Osiguranje potrošačkih kredita je osiguranje kod kojeg su osiguranici poduzeća iz proizvodnje i prometa, poslovne banke, kao i štedne udruge, koji odobravaju kredite potrošačima i svojim štedišama za kupnju potrošne robe i robe trajnije vrijednosti.
Osiguranici se osiguravaju protiv nemogućnosti naplate dospjelih rata (anuiteta) zajma od dužnika. Da bi stekao pravo na naknadu štete, osiguranik je dužan sam pokušati naplatiti neplaćene rate opomenom za plaćanje ili postupkom prisilne naplate. Na ime štete osiguraniku se naknađuje ostatak neplaćenog duga kao i razumno učinjeni troškovi koje je osiguranik imao u sudskom postupku i postupku prisilne naplate duga. Isplatom odštete osiguranik prenosi cesijom na osiguravatelja sva prava potraživanja od dužnika.
Visina potrošačkog kredita koju osiguranik može odobriti dužniku, kao i vrijeme na koje se kredit daje utvrđuje se sporazumno između osiguranika i osiguravatelja uzimajući u obzir dužnikovu kreditnu sposobnost. Premiju osiguranja plaća osiguranik na iznose odobrenog kredita, u koje su gotovo redovito uključene redovite kamate. Zatezne kamate osiguravatelj ne nadoknađuje. Visina premijskih stopa ovisi o vrsti robe za koju se kredit odobrava, te o dužini trajanja zajma. Samopridržaj osiguranika u šteti iznosi obično 10% od naknade.
Definicija je preuzeta iz Rječnika osiguranja u izdanju Masmedia.