inozemnog kupca, omogućuje da izvoznik dobije kredit od banke pod povoljnim uvjetima. Osiguranjem izvoznih kredita od komercijalnih rizika bave se privatna osiguravajuća društva, a osiguranjem nekomercijalnih bavi se obično država, odnosno posebne institucije koje surađuju s državom ili su pod njezinom kontrolom.
Naknada štete izvoznih potraživanja (represivna funkcija osiguranja) kod komercijalnih rizika alimentira se iz fondova osiguranja, dok se kod nekomercijalnih rizika nadoknađuje iz akumuliranih fondova od premije i iz državnog proračuna.
Definicija je preuzeta iz Rječnika osiguranja u izdanju Masmedia.